Ima nešto lijepo u ženama koje su rodile vragove

ali ih nisu napustile

niti predale egzorcistima.

Te žene nose suknje i najlon čarape

one cipele jednostavne crne

s potpeticama.

Možete ih vidjeti dok hodaju same

u mrtve sate noseći vrećice s namirnicama

iz supermarketa.

One nikada nisu u društvu

ljudi se za njima okreću krišom

susjedi ih slušaju dok otključavaju vrata svojih stanova

u zgradama s puno stanara.

Lica su im zakočena

kao da su davno prestale maštati.

Privlačne su i tijela su im mršava

imaju crnu kosu zaustavljenu ukosnicama

češljićima.

One vjeruju u boga

ipak gutaju pilule za spavanje

Čuju zvona

i taj ih zvuk zanese

rado bi tada kleknule na ulicu.

Žene koje su rodile vragove su čvrste

i krhke istovremeno.

One strpljivo čekaju

kuhaju objede

ponekad ispeku i tortu.

Žene koje su rodile vragove

nisu ispunjene ljubavlju, dobročinstvom ni nadom

u njima nema više mjesta za takve stvari.

Preziru alkohol i ako ih netko nešto upita

gledaju u pod

lijevo i desno

traže pukotinu da ih uvuče.

Povuče pa da nestanu

da jednostavno iščeznu

Njihov je jedini strah

da im vragovi ne ostanu sami.

Kada one otputuju.

sve ovo oko nas naći će jednoga dana

svoj početak

kamene ulice

svilena torba bila je prazna

zeleni pupoljci kapara

još nije bio rujan

zeleni pupoljci mažurana

sve će ovo oko nas naći jednoga dana svoj kraj

ćilimi razboji stanovi

naglo se naoblačilo

parkovi klupe crkvice s preslicama

zvona svakoga dana nepogrešivo

negdje oko Vele gospe

turisti i azilanti

svejedno

teški grozdovi rogača

Isus na magarcu i Gospa u ružičnjaku

sva dubrovačka skrivena groblja

mladić s iscrtanim obrvama

u sumrak ispod zida

iza kojega je bunar koromač i hridine

u koje lupa more

sve tamo do Turske

mladić okrene glavu

na tanjuru ispod krošnje

tri nara i smokve

moje grudi kao puž

na tvojim prstima ostavljaju trag

i uvlače rogove s očima

preko mora

turisti i azilanti svejedno

izbačeni na splav

ćilimi

mogao bi po njima hodati

kao Isus po moru, ili je to bila rijeka

ljudi su na obali plesali sitnim koracima

ispod nogu grožđe im se iscijedilo

u mošt

U Zadru gradu čistog rastera i srebra

padale su bombe godinama

ljudi su se kupali u moru u veljači

studenti hodali sljubljeni uz zidove

da ih ne pogode geleri, haubice, zvončići, meci, granate

učili su starocrkvenoslavenski i

zauvijek prenosili ispite

u ratne godine

jeli su hranu iz humanitarne pomoći

i lizali grozdove bagrema i duda

 možda tada nisu znali čemu su ovdje otvorili srce

nehotice

nad razvalinama povijesti

skupljajući metke i osmijehe u njedra

Neke su glave okamenjene zauvijek

neki su stanovi napušteni krišom

mnogi zlatni meci sprašeni u žile

snovi djece stranih imena prekinuti su

udarcem čizme u vrata

autobusi s tajnim odredištem

vozili su putnike spuštenih glava

i puno je tišine posijano tada usred eksplozija

na ulicama, skloništima, usnama

i nekoliko je knjiga spaljeno

da se na policama

napravi mjesta za nove

koje nikada nisu tako dobro napisane

U Zadru i danas moramo jako zijevati

da izravnamo tlakove

pa gostima sličimo na mlitavo jato riba

što nijemo zijeva na zalasku sunca

kao nasukana ulješura

rekao si Netaknuta priroda

rekao si Asfalt

rekao si Kakav potok?!

