Kalemar i računar
(Iz noutbuka Dobrice Ćosića)
Na Dedinju kalemar
Naišo na računar,
Računara kalemar
Otero u neku stvar.
Uvredi se računar:
„Ju, bre, druže kalemar!
Ima l’ kakvog načina
Da me mine majčina?“
„Nema!“, kaže kalemar,
„Ti podrivaš srpsku stvar!
Virtuelni pereš keš,
Od Srbije praviš leš!“
„Aman, druže kalemar“,
Demantuje računar,
„Ajd’ uguglaj proveru
O srpskom kadaveru!“
Kalemar je Gugla sit,
Gnevan je i naprasit:
„Šta će meni provera,
Kad znam šta je zavera?!“
Nastavio kalemar
Da psuje na računar:
„Jebem li te mutava
Zbog svih srpskih žrtava!“
Crn računar probledi,
Da se pravda - ne vredi,
Da odbrani svoju čast,
Kalemaru vadi mast:
„Ti ga, druže, pretera!
Kakva crna zavera?!
Skenera i plotera?
Kertridža i tonera?“
Da l’ kalemar gubi meč?
Ne razume niti reč...
U odbranu Srbije
Da li da ga ubije?
Uze pajser kalemar,
Pa razlupa računar,
Svud se urlik prolama
Hard-diska u fronclama.
Kući ide kalemar,
Cestom rasut računar...
Kalemar je čovek fin,
Ne dira risajkl bin!
Cestom piče džipovi,
Pod gumama čipovi...
Kalemar sa patiku
Gazi informatiku!