TRKA SA PREPONAMA ILI ZAŠTO NE NOSIM BIJELO U BIJELOM GRADU
Šetaš dugim bulevarom u bijeloj haljinici
Hajde dete daj deki da jede
Daš deki da jede
Misliš
Možda je on Bog
Kom si se nekad redovno obraćala
Kad si bila mala
Sa klozetske šolje
Sa kim sada razgovaraš
Kad se javi neka bahata želja
Ili da umiriš savjest
Daš deki da jede
Da umiriš savjest
On te naravno opsuje
Malo si mu dala
Koliko je dovoljno
da se nahrani tvoj bog?
Pitaš se dok nastavljaš šetnju dugim bulevarom
Sada bržim korakom
Valja što prije proći
Sve te prosjake i izloge
I bilborde sa likovima ljudi
Koji se blaženo smiju
Misle
Možda sam ja bog
I svi na bulevaru kao omađijani isto pomišljaju
Čini ti se
Prolaziš što prije
A bulevar je dovoljno dug
Da se umoriš i shvatiš
Da svakodnevno šetaš
Kroz ono što stalno zamišljaš
Bulevar je dovoljno dug
Da se umoriš
Da se umoriš
Da se umoriš
Bulevar je dovoljno dug
Za hiljade koraka
Pred svakim preskočiš pitanje
Je li moj?
Da umiriš savjest
Ubrzavaš
Prepone postaju previsoke
Za tvoj slab odraz
Sjetiš se naskačeš na boga
Niski majušni džokeju
Koliko je skokova potrebno
Da se umori tvoj konj?
Uporno se kladim
Na tu izmučenu životinju
Pomislim nekad
Možda sam kockar
Nekad
Možda sam ja bog
Jbg, bulevar je dovoljno dug
Bulevar je dovoljno dug draga moja
Tek da shvatiš da
Ne treba da nosiš tu bijelu haljinu
Prljavo je
Vidi ti se sve dok preskačeš sebe
I pobogu ženo
Žulja li te imalo taj tvoj bog?