Četvrtak 25. januar 2018.
Piše: Bob Dylan

Zvona slobode

Izbor iz poezije


GOSPODARI RATA


 

Uvodna beleška
Premda je Bob Dylan planetarno poznata ličnost i nepresušan izvor glazbenih i umjetničkih nadahnuća još od ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća, zapravo se malo toga zna o čovjeku koji već više od pedeset godina neprestano nadahnjuje brojne generacije raznolikih glazbenika, pjesnika i umjetnika općenito. Zagonetnost koja prati život i djelo Boba Dylana održala se do današnjeg dana, dakako, praćena nevjerojatnim nizom uzastopnih remek-djela, barem u oblasti poezije i rock glazbe. Robert Allen Zimmerman, sin prodavača kućanskih uređaja sa Srednjega zapada, rođen je u Duluthu, savezna država Minnesota, 24. svibnja 1941., ali je kolovoza 1962. zakonski promijenio ime u Robert “Bob” Dylan. Unatoč stalnoj promjeni imidža, duhovnim dvojbama, svojoj manipulativnoj prirodi i povremeno zbunjujućim kolebanjima između stvaranja uzvišene glazbe i hirova kojima je ugađao samome sebi, pravi Bob Dylan doista jest politički prorok, rock & roll zvijezda, pjevač folk i country glazbe, religiozni zanesenjak, sjajan pjesnik i zanimljiv slikar. Još od 1961. i legendarnoga susreta s Woodyjem Guthriejem (koji je tada bio na samrti i s kojim zapravo započinje Dylanova karijera) sve do najnovije, ovoproljetne turneje Boba Dylana i njegova sastava po Japanu – dakle, za posljednje pedeset i četiri godine, Dylan je stvorio zapanjujuće utjecajno i golemo glazbeno i pjesničko djelo koje je doslovce promijenilo svijet. Američka folk i country glazba svojedobno je Dylanu poslužila kao moćno oružje za društvene promjene koje su uslijedile tijekom američke kulturne revolucije šezdesetih godina prošloga stoljeća. Ako ne prvi, Bob Dylan je nedvojbeno bio među prvima koji je politizirao folk glazbu. Prvi je počeo izražavati političku svijest i društvene stavove pomoću glazbe – najprije pomoću folk, a potom i rock & roll glazbe. Već tada Dylan je proročanski naslutio političke i društvene promjene do kojih je ubrzo došlo. Gotovo trenutačno, osjećaj snažne povezanosti same glazbe s političkim pokretima toga vremena proširio se na pokret za jednaka građanska prava crnaca i bijelaca (u kojem je folk i blues glazba imala veoma važnu ulogu), studentski pokret, pokret protiv rata u Vijetnamu, pokret za ravnopravnost spolova itd. 21. listopada 1967. američki Pentagon se našao opsjednut šarolikom vojskom proturatnih prosvjednika. Većinu od pedeset tisuća prosvjednika činili su intelektualci i studenti, književnici i rock glazbenici (među njima i Norman Mailer koji je predvodio svoje “vojske noći”, Allen Ginsberg i Bob Dylan), novoljevičarski i pacifistički ideolozi… Upravo je Bob Dylan taj koji je svojoj generaciji, a i mnogima drugima, uspio udariti pečat stila političke borbe koji je toliko autentičan. Jer, Bob Dylan je uveo politiku na top-liste. Ono što je, sada već desetljećima, iz Dylana kao umjetnika i stvaratelja neprekidno izbijalo jest njegovo poimanje svetosti i moći pjesme – i beskrajnih mogućnosti koje proistječu iz spoja glazbe i riječi. U svojoj sedamdeset i petoj godini života Bob Dylan ne samo što jest najveća živuća legenda iz oblasti rock glazbe, on je isto tako utjecao na apsolutno sve što je došlo poslije njega u pop glazbi, rock & roll glazbi, ritmu i bluesu…I dok je hladni rat, polako ali sigurno, ustupao mjesto novom globalizacijskom svijetu, Dylan je, onako kako to samo on zna i umije, s iznimnom mudrošću i suosjećanjem promatrao taj višegodišnji prijelazni prizor, registrirajući raznolike oblike nade, razočaranja, nemoći, zaljubljenosti, žudnje i otuđenosti milijuna mladih diljem svijeta.

