Beton br.9
Utorak 26. decembar 2006.
Piše: Miroslav Karaulac

Kratak pregled minulih događaja

Novogodišnja priča

... Ubrzo zatim Sinđelić skupi silnu vojsku i krenu na Cer - bitka nadugačko opevana, nazvana kasnije, nehatom jednog istoričara, Boj na Mišaru. Pred sam mrak poče bitka i za Malu Planu. Grad bi razoren, poaran i popaljen da je to bila tuga gledati. Tu osta glavnina srpske vojske; stradaše i mnogi ranjenici, ali kad su pomoćne sudije donele svoje zabeleške, bitka bi dobijena na poene. Jedni posumnjaše da bi neka prevara mogla biti posredi, drugi uzeše braniti sudije, ali sumnja osta. Slučaj koji i Smail-aga potvrđuje u svojim Memoarima.
Po završetku cerske bitke organizovan je veliki lov sa sokolima te mnogi viteški turniri i tombola. Sav prihod išao je udovicama postradalih prilikom spašavanja Voždove britke ćorde (kupljene za bagatelu od nekog Cincara na Miholjskom vašaru) koja nepažnjom njegove naložnice pade u ruke mrskom dušmaninu. Tad pade dogovor da se, čim prođu vrućine, počne sa dizanjem spomenika neumrlim narodnim velikanima, gde god se nađe zgodno mesto, brdo ili kakva živopisna čuka. Tako se desi da se uz samo Dunavo podiže obelisk, na mestu gde je Laza prvi put ugledao Lenku Dunđerski, od dečijeg dodatka i to za novembar i decembar. Vojvodini međutim to ne bi pravo. Nekoliko manjih buna bi u krvi ugušeno.
Na visokom postamentu, od belog venčačkog mermera, podno same Fruške gore, bi isto tako postavljen divan anđeo sa slomljenim krilom, treneru „Vojvodine“ za sve što je uradio u poslednjem jesenjem šampionatu.

Tek pri otkrivanju spomen-obeležja Zmaju, izbi sve na videlo. Može se zamisliti iznenađenje prisutnih kad po prvi put bi obnarodovano da je sva Zmajeva dela, iz zrelih godina, izuzev „Na Liparu“, napisao Crnjanski u trenutku duševnog rastrojstva.
Te godine, Sava nadođe i nasta velika promaja nad Beogradom od koje strada sahat-kula zvana „Beograđanka“ - delo nepoznatog sajdžije s Kanarevog brda - nahoče bez oba roditelja, čobanin u jednom velikom hotelu, inače težak reumatičar. Mnogo sveta ostade na krovovima i ne htede sići ni kada se Sava povuče. Reka odnese sa sobom i čuveni rimski deo Skadarlije. Korito Save bilo je tokom celog januara izloženo u atrijumu Narodnog muzeja, ali iz straha od uroka niko od građana ne hte da ode da ga vidi.
Na prvom i drugom spratu Zavoda za osiguranje, te iste godine, poče kuga, a pred kraj godine i najezda stidnih vaši koja zađe po mesnim zajednicama i silu nevinog naroda pomori. Odmah sledeće godine poče epidemija tripera, velika suša, a kasnije i poplava; a i sistem raspodele dotuče mnogo nedužnog puka.
Posle Sedme nestašice deterdženta izbiše veliki nemiri. Neki otvoreno zatražiše reformu sistema snabdevanja. U onom prvom besu vlasti sve kolovođe ove bune pobiše i baciše u Dunavo. Sila ustanika bi u sindžiru u roblje odvedena, bačena na galije, ili prodana po samouslugama. Ali posle izvesnog vremena, vlasti se sažališe i oprostiše im. Nekim od pobijenih digoše spomenik, a po manje znatnijim dadoše ime nekoj ulici ili nekoj školi ili pak domu za nahočad.

