Sreda 07. februar 2018.
Piše: Bob Dylan

ZVONA SLOBODE (2)

Izbor iz poezije

http://www.elektrobeton.net/tenderska-dokumentacija/zvona-slobode/

LJUBAV JE RIZIK / BEZ JAMSTVA


Moja je ljubav rječita poput tišine

Bez ideala ili silovitosti

     Ona ne mora kazati da je vjerna, ona je istinita kao led, kao vatra

           Ljudi nose ruže i svakoga sata daju obećanja

           Moja se ljubav smije nalik na cvijeće

     Ljubavni darovi ne mogu je pridobiti


U dućanima jeftine robe i na autobusnim postajama

Ljudi govore o situacijama

     Čitaju knjige, ponavljaju citate, ispisuju poruke po zidovima

           Neki govore o budućnosti

           A moja ljubav govori uzdržano jer ona zna da ne postoji uspjeh

                                                                                            kakav je neuspjeh

     I da neuspjeh nije nikakav uspjeh


Plašt i bodež njišu se

Gospođe pale svijeće

     U svečanim mimohodima konjanika čak i pješak mora prikriti zavist

           Kipovi napravljeni od šibica urušavaju se i padaju jedan na drugoga

           Moja ljubav namiguje, ona se ne obazire na to

     Ona zna previše toga da bi raspravljala ili sudila


U ponoć most podrhtava

Seoski liječnik tumara

     Nećakinje bankarâ traže savršenstvo i prihvaćaju sve darove koje im

                                                                                       mudri ljudi donose

           Vjetar zavija iz sve snage i raznosi kišu u noć

           Moja je ljubav poput gavrana

     Slomljenog krila za mojim prozorom


VRATA RAJA


Istina o ratu i miru samo se izvrće

     Njezin zakašnjeli galeb jedri

Na četveronožnim šumskim oblacima

     Anđeoski kauboj jaše

Sa svijećom što gori na suncu

     Iako njezin sjaj obavija tama

           Svuda osim pod drvećem raja


Stup ulične svjetiljke stoji prekriženih ruku

     Njegove željezne kandže pričvršćene su

Za pločnik pod kojim u jazbinama bebe jauču

     Iako on baca sjenu na metalnu značku

Jer sve drugo može se srušiti samo

     Razornim ali besmislenim udarcem

           Nijedan zvuk nikada ne dopire s Vrata raja


Okrutni vojnik zabija glavu u pijesak

     A onda se žali

Bosonogom lovcu koji je oglušio

     Ali i dalje ostaje

Na plaži po kojoj lovački psi laju

     Na brodove s tetoviranim jedrima

           Koji plove prema Vratima raja


Držeći kompas s iglom zahrđalom od starosti

     Aladin sa svojom lampom

Sjedi u društvu utopijskih monaha samotnjaka

     Sa ženskim sedlom na Zlatnom teletu

Ali u njihovim obećanjima raja

     Nećete nigdje čuti smijeh

           Osim unutar Vrata raja


O vlasničkim odnosima

     Šapuću s obje strane pozornice

Onima koji su osuđeni glumiti u skladu s njima

     I čekati na buduće kraljeve

A ja pokušavam uspostaviti sklad u pjesmama

     Koje osamljeni vrabac pjeva

           Jer nema kraljeva unutar Vrata raja


Crna madona na motociklu

     Ciganska kraljica na dva kotača

I njezin srebrnasto kromirani fantom potiču

     Sivog flanelskog patuljka da vrišti

Dok on plače zlim pticama grabljivicama

     Koje kljucaju mrvice njegovih grijeha

           Ali nema grijeha unutar Vrata raja


Kraljevstva Iskustva

     Na udaru dragocjenog vjetra raspadaju se

Dok siromasi razmjenjuju imovinu

     Svaki žudeći za onim što ima onaj drugi

A princeza i princ

     Raspravljaju o tome što je stvarno a što nije

           Ali sve to nije važno unutar Vrata raja


Tuđe sunce zaviruje u

     Krevet koji nikada nije moj

Dok se prijatelji i ostali neznanci

     Pokušavaju pomiriti sa svojim sudbinama

Prepuštajući ljudima potpunu slobodu

     Da učine sve što žele osim da umru

           Jer nema iskušenja unutar Vrata raja


U zoru moja draga dolazi

     I pripovijeda mi svoje snove

Ne pokušavajući prodrijeti pogledom

     U njihovo dublje značenje

Ponekad mislim da ne postoje druge riječi

     Osim ovih koje govore što je istina

           Ali nema istine izvan Vrata raja


dylan_cigar


SVE JE U REDU, MAMA (SAMO KRVARIM)


