Pamtite li moje davne riči
Da sa Srbin ne sklapa se posa’,
Znaju Srbi di je njima ići –
Di ih đava na traktoru nosa...

Ošli Srbi na daleke pute,
Ja ih danas zoven da se vrate
Po svoj đubar šta je osta tute,
Po – da prostiš – urbane Hrvate.

Urban Hrvat – to je crni paka’,
To je sorta gora od četnika,
Noćna mora čovika-seljaka,
Problem svakog gradonačelnika.

Urban Hrvat – to je niže biće,
Voza golfa umisto ferari,
Misto curi da kupi kafiće,
Ne more joj platit ni kampari.

Urban Hrvat – to je đava isti
Ka da rekneš željezo drveno,
Samo seljak – to je Hrvat čisti
I nespojiv sa Jugoslavenom.

Zato Srbe zoven da se vrate
U ta sela napuštena kninska,
Nek povedu urbane Hrvate
Da im polja obrađuju minska!