Okupite se gospodari rata

     Vi koji izrađujete raznoliko oružje

Vi koji izrađujete smrtonosne avione

      Vi koji izrađujete raznolike bombe


Vi koji se krijete iza zidova

     Vi koji se krijete iza uredskih stolova

Želim da znate da

     Mogu vidjeti iza vaših maski


Vi koji nikad ništa niste činili

     Doli gradili kako biste uništavali

Vi se igrate mojim svijetom

     Kao da je on vaša mala igračka


Vi stavljate pištolj u moju ruku

     I krijete se od moga pogleda

I bježite daleko, veoma daleko

     Kad meci uokolo lete


Kao i Juda prije puno vremena

     Vi varate i lažete

Da se u svjetskom ratu može pobijediti

     I želite da vam i ja povjerujem


Ali ja vidim što vam je u očima

     Vidim što vam je na umu

Baš kao što jasno vidim što je u vodi

     Koja otječe kroz moju kanalizacijsku cijev


Vi podmećete okidače

     Kako bi drugi pucali i ubijali

A potom hladnokrvno promatrate

     Kada se brojka poginulih povećava


Krijete se u svojim palačama

     Dok krv mladih ljudi

Šiklja iz njihovih tijela

     I otječe u blato


Vi ste izazvali najgori strah

     Koji se može raširiti

Strah da ljudi imaju djecu

     Na ovom svijetu


Zbog prijetnje mojoj bebi

     Nerođenoj i još bezimenoj

Niste vrijedni krvi

     Koja teče vašim venama


Puno toga znam

     I govorim kad nije na mene red

Možete reći da sam mlad

     Možete reći da sam neodgojen


Ali ima jedna stvar koju znam

     Premda sam mlađi od vas

A to je da vam ni Isus ne bi

     Nikada oprostio ovo što činite


Želim vam postaviti jedno pitanje

     Vrijedi li vaš novac toliko

Da njime možete kupiti oprost

     Ako vjerujete da to možete učiniti


Mislim da ćete to otkriti

     Kada vam kucne smrtni čas

Jer čak ni svim novcem koji ste zaradili

     Nećete moći iskupiti svoju dušu


Još se nadam da ćete umrijeti

     I da će vas smrt čim prije uzeti

Hodat ću za vašim sandukom

     U sivo poslijepodne


I promatrat ću kako vas spuštaju

     U posljednje počivalište

I stajat ću nad vašim grobom

     Dok se ne uvjerim da ste mrtvi


S BOGOM NA NAŠOJ STRANI


Moje ime ne znači ništa

     Moje godine još manje

Zavičaj iz kojeg dolazim

     Zove se Srednji zapad

Ondje su me odgojili i naučili

     Da se zakoni poštivaju

I da je u zemlji u kojoj živim

     Bog na našoj strani


Knjige iz povijesti pripovijedaju nam o tome

     Objašnjavaju nam to jako dobro

Konjica je jurišala

     Indijanci su izgubili

Konjica je jurišala

     Indijanci su izginuli

Država tada bijaše mlada

     S Bogom na njezinoj strani


Španjolsko-američki rat

     Uzeo je svoj danak

I Građanski rat

     Ubrzo je zaboravljen

A imena junaka

     Morao sam naučiti napamet

S oružjem u njihovim rukama

     I Bogom na njihovoj strani


Dečki iz Prvog svjetskog rata

     Došli su i prošli

Razlog za ratovanje

     Nikada nisam razumio

Ali shvatio sam da ga moram

     Prihvatiti i to s ponosom

Jer mrtvi se ne broje

     Kad je Bog na tvojoj strani


Kad je Drugi svjetski rat

     Napokon završio

Oprostili smo Nijemcima

     Potom smo se i sprijateljili s njima

Premda su pobili šest milijuna ljudi

     Spalili ih u pećima

I Nijemci sada jednako

     Imaju Boga na svojoj strani


Cijeloga života

     Učili su me da mrzim Ruse

Jer ako dođe do novoga rata

     Morat ćemo se boriti s njima

Mrziti ih i bojati ih se

     Kriti se i bježati od njih

I sve to prihvatiti hrabro

     S Bogom na našoj strani


Ali sada imamo ubojito oružje

     Kemijske prašine

Ako budemo prisiljeni ispaliti ga

     Učinit ćemo tako

Jedan pritisak na dugme

     I čitav svijet leti u zrak

Jer nikada ne postavljaš pitanja

     Kad je Bog na tvojoj strani


U mnogim teškim trenucima

     Razmišljao sam o tome

