skok
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Ne valja usporavati tempo kruškovačom
ili na šalteru u pošti ili u NSZ-u
gdje su navodno poboljšani radni i životni uvjeti,
društveno blagostanje, demokracija i ostale blagodeti
modernog vremena.
Bili su to neki ljudi, ali su svi bježali nekud
s mađarskim putovnicama.
Razumijem ih – život je brz
u metropolitskim centrima
jer tamo su i najogoljeniji oblici ekspolatacije
nevidljivi
zato što se događaju u antipodima Trećeg svijeta
praveći se da nije zima
i da gomila tajno pod okriljem noći
ne korača između kioska i kontejnera
mumljajući nešto što su odavno prestale biti
razumljive riječi.
Ti antipodi su prigradska područja kojima
pripadaju strani radnici koji spavaju u podrumima
kao u grobu.
Tu su, ali su nevidljivi.
Sjećam se da je jedna od njih bila Uma Thurman
čije smo slike ljepili po ormaru,
koja je nekim sumnjivim propustom civilizacije
za sada ostala neistrijebljena;
taj ludi beskućnik komad zalogaja iz teških, masnih papira.
Sjedio sam tamo pet minuta ili deset – dovoljno.
Mislio sam da ostanem piljiti zapahnut mirisom
čokolade iz Pionirove tvornice.
Antilop patike gaze po blatu, a ono se raštrka i razmaže –
kao da promatram i slušam vlastiti život.
Prelazeći preko pruge
sjećam se tipa sa kapuljačom na glavi
kako korača i s leđa mi
dobaci – mrtav si pederu!
__________________
15.48 h – 16.06 h
9. svibnja 2018.
srijeda
Dan pobjede nad fašizmom
(Subotica/Szabadka)