OVAJ GRAD NAS SLIJEDI
Poezija Vladimira Martinovskog je predstavljena na nedavno završenoj 9. Reviji malih književnosti (17. - 18. X 2013) u književnom klubu Booksa u Zagrebu
ISTINSKA VODA
Ma femme aux yeux d’eau pour boire en prison
André Breton
Izgubljen u labirintu tezgi
na ogromnoj pekinškoj tržnici
sjetio sam se riječi vozača taksija:
Gospod je vjerojatno
napravio Svijet, ali sve se
ostalo radi u Kini!
„I prodaje na ovoj tržnici“ –
pomislio sam, gledajući planine
kopija skupih proizvoda
koje se ovdje mogu kupiti
za samo nekoliko jena. Slučajno
sam se uhvatio jedne tamnozelene
planinarske jakne neke
poznate firme. Kako bi me uvjerila da
ju jeftino kupim
i da dokaže kako je waterproof,
prodavačica je stavila jaknu
pod bočicu s vodom koju je pila.
Nekoliko kapljica me poprskalo po čelu,
a druge su se prosule na pod.
Voda je prava! – rekla je.
Kupio sam jaknu i nosio je,
ne samo po planinama. Nosim je i na
događanja na kojima ima planinskih vijenaca
praznih laskanja i tapšanja po ramenu.
Nosim je i među lažnim prorocima i
propovjednicima koji nas po cijeli dan uče:
Mrzite cijeli Svijet, posebice
susjede, jer oni sigurno vas
mrze puno više!
Nosim lažnu jaknu kao
pancirku protiv bujica laži.
Nosim je i dok gledam vijesti.
Nosim je kao pomični podsjetnik
kako su mnoge stvari zaista lažne,
ali su istinske, poput vode koju pijem.
Vladimir Martinovski je rođen 1974. godine. Radi kao profesor na Odseku za opštu i komparativnu književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta "Sveti Ćirilo i Metodije" u Skoplju. Od 2009. do 2012. bio je predsednik Društva komparativne književnosti Makedonije. Autor je brojnih studija o pesništvu i likovnoj umetnosti, zbirki haiku pesama Morska mesečina (2003.), Skrivene pesme (2005.), I voda i zemlja i vatra i vazduh (2006.) i Jeka talasa (haibuni, 2009.), zbirki pesama Kvarteti (2010.) i Pre i posle plesa (2012.), zbirke pesama u prozi Poveži i pričekaj (2011.), te koautor zbirke kratkih priča Po Evropi (2012). Dobitnik je prve nagrade na Konkursu za kratku priču novina Nova Makedonija 2009. te nagrade "Braća Miladinovci" na Struškim večerima poezije 2010. godine.
PORED ZIDA PLAČA
Nekoliko metara
od Zida plača,
sreo sam ženu iz
Pjesme nad pjesmama.
Njenom su kosom zaista
šetala stada koza, a grudi
opojne, kao sočno grožđe, bile
su prekrivene uniformom
koja je mirisala na znoj, ambru,
šaronski narcis, mošus i šafran.
Na njenome je tijelu, čvrstom
poput Davidove kule,
visio najnoviji model
automatske puške.
Njene su oči,
oči golubice,
šetale po dnu
moje torbe
tražeći bombu.
Pronašla je samo krušku,
bočicu vode
i nekoliko knjiga.
Pogledala me pogledom
punim sumnje i sa smiješkom,
sigurno je čula
da je kod mene
već puknula
poneka
atomska
bomba.
OVAJ GRAD NAS SLIJEDI
Ovaj grad će te slijediti
Konstantin Kavafis
Konačno smo shvatili da ne možemo pobjeći od grada.
Kad smo pošli prema selima našli smo ih prilijepljena
prišivena, pripijena, sasvim pretopljena u grad.
Kad smo krenuli prema planini odmah
je izniknulo sto novih zgrada i kuća
u njenom podnožju.
Odustali smo od večernjeg izlaska jer će nas grad
sigurno prestići
na putu prema vrhu, a i šume su već stavili
u muzeje koji ne rade praznikom.
Kad smo krenuli prema aerodromu shvatili smo da je
pista već u centru grada i
da je uzaludno letjeti: karta je povratna,
a i u svakome drugom gradu dočekat će nas iste
prodavaonice u kojima rade mnogi naši sugrađani.
Čak i kad bi sve drugo na prvi pogled bilo različito,
mjesečina među neboderima bit će ista.
Od aerodroma do hotela će nas vjerojatno
odvesti taksist iz našega nekadašnjeg kvarta i
reći će nam kako je svijet jedan veliki grad.
(Prve dve pesme su neobjavljene, treća je iz iz zbirke pesama Vladimira Martinovskog Pre i posle plesa, 2012.;
prevela: Maja Mastnak-Car)