CHINATOWN
Izbor iz pjesama, 2015.
chinatown
Nebo je bilo užareno i spokojno.
La Plaza de Cataluña
kao da je sazdana od svih glasova
koje sam nekada u životu čuo
neke od tih riječi razumio,
zapamtio njihove boje
jezike crne i žute i bijele i izmješane.
Ispod nas Las Ramblas
i posljednja stanica je El Raval -
nekadašniji zlokobni Barrio Chino.
Tamo je luka, a mi nismo turisti.
Znamo koliko je ovaj grad lijep.
Osjetimo magiju koja nam veže tijela.
Možda zbog toga moramo naći ravnotežu
na mjestima sa kojih su 1900. godine
mladi muškarci poslati u ratove,
u Maroko, i dalje, po sopstvenu smrt.
Oni sretno obogaljeni
su se vraćali u Barrio Chino.
Pričaš mi kako su njihove sjene još tu,
osjetiš ih svakog puta,
navučene na alkohol, morfijum
i ulično sređivanje računa noževima.
Traže bordele kojih odavno nema,
uvijek osjećajući ruke i noge,
suvenire nečijih velikih planova,
ostavljene u pijesku zemlje Berbera.
Vrijeme je da se vratimo,
signaliziraju mi tvoji bokovi.
Čeka nas zgrada sa prastarim liftom
koji vozi samo prema gore.
Prošle su skoro dvije decenije od tada.
Ali godine nisu nikakav izgovor.
Pokušavam se sjetiti tvog imena.
UPOZORENJE
Moj stol je groblje detalja
iz bezbroj života
Ovo golo tijelo ti se obraća
i od njega ćeš dobiti
jedino kravatu iz Kolumbije
Nemoj da te zavara
mirnoća glasa
Pokreti ruku
neće odgonetnuti ništa
Vraćam se iz daljine
da presudim
tvom uljuljanom životu
Ja sam osveta
davno napisane ljubavne pjesme
foto: I. Javorski, Grac
VIDA NUEVA
Počinješ opet sa čitanjem knjiga
zabrujao je distorzirani glas u glavi
Stara razonoda
preporučena od doktora stupa na snagu
čim dovršim ovu pjesmu
Još je dodao da za moje probleme
postoje tri rješenja
Psiholog Psihijatar Duhovni vođa
Opsovao sam sebi u bradu
i dodao kako ne vjerujem
ni u jedno od to troje
a do okončanja
našeg razgovora
dan se transformisao u noć
Koračam cestom odlučan da nastavim
sam bez njih kao zreli mjecec na nebu
što pušta suzu jer ne zna šta bi drugo
Počinjem sa poezijom
kasnije ću se neprimjetno prebaciti
na polukratke priče
ozdraviće me književnost
vratiti korijenima
šetnjama u rana jutra
jer ovdje je nemoguće šetati kasnije
kada je sunce veliko i nemilosrdno
protiv njega ideš jedino kad baš moraš
i sigurno gubiš
a ja trebam opet pronaći spokoj
ne iskljućujući mogućnosti joge
ili transcendentalne meditacije
Imam odličnu knjigu o tome
okrenuću oči
po uputstvu
sagledaću se iznutra
razotkriću skriveno
nagraditi zapostavljeno
pročitaću naglas zbirku pripovjetki
'vi niste stranac ovdje'
ostajući stranac i sebi i drugima
Prestajem da se prezirem zbog toga
prezir ostavljam za bezvrijedne kategorije
poput svih oblika ljubomore
prestajem gledati filmove
Umjesto toga
zauzimam kasnonoćnu terasu
mačkama ostavljam labavu autonomiju
na istoj
Sa flašom u ruci
odričem se svog glasa
ne interesuje me ni tvoj
Ipak na određeno prihvatam
liječenje književnošću, ali to je to
Zanijemiću samo dok tretman traje
i dok ne pročitam sve knjige
zbog kojih sam napravio komad namještaja
predosjećajući da će
jednog oktobarskog jutra
postati bitna komponenta novog života
IMMORTAL
Tvoje navike postaju zakonik
a ti o tome ništa ne znaš
Skidam odjeću
složenu je odlažem na stolicu
Za tvoje navike
moje tijelo se uzdiže
Odrecitovaću zakonik
u tri izdaha
Stići do kraja
Besmrtnost tvojim navikama
Počinak rukama
koje su za njih poljubile smrt
ARHITEKT
Imaš lice u kojem bih se izgubio
da sam ga ugledao prije petnaest godina.
Bio bih lud od ljubavi,
stražario na svim ćoškovima,
čekao da me snijeg zatrpa
nesvjestan nezemaljskog
što u meni raste
čekajući da ti vidi obrve,
jagodicama dotakne
kosti ispod obraza i kaže:
živa si vatra od snova i čežnje,
a ja životinja od strpljenja stvorena.
Pozajmi mi svoje oči,
daj mi svoje očuvane ruke
za kovanje strateških lanaca.
Život je dovoljno posmatran sa krovova:
stalaktiti i ledeno stijenje su spremni
za novi svijet.
Vrijeme je za arhitekturu
nepostojećih pogleda
koji mirišu na daljine i slobodu.
Poslije ovog ništa više
neće moći da ostane isto.
OPASAN ČOVJEK
Opasan čovjek postajem spoznajom
šta se dešava među zidovima soba koje osvajaš.
Rijeke i ceste su saveznici.
Oblaci šifrirane skice minskih polja.
Tratinčice imaju latice od žileta.
Nema daljina. Ne postoje blizine.
Samo moja oružja i nagon za okončanjem.
Ja sam opasan čovjek.
Čuvaj se takvog čovjeka.
PRIGUŠENA SVJETLA
Ukazala se iznenada
kako si toliko puta poželio
da se pojavi
Manifestirala se
u maničnoj zvonjavi telefona
Kada si podigao slušalicu
odgovora nije bilo
samo tišina koja se širila
zarazno
padala preko svega
tišina kao zaboravljeno groblje
koje zaobilaze i životinje
Smrt je nekada izbirljiv domaćin
progovorio je hrapavi glas
prekinut kucanjem
Otvorio si vrata
i imao šta da vidiš
Slijepi miš
umoran i naoko bolestan
mlatara krilima
bez namjere da se pomjeri
kao da tjera
prigušena svjetla života
progovarajući: Vrijeme je
možda sve ovo i nije san