Stairway to Heaven - put za Rumiju
One iste noći kada na Kolarcu biše tajom dokinuti noćni tečajevi iz vedanta sutra, tantre i vedskog sanskrita, a predavači bačeni na poljoprivredna dobra, za ispomoć, Gospodar Jevrem, znameniti lovac i kartaroš, bi izabran, jednoglasno, za narodnog komesara sa mandatom na sedamnaest godina. Kada mu isteče mandat, ostade na vlasti sve do svoje smrti, i to od šarlaha. Za njegove vlasti srušeno je Narodno pozorište i na njegovo mesto podignut veliki McDonald’s, sa ringišpilom, toboganima i streljanom ispred njega, igrama na sreću, meračem snage, mašinama na novac i drugim zgodama na zabavu i pouku deci i nejači. I pored mnogih grešaka i previda koji su mu oprošteni zbog čira koji ga je tako mučio da ni na šta ljuto ili kiselo nije mogao ni pomisliti, dobio je sva znatnija odlikovanja osim Junaka socijalističkog rada koga trenutno ne bi na skladištu. Pored brojnih zuluma i pohara narodnog blaga, udaranja ženama na obraz, po čemu je bio posebno upamćen, pored svoje žestoke naravi, osionosti i zadrtosti, uživao je neokrnjeno poverenje i bio je silno omiljen u narodu, u čemu se svi hroničari slažu uglas. Upamćen je naročito po velikom govoru koji održa u Župi aleksandrovačkoj, na proslavi 600 godina ropstva pod Turcima. Govor mu napisa šef mesne autobuske stanice, kako posle bi nepobitno dokazano. One iste jeseni kada Vukova pisma, posle dugog skanjivanja, biše izneta na svetlo dana, ispravljena, doterana tamo gde je trebalo, dopisana, a neka skroz izbledela, slabo čitljiva ili iskrzana, zamenjena potpunoma novim, u Akademiji nauka bi, aklamacijom od pet glasova, izabran za redovnog člana Pavle Savić, strasni pecaroš, učitelj, pekar, mutabdžija i zavarivač, a odmah sledeće jeseni, u Akademiju bi primljen i Kale iz „Interprometa“, vrstan poliglota i pored teške govorne mane pri izgovaranju samoglasnika, iako bez oba roditelja, sa sestrama na radu u Australiji i ocem notornim alkoholičarem.
Na svu sreću, kad ono bi vraćena stara cena ulju, maslacu i deterdžentima za pranje stakla, pojaviše se prvi znaci smirivanja. Bi donet novi ustav sa dopunama o korišćenju bonova za benzin. Pojaviše se novi formulari za uzimanje urina što masu naroda odobrovolji. Cena Playboya na jesen, te iste godine, opet skoči za dva puta ali bonovi za berberske usluge biše konačno dokinuti.
Neki hroničari tvrde - peti, neki - sedmi vek: bio je blag početak zime. Prvi snegovi počeše brzo kopniti; ljubica i visibaba bili su zaminuli a kaćun i jagorčevina još nisu bili izbili. Moglo je biti najviše tri sahata iza ručka kad prvi Slaveni staše pristizati na Balkan. Zemlja je bila pusta kao i danas, drumovi nikakvi, i uopšte, obaveštenost o svemu dosta slaba; što im je u početku, dok se nisu bili navikli, dosta smetalo. A ubijao ih je i neki vetar čamotinje koji je krajem povazdan vejao. To se ne da opisati koliko se namučiše te prve zime. Ali čim prođoše poslednji veliki snegovi, nemajući šta da rade, u dugu vremenu, počeše osnivati prve manje države i smišljati im razna obeležja.
Već sledeće godine, čim biše posvršavani glavni poljski radovi, mnoge Srpkinje koje još nisu bile ni punoletne, ponete nekom kovarnom nadom da će sve potom biti bolje (koja nas je i kasnije često varala), sa bosiokom u kosi, izađoše po prvi put na korzo u šetnju.

Vreme smrti i razonode arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.