Tama usred podneva

Sjenom zaklanja čak i srebrnu žlicu

Ručno izrađeni nož, dječji balon

Zasjenjuje i sunce i mjesec

Ubrzo si svjestan da to nema smisla shvatiti

     A ni pokušavati


Oštre prijetnje pune su bleferskog prijezira

Opaske o samoubojstvu poderane su

S luđakovih slatkorječivih usta

Odzvanjaju jalove riječi koje potvrđuju upozorenje

     Jer onaj koji nije zaokupljen rađanjem obuzet je umiranjem


Sluga iskušenja istrčava kroz vrata

Slijediš ga i upadaš u rat

Promatraš vodopade samilosti kako huče

Najradije bi jauknuo ali za razliku od prije

Sada otkrivaš da si

     Samo još jedno ljudsko biće koje plače


           Zato se ne boj ako začuješ

           Zvuk nepoznat tvojem uhu


     Sve je u redu, mama, samo uzdišem


Dok jedni najavljuju pobjedu, a drugi propast

Privatni razlozi veliki ili mali

Mogu se vidjeti u očima onih koji nastoje

Sve one koje bi željeli ubiti natjerati da puze

Ostali govore kako ne treba mrziti ništa drugo

     Doli samu mržnju


Riječi razočaranja laju poput metaka

Dok ljudski bogovi teže svojim ciljevima

I proizvode sve – od ratnih igračaka koje sjaje

Do Isusâ boje mesa koji svijetle u mraku –

Ne moraš daleko gledati da bi shvatio

Kako nema mnogo toga

     Što je doista sveto


Dok propovjednici propovijedaju o zlim sudbinama

Učitelji uče da je znanje trpno

I da može dovesti do tanjura od stotinu dolara

Dobrota se krije iza vlastitih vrata

Ali čak i predsjednik Sjedinjenih Država

     Ponekad mora stajati gol


           Premda zakoni ulice odavno vladaju

           Jedino moraš izbjegavati dvoličnost gomile


     Sve je u redu, mama, snaći ću se ja


Reklamni oglasi zavode te

I ti vjeruješ da si onaj

Koji može učiniti ono što nitko nikada nije učinio

I da možeš postići ono što nitko nikada nije postigao

U međuvremenu život se odvija

     Svuda oko tebe


Ne snalaziš se, ponovno pokušavaš i pojavljuješ se

Odjednom otkrivaš da se nemaš čega bojati

Stojiš osamljen i nema nikoga u tvojoj blizini

Kada drhtav i nejasan glas iz daljine

Dopre do tvojih uspavanih ušiju i ti čuješ

     Kako netko iz gomile misli da su te doista pronašli


Osmjeliš se i postavljaš si pitanje

Premda znaš da nema odgovora koji bi te mogao zadovoljiti

I uvjeriti da ne odustaneš

Nego da uvijek budeš svjestan toga

Da ne pripadaš

     Ni njemu ni njoj ni njima niti bilo kome


           Premda gospodari određuju pravila

           Kako mudrim ljudima tako i budalama


     Nema ničega, mama, za što bih živio


Jer oni koji se moraju pokoravati vlastima

A koje ni najmanje ne poštuju

Takvi usprkos tome što su zaposleni i uspješni

Sa zavišću govore o onima koji su slobodni

I bave se onim čim se već bave

     Tek da bi u nešto ulagali


Neki su dosljedno kršteni

Prema strogim stranačkim programima

Takvi su društveni kameleoni koji

Neistomišljenike mogu slobodno kritizirati

I ne govore ništa osim koga treba obožavati

     A potom kažu Bog ga blagoslovio


Onaj koji jezikom raspiruje vatru

Taj podriguje u koru utrkujućih štakora

Pogrbljen i izobličen kliještima društva

Njemu nije stalo da se imalo uzdigne

Nego bi te radije odvukao u jazbinu

     U kojoj životari


           Ali ja nikome ne želim zlo niti krivim

           Bilo koga tko živi u podrumu


     Jer, i to je u redu, mama, ako mu već ne mogu ugoditi


Stare gospođe sutkinje promatraju parove