Blatan

Pa potok je gorski između dva kamena

Misliš Izvor?

Ne, potok

nikada se ni u čemu ne slažemo pa šutim

hodam zgarištem korova

mislim na ubijene ljude

 pobacane po jamama u kraškim poljima

naše domovine

znam da ako to sad spomenem

pokvariti ću ovu idiličnu

proljetnu šetnju

pa šutam šiške

čekam da odnekud izleti tetrijeb

ili barem fazan

kažem

-Ima gorski potok i poljski potok

-Nisam to tako zamišljao, kažeš

Nisam ni ja,

mislim i ne kažem ništa

Imaju u sebi nešto jezovito, kao da se na tom mjestu nešto samo od sebe radi i događa.

Kao da nijedno lice tamo nije prisutno.

rezalište, stratište, sajmište, gubilište, konačište, dvorište, prenoćište, kukuruzište, vlasište, mučilište, grobište, stubište, ognjište, sidrište, rodilište, gradilište, igralište, ratište

Gospođo po vašoj sam sjeni mislila da ste pas. Dugom ste njuškom onjušili moje skute. Jutro je već grizlo prve jesenje jabuke i zvona su zvonila u plavu bonacu sna. Gospođo, pazite da ne ugrizete danas nekoga nehotice. Iz vaših se očiju vidi da ste sami u tom tijelu s kojega se linjaju dlake i korak vam je spor. Ne pamti više igre na travnjaku loptom, ni milovanja u krevetu. Ja se okrećem da vas pomazim.

Ali vi nemate vjere niti da na mene iskezite zube.

Svakoga dana ignorirajmo nešto. Ignorirajmo da su časne sestre u Španjolskoj za vrijeme Francovog režima otimale novorođenčad i prodavale ih uglednim fašistima. Ignorirajmo da su 31. svibnja 1992. u Prijedoru Srbi bijelom trakom označili sve nesrbe. Ignorirajmo da su u svakom gradu nikli Kraljevi smeća koji kradu staro željezo i voze blindirane automobile. Ignorirajmo da su Romi postali kao psi, da noću čitave čerge provaljuju u napuštene hale i čupaju cijevi od bakra dok se bodljikave žice cakle na mjesečini. Ignorirajmo da zaklade financiraju isprazne umjetničke projekte koji su šuplji poput plastičnog otpada na udaljenoj južnoj plaži, a smrde kao ilegalne rupe gdje mesari bacaju otpad iz klaonica. Ignorirajmo da krave ne mogu u farmama stajati na nogama nego su pridržavane željeznim šipkama.

Kupujmo njihovo mlijeko!

Podržimo Kralja mlijeka!

Sve ih nazovimo Kraljevima!

Kralj smeća!

Kralj mlijeka!

Kralj rata!

Učimo djecu šiframa koje im ništa ne znače. Ignorirajmo da su oni na amfetaminima i da su igrice njihov stvarni svijet. Ignorirajmo kolone žena koje šire noge pred kućnim kamerama i masturbiraju kad im ubaciš virtualni žeton.

Budimo svi virtualni jer stvarnost možemo ignorirati.

Pa ignorirajmo!

Naftne bušotine, muhe koje jedu rane na zglobovima crne djece, penzionere, bolesne, maloljetne, disleksične, osjetljive.

Ignorirajmo da vlasnik kompanije Nestle želi privatizirati vodu na Zemlji.

Ignorirajmo da ljudi bježe preko svojih granica: zemlje, ljudskosti, osjećaja.

Ignorirajmo da roditelji prodaju djecu za seks.

Da uglednici švercaju drogom.

Da generali švercaju dijamantima i pune svoje sefove zlatnim polugama.

Ignorirajmo da biskupi imaju zlo oko i huškaju ljude na nacionalizam, fašizam i šovinizam.

Ignorirajmo poreze, namete i poštujmo zakone koji nam ne daju pravo na rad i na slobodu.

Plašimo se policije, vojske i politike.

Sjatimo se oko općih mjesta i skrstimo ruke.