Žao mi te, ima da te boli...
(iz noutbukvara mladih nik-nejmova)
Žao mi te, ima da te boli...
Lepo sam joj napiso na Fejsu,
Jer ne može čovek da odoli
Silovanju u sajberskom spejsu.
Šrafcigerom služim se ko mišem,
Iz zvučnika njen već čujem jauk,
Koljem, karam, pišem, onanišem...
Nek naruči sama krst i sanduk.
Obećo sam mozak da joj prospem
Kojim ništa ne ume da shvati...
A ja ću je seći gde god dospem,
Tranširanu njenima je dati
Da je glođu sve onako presnu,
Taj je prizor mojoj duši klopa...
Ne prodajem priču beslovesnu,
Ja se hranim putem Fotošopa.
A mi smo je sa tri noža sekli,
Ja i moja dva nik-imenjaka,
U rerni je Nero-Smart ispekli,
Napravili gozbu od pornjaka...
Grbove joj rezali po njuški,
Terali da peva i navija...
Ispod smo se potpisali muški:
Nik-nejm Grobar i nik-nejm Delija.
Odradili ritualna klanja,
Navijačka silovanja grupna,
Pravili joj sva moguća sranja...
A ona nam osta nedostupna.
Psovali joj sve mrtvo i živo,
Boga što je nepristojnom stvori,
Što se iza nik-nejma ne skriva,
Što baš nikom da ne odgovori...
Kako može sve da ignoriše,
Da ne ceni napor što joj pretiš,
Čak ni psovkom da ti ne otpiše,
U inboksu da ti bude fetiš?
Žao mi te, ima da te boli...
Nije pretnja vredna svake žene,
Neke od njih pretnja uzoholi:
Baš njih boli za žal, bol, za mene!