Sputane u seksanju, one bestidno

Naturaju lažni moral, vrijeđaju i začuđeno gledaju

Jer novac ne govori, on se zaklinje

U opscenost, ali koga je za to još briga

     Propaganda, sve je lažno


Onima koji bahatošću ubojice

Brane ono što ne mogu vidjeti, sigurnost

Nemilosrdno udara u glavu

Jer onima koji misle da ih časna smrt

Neće snaći prirodnim putem

     Život katkada mora biti pust i samotan


Moj pogled sudara se s grobljima punim

Lažnih bogova, rugam se

Sitničavosti onih koji se ponašaju tako grubo

Dok koračam gore-dolje s lisicama na rukama

Pokušavajući ih razbiti udarcima nogu

Govoreći, dosta mi je svega

     Što mi još možete pokazati?


           A kad bi se moje snovite misli mogle vidjeti

           Oni bi vjerojatno stavili moju glavu pod giljotinu

     Ali i to je u redu, mama, takav je život, život i ništa više


ULICA OČAJA


 

Prodaju razglednice s fotografijama obješenih

     A putovnice boje u smeđe

Frizersko-kozmetički salon pun je mornara

     Cirkus je u gradu

Evo i slijepog poslovođe

           Uspjeli su ga hipnotizirati

Jedna ruka mu je vezana za akrobata na užetu

           A drugu drži u džepu hlača

Odred javnoga reda i mira je neumoran

                 Žele se negdje zabaviti

Dok moja draga i ja noćas gledamo

                 Iz Ulice očaja


Čini se da je Pepeljuga veoma opuštena

     “Potrebno je vrijeme da bi se netko upoznao”, govori osmjehujući se

I uvlači obje ruke u stražnje džepove

     U stilu Bette Davis

Pojavljuje se Romeo koji između jecaja kaže

           “Ti pripadaš meni, nadam se”,

Dok mu netko govori: “Na pogrešnom si mjestu,

           Prijatelju, bit će pametnije da odeš”

I jedino što se još čuje

                 Nakon što kola hitne pomoći odu

Jest Pepeljuga koja mete

                 U Ulici očaja


Sada se mjesec gotovo sakrio

     I zvijezde se sve slabije vide

Vračara je

     Sve svoje stvari unijela unutra

Svi osim Kaina i Abela

           I grbavca iz crkve Notre Dame

Sada vode ljubav

           Ili iščekuju kišu

A dobri Samaritanac, on se odijeva

                 On se priprema za predstavu

On noćas odlazi na maskenbal

                  U Ulicu očaja


Ofelija, ona stoji ispod prozora

     Za nju se veoma bojim

Na svoj dvadeset i drugi rođendan

     Ona je već stara cura

Za nju, smrt je nešto prilično romantično

           Na sebi ima željezni prsluk

Njezina profesija je njezina religija

           Njezin grijeh je njezina beživotnost

I premda joj je pogled uperen

                 U Noinu veliku dugu

Ona vrijeme provodi zavirujući

                 U Ulicu očaja


Einstein, prerušen u Robina Hooda

     S kovčegom punim svojih uspomena

Prošao je ovuda prije sat vremena

     Sa svojim prijateljom, ljubomornim redovnikom

Taj je izgledao savršeno odvratno

           Dok je žicao cigaretu

Potom je otišao dalje njuškajući odvodne cijevi

           I recitirajući alfabet

Ne bi vam uopće palo na pamet pogledati ga

                 Ali on je još odavno poznat

Po tome što je svirao električnu violinu

                 U Ulici očaja


Dr. Nastrani, on svoj svijet čuva

     U kožnom peharu

Ali svi njegovi bespolni pacijenti

     Pokušavaju srušiti njegov svijet

A njegova bolničarka, lokalna gubitnica

           Zadužena je za cijanid

Ona se također brine o zdravstvenim kartonima na kojima piše

           “Smilujte se Njegovoj duši”

