Beton br.180
Sreda 22. februar 2017.
Piše: Marija Dragnić

TRKA SA PREPONAMA ILI ZAŠTO NE NOSIM BIJELO U BIJELOM GRADU


Šetaš dugim bulevarom u bijeloj haljinici

Hajde dete daj deki da jede

Daš deki da jede

Misliš

Možda je on Bog

Kom si se nekad redovno obraćala

Kad si bila mala

Sa klozetske šolje

Sa kim sada razgovaraš

Kad se javi neka bahata želja

Ili da umiriš savjest

Daš deki da jede

Da umiriš savjest

On te naravno opsuje

Malo si mu dala

Koliko je dovoljno

da se nahrani tvoj bog?

Pitaš se dok nastavljaš šetnju dugim bulevarom

Sada bržim korakom

Valja što prije proći

Sve te prosjake i izloge

I bilborde sa likovima ljudi

Koji se blaženo smiju

Misle

Možda sam ja bog

I svi na bulevaru kao omađijani isto pomišljaju

Čini ti se

Prolaziš što prije

A bulevar je dovoljno dug

Da se umoriš i shvatiš

Da svakodnevno šetaš

Kroz ono što stalno zamišljaš

Bulevar je dovoljno dug

Da se umoriš

Da se umoriš

Da se umoriš

Bulevar je dovoljno dug

Za hiljade koraka

Pred svakim preskočiš pitanje

Je li moj?

Da umiriš savjest

Ubrzavaš

Prepone postaju previsoke

Za tvoj slab odraz

Sjetiš se naskačeš na boga

Niski majušni džokeju

Koliko je skokova potrebno

Da se umori tvoj konj?

Uporno se kladim

Na tu izmučenu životinju

Pomislim nekad

Možda sam kockar

Nekad

Možda sam ja bog

Jbg, bulevar je dovoljno dug

Bulevar je dovoljno dug draga moja

Tek da shvatiš da

Ne treba da nosiš tu bijelu haljinu

Prljavo je

Vidi ti se sve dok preskačeš sebe

I pobogu ženo

Žulja li te imalo taj tvoj bog?

Vreme smrti i razonode arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.