I kako su Isusa Krista

     Izdali jednim poljupcem

Ali ja ne mogu misliti umjesto vas

     Morat ćete sami odlučiti

Je li Juda Iskariotski

     Imao Boga na svojoj strani


Sada od svega odustajem

     Sit sam svega i umoran

Zbunjenost koju osjećam

     Ne mogu izraziti ni na jednom jeziku

Riječi mi se gomilaju u glavi

     I padaju na pod

Jer ako je Bog na našoj strani

     Spriječit će sljedeći rat


R-2985911-1310478444.jpeg


ZVONA SLOBODE


 

Daleko između sutona na izdisaju i isprekidanih otkucaja ponoći

     Sklonili smo se u hodnik, dok je grmljavina odzvanjala

A veličanstvene munje svojim sjenama ispunjale te zvukove

     Stvarajući dojam da to zvona slobode bliješte

           Osvjetljavajući ratnike čija snaga nije u ratovanju

           Osvjetljavajući izbjeglice na nenaoružanoj cesti bijega

           I svakog pojedinog vojnika gubitnika u noći

                 Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte


U gradu, toj usijanoj talionici, iznenada smo postali očevici

     Krijući lica dok su se zidovi oko nas stezali

A odjek svadbenih zvona prije vjetra i kiše

     Gubio u odjecima munje

           Tugujući zbog odmetnika, tugujući zbog osobenjaka

           Tugujući zbog nesretnika, napuštenih i ostavljenih

           Tugujući zbog izopćenika koji neprestano gore na lomači

                 Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte


U ludoj mističnoj tuči ošrih zrna grada

     Nebom su se prolamale ogoljene pjesme čuđenja

Pa je zvonjavu crkvenih zvona vjetar odnio daleko

     Ostavljajući jedino zvonjavu munja i gmljavine

           Zvoneći zbog plemenitih, zvoneći zbog dobrohotnih

           Zvoneći zbog čuvarâ i zaštitnikâ duše

           I zbog slikara poštenjaka koji zaostaje za svojim vremenom

                 Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte


Kroz divlju katedralu večeri kiša je ispredala priče

     Za siromašne bezimene i obespravljene

Tugujući zbog govornika koji nemaju gdje iznijeti svoje misli

     I svih onih koji se nalaze u bezizlaznim situacijama

           Tugujući zbog gluhih i slijepih, tugujući zbog nijemih

           Tugujući zbog zlostavljane, ostavljene majke, ružno oslovljene prostitutke

           I zbog sitnog kriminalca koji je prevaren i progonjen

                 Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte


Premda je čak i bijeli zastor od oblaka u daljini bljesnuo

     A sveprožimajuća hipnotizirajuća magla polako se razilazila

Električna svjetlost i dalje se zabijala poput strijela, osvjetljavajući jedino one

     Koji su osuđeni na lutanje ili im nije dopušteno da lutaju

           Tugujući zbog onih koji traže, na njihovu nijemom traženom putu

           I zbog samotnih srca ljubavnika s odveć osobnom pričom

           I zbog svake bezazelne, nježne duše pogrešno strpane u zatvor

                 Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte


Sa zvijezdama u očima i smijući se sjećam se kako su nas uhvatili

     U klopku u kojoj se vrijeme ne računa i u kojoj su objesili osumnjičene

Dok smo po posljednji put slušali i zadnji put promatrali

     Zadivljeni i pomireni sa sudbinom dok zvonjava nije utihnula

           Tugujući zbog onih koji trpe bol i čije se rane ne mogu izliječiti

           Zbog bezbroja zbunjenih, optuženih, zlostavljanih, drogiranih

                                                                                          i onih kojima je još gore

           I zbog svake frustrirane osobe u golemom velikom svemiru

                 Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte


Izbor, prevod i Uvodna beleška: Vojo Šindolić

Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.