Svi oni pušu u zviždaljku

                 Možete ih čuti kako zvižde

Ako dovoljno izvirite glavom

                 Iz Ulice očaja


S druge strane ulice podigli su ogradu

     Ti se pripremaju za gozbu

Fantom iz Opere

     Savršeno je kostimiran u svećenika

Casanovu hrane žlicom

           Kako bi se osjećao mnogo sigurnije

Tada će ga ubiti samopouzdanjem

           Nakon što ga otruju riječima

Dok Fantom iz Opere viče mršavim djevojkama

                 “Gubite se odavde, ako ne znate

Casanovu upravo kažnjavaju zato što je došao

                 U Ulicu očaja”


U ponoć svi agenti

     I grupa nadljudi

Izlaze i uhićuju svakoga

     Tko zna više od njih

Tada ih odvode u tvornicu

           I svakome od njih na prsa

Postavljaju stroj za izazivanje srčanog udara

           A potom iz tvrđave

Ljudi iz osiguranja dovoze benzin

                 I dolaze

Provjeriti kako nitko ne bi umakao

                 U Ulicu očaja


Zahvaljujući Neronovom Neptunu

     Titanic isplovljava u zoru

Svi dovikuju

    “Na čijij si ti strani?”

A Ezra Pound i T. S. Eliot

           Tuku se na kapetanovom mostu

Dok im se pjevači kalipsa smiju

           A ribari drže cvijeće u rukama

I gledaju kroz prozore u more

                 Gdje ljupke morske vile plivaju

I nitko ne mora puno razmišljati

                 O Ulici očaja


Da, jučer sam primio tvoje pismo

     (Otprilike u vrijeme kad se kvaka na vratima slomila)

Kad si me pitao kako sam

     Je li to možda bila neka šala?

Svi oni ljudi koje spominješ

            Istina je, poznam ih, prilično su neuvjerljivi

Morao sam preurediti njihova lica

           I svakom od njih dati drugo ime

Ovoga časa ne vidim dobro čitati

                 Ne šalji mi više pisma

Osim ako ih ne odlučiš poslati

                 Iz Ulice očaja


LENNY BRUCE


Lenny Bruce je mrtav ali njegov duh živi i dalje

Nikada nije nagrađen Zlatnim globusom, nikada nije stigao do Synanona

     Bio je odmetnik, u to nema sumnje

     Veći odmetnik no što ste vi ikada bili

           Lennyja Brucea više nema

           Ali njegov duh živi i dalje


Možda je imao problema, možda neke stvari nije znao riješiti

Ali je nedvojbeno bio zabavan i sigurno je govorio istinu i znao o čemu govori

     Nikada nije opljačkao nijednu crkvu i nije odsjekao glavu nijednoj bebi

     On je izabrao frajere na visokim položajima i upro svjetlo u njihove krevete

           On je sada na nekoj drugoj obali

           Oni više nije želio živjeti


Lenny Bruce je mrtav ali on nije počinio bilo kakav zločin

On je samo bio dovoljno pronicljiv i otvorio je poklopac prije vremena

     Jednom sam se s njim vozio u taksiju, jedva dva kilometra

     Učinilo mi se da je to potrajalo nekoliko mjeseci

           Lenny Bruce je otišao dalje

           I kao i oni koji su ga ubili nije više tu


Govorili su da je lud zato što nije poštivao pravila igre

On je pametnjakovićima svoga vremena pokazao da nisu ništa drugo doli budale

     On su ga obilježili i prikačili mu etiketu kao što to čine s hlačama i košuljama

     On je vodio bitku na bojištu na kojemu svaka pobjeda boli

           Lenny Bruce je bio sjajan tip

           On je bio brat kojega nikad niste imali

Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.