Beton br.52
Utorak 19. avgust 2008.
Piše: Saša Ćirić

Žuti limun i nestrpljiva djeva

Korifeji na odmoru

Pilo se, ne povratilo se

Ako vas ne ubiju kozje staze puta koji vijuga nad ambisom od skretanja sa autoputa za Solun do Igumenice, čineći da se i triput zaželite kanjona Morače, dokusuriće vas vožnja trajektom i višesatna ostrvska repriza beskrajne Šarganske osmice. Tako stižete na Krf, Ibicu srpskog porodičnog turizma, u potrazi za srećkom finansijski što snošljivijeg odmora. Ali, ni ponovno podsećanje na uštedu do koje ste došli prinudnim zaboravom avionske karte, ne poništava blaženost umora usled više od 20 sati kolektivnog putovanja autobusom. Potom sledi igra „Uočite razlike“, tačnije sličnosti (ako ih ima), između svetle i radosne fotografije iz kataloga turističke agencije i tek oribanog patosa sumračne sobe koja gleda na betonsku ogradu i zajedničku terasu. Ne klonite duhom, budite ustrajni, nagazite na roming i na direktora agencije koja vas je poslala u bespuće, pretite najgorom tužbom i vaš problem će biti rešen. Ili ćete biti premešteni u aneks hotela ili neraspakovani poslati na celodnevno putešestvije natrag.
Ovde se povest račva. Ako vas vaša upornost i sreća zavuku u prvu grupu, u sobu veličine dorćolske garsonjere i sa krevetom veličine sobe, bez čajne kuhinje koju ste uplatili i sa zajedničkim frižiderom u hodniku koji hladi na maksimalnoj jedinici, počinje relaksacija na ostrvu na kome su moskitosi zaštićena živež, protiv koje se ne izvodi poljoprivredna avijacija.
Dakle, pamet u glavu, Raid u torbu a bebu u mrežasti Faradejev kavez.
Ali, ono što propusti čovek, nadoknadi priroda i obratno. Gostoprimstvo je za srpskog turistu na svakom koraku, iako sezona sve kraće traje. Srpski jezik možete sresti na meniju taverne ili kafea. Doduše, niko od domaćina se ne služi njime, ali ni engleski im nije mnogo bolji. Kad smo kod engleskog, Krf je mesto gde možete sresti native Engleskinje koje rade u kafani, engleske karaoke za osobe oštećenog sluha (uleti i koji izuzetak), kao i mlađahnu midle class populaciju, drusne i pretile rumene curice, čije haljinice reflektuju sjaj hiljade zvezda i po kojeg kandelabra. I opet, što priroda srubi, nadoknadi osiguranje i preduzimački duh čoveka. Razuđenost obale je impozantna, kao i šljunkovitost plaža. Otuda specijalna ponuda laganih platnenih patika sa gumenim đonom i problem je rešen. I inače, kao i svuda uz more, sve što ste zaboravili da ponesete, ili vam nisu dali da unesete, čeka vas na policama Skontoa (supermarketa), radnjica i taverni.
Pravoslavno a funkcioniše. Spolja antika, iznutra Vizantija. Istorija koja se prodaje, tradicija po džepnoj meri kupca. Ponuda dostatna, usluga sa smeškom, napojnica nije obavezna. Svoje se čuva i izvozi, tuđe poštuje i mami. Ah, pa kako da ovaj čarobni malograđanski ideal ne bude zlatna ideološka mana srpskih desničara.
Kerkira se zove grad Krf, ima staru i novu tvrđavu, „uske ulice mediteranske“ u kojima se trguje, Ahilejon koji podiže krajem 19. veka setna nemačka princeza, ljubiteljka Breda Pita u ulozi častohlepnog bi-heroja (raspon žudnje išao od robinjice Brisejide do vernog pod šatorom druga, Patrokla), i naravno ostrvo Vido, do kojeg možete otići brodićem za dva evra a u aranžmanu agencija i za jedanaest. Plava grobnica je i dalje plava, ali je i lokalno kupalište za starije stanovništvo. Bojićevi stihovi i dalje stoje na impozantnom memorijalnom kompleksu kralja Aleksandra iz 20-ih godina minulog veka, u dnu borove šume, po kojoj fazani lete bezobrazno spokojni, a srpske heroje pozdravlja kraljevski profil i grb SHS sa ocilima, šahovnicom i polumesecom. Ako se zaputite u dubinu ostrva tražeći nekadašnju ratnu bolnicu, ponukani sećanjem na partizanske filmove, naići ćete na crvenu zemlju, ostatke razrušene utvrde, zatvoren tor ovaca i napušten kamp za obuku grčke mornarice - čiji prizor na žezi čini da zaboravite sve straže, sva vanredna požarstva i produžetak vojnog roka za 15 dana. A bolnica je, naravno, odmah pored mora, samo sa druge strane, usred omladinskog sportskog kampa. Sada je to ruina višespratne kuće bez ikakve spomen-ploče, u koju se odlažu isluženi kreveti i neupotrebljive stvari. U dvorištu je drvored palmi a limun cvate kad odu turisti.
I kad smo već kod naslova, zadubite se u koktel-ponudu. Da li je djeva bila nestrpljiva, da li je uopšte boravila ovde, nismo uspeli da ustanovimo. A i nije nam se dalo pod budnom prismotrom. Svejedno, na zajedničkim plažama uočili smo zaraznu modu toplesa koju smo pozdravili širom otvorenih očiju. Čudo jedno kako se zaraza širi i među kontinentalnim svetom, samo kad mu se pruži prilika. Primite tople pozdrave.
Macedonia is Greece, Kosovo is Serbia.

Štrafta arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.