SVJETLOST ZA PROZOROM
Izbor iz poezije
PUTNA ISPRAVA
Suvremeni američki pjesnik i prevoditelj Sam Hamill rođen je 5. rujna 1943. Njegov otac, lutajući i nepismeni vetaran iz Drugog svjetskog rata, napustio ga je još u najranijem djetinjstvu i predao Domu za zbrinjavanje maloljetne djece bez roditelja sa željom da ga posvoji obitelj koja će ga naučiti čitati i pisati.
Nakon što ga je dobrohotna obitelj farmera u saveznoj državi Utah prihvatila i pružila mu osnovno obrazovanje i odgoj, napustio je školu i potkraj pedesetih godina i u vrijeme procvata Beat generacije potucao se od jednog do drugog kalifornijskog grada pokušavajući živjeti bohemskim životom. Tijekom rata u Vijetnamu u mornaričkom pješaštvu služio je četiri godine od čega je najveći dio vremena proveo u službi u Japanu. Školovao se u Los Angelesu, a potom i na Sveučilištu u Kaliforniji u Santa Barbari.
Punih četrnaest godina radio je kao odgojitelj i nastavnik u američkim zatvorima i kaznionicama, a jednako tako je godinama dragovoljno pomagao u ustanovama za pomoć zlostavljanim ženama i djeci.
Godine 1972. osnovao je značajnu nakladničku kuću Copper Canyon Press u kojoj je djelovao kao glavni urednik sve do 2004.
Sam Hamill je objavio dvadesetak pjesničkih zbirki, tri knjige eseja kao i više od tridesetak knjiga prijevoda s klasičnog kineskog, japanskog, grčkog, latinskog, itd. Godine 2014. objavljene su Hamillove sabrane pjesme u knjizi Habitation.
Kada je Laura Bush, Prva dama u Bijeloj kući pozvala Hamilla da 2003. sudjeluje u Bijeloj kući na simpoziju o pjesnicima Langstonu Hughesu, Emily Dickinson i Waltu Whitmanu, on je to odbio, prosvjedujući na taj način zbog umiješanosti Sjedinjenih Država u ratu u Iraku. Umjesto toga, Hamill je u veljači 2003. godine osnovao pokret pod nazivom “Pjesnici protiv rata” i ne web stranicama s istim nazivom sakupio više od dvadeset tisuća pjesama kojima su pjesnici diljem svijeta izražavali prosvjed protiv rata u Iraku. Potom je Hamill uredio antologiju Poets Against the War u kojoj su objavljene najzanimljivije pjesme koje su se pojavile na istoimenim protestnim web stranicama.
Malo se koji suvremeni američki pjesnik može pohvaliti mnogobrojnim pozitivnim kritikama koje su o njegovu pjesničkom djelu izrekli ili napisali drugi veliki pjesnici poput W. S. Merwina, Hayden Carruth, Denise Levertov, Garyja Snydera, Roberta Creeleyja, itd. Tako je W. S. Merwin u eseju o pjesničkom djelu Sama Hamilla napisao: “Sam Hamill je naučio, vjerojatno uz pomoć mnogih azijskih pjesnika koje voli i obilato prevodi, prividnu jednostavnost, suzdržan pristup, sigurnost pogleda bez obzira je li ono o čemu pjeva bor ili osjećaj starenja i osamljenosti. Ustrajno i pozorno promatrajući naučio je kako posve približiti svijet i učiniti ga vidljivim i jasnim, i sve to izraziti riječima koje je zadovoljstvo čitati i pamtiti.”
U jednom od ključnih tekstova o suvremenoj poeziji i tome kako valja pisati, Ezra Pound je zapisao: “Ritam je dokaz pjesnikove iskrenosti”, dok u eseju “O funkcionalnosti stiha” pjesnikinja Denise Levertov piše kako je suvremena poezija “istraživačka” u tom smislu što “utjelovljuje i otkriva proces pjesnikove osjećajnosti i razmišljanja, radije nego da se usredotočuje na učinak.”
U zabilješkama o vlastitim pjesmama Sam Hamill piše: “Još je Konfucije zapisao kako svaka stvar ima svoje korijenje i grane. Spoznati svoje korijenje i imati ispravan pristup svakoj stvari gotovo je jednako značajno koliko i imati glavu i noge. Konfucije nas jednako savjetuje da proučavamo poeziju kako bismo naučili imena biljaka i životinja, ali, isto tako i prakticirali valjan ritual i tako pročistili i razjasnili naše emocije. Snaga poezije leži u kvaliteti onoga što nam otkriva.”
Kada stigneš ondje, biti će to isti život
o kojem si sanjao u mladosti:
visok, usak i neopran prozor
u dnu zagušljive sobe;
maleni stol sa otvorenom knjigom
i stolica, baš kao nekoć.
Vani, na ulicama prosjaci i boleštine,
trgovci prodaju ribe i čudne tkanine dopremljene
iz morskih luka.
Ulice trepere na vrućini.
Vino je crveno, jako
i gusto u kasno poslijepodne.
Izlaziš u predvečerje,
prolaziš pokraj groblja na brdu,
potom se okrećeš i vraćaš u svoju sobu
i pališ večernju svijeću.
ELEGIJA
Svijet koji izmišljamo ili gradimo oko nas
uvijek obavija tama. Ali, jednako tako, tu se uvijek nađu
vrata ili prozor, a iza njih, svjetlost.
Ne možemo znati što se ondje vani
noću kreće – pas, konj, neka životinja
kojoj ne znamo ime.
Posvuda oko nas sjene su sve dublje
i mi se prepuštamo
sve većoj zabrinutosti.
Sve što vidimo mi tumačimo i doživljavamo
kao produžetak nas samih
i zbog toga sumnjamo
u namjere svega što diše.
Hladnoća postaje sve veća u mraku.
Dok sati prolaze, mi pokušavamo
ali ne uspijevamo dodirnuti životinje
koje se kreću brže od naših potreba.
I tako se događa
da možemo jedino promatrati tamne oblike
koji su sve tamniji unatoč svjetlosti,
njihove širom otvorene i nezbunjene oči
plamte vatrom i hladnoćom.
“Pravo prosvjetljenje jest navika”
Savršeni polumjesec sjaji
u izmaglici visoko iznad
mladog bambusa.
Prljavo prozorsko staklo
kroz koje ga promatram
tvori savršeni kolut
oko njega, kao da je
Mjesec pun. Ispod njega,
stabla su mnogo tamnija
jer nema ni najslabijeg daška vjetra od kojeg bi
lišće zatreperilo – ništa se ne pomjera
osim onoga što stremi
u san. Ti odlaziš
u drugu sobu,
u svijet snova,
tvoja bujna kosa
nježno se obavija
oko tvog lica.
Noć je
mirna i tiha
pa mogu čuti svaki tvoj dah
uz otkucaje mojega srca.
Vatra se
odavno ugasila.
Osamljen pokraj svjetiljke,
čitam Rexrothovu pjesmu
Trag svih stvari
i još jednom,
poput hitre ptice
što uzlijeće iz svog pepela
stari duh se diže
iz ruševina
ovog svijeta
da bi dodirnuo moju
polovičnu svjesnost o životu.
Poezija, govori Tu Fu,
koja će trajati
tisućama generacija
javlja se jedino kad
prihvatimo život
koji ne cijenimo.
Odlažem knjigu
i trljam svoje umorne oči
baš kao što je Po Chu-i činio
čitajući stihove Yuan Chena
na svom čamcu, uz svjetlost svijeće
prije tisuću godina.
Sjedim i mirujem
u nepokretnoj noći
dok se magla
zgušnjava
i cijelu kuću
prožima sve veća hladnoća,
ja osluškujem dah tvoga disanja
i uspoređujem ga
s ovim sporim, upornim odjecima
naših tijela.
Sam Hamill
ZMAJ U OBLACIMA
Solsticij je –
vruć i suh zrak
odveć je težak za bilo kakvu aktivnost,
planine obavijene plavičastom izmaglicom.
Pečem se na suncu
s Euripidovom pričom o Heleni.
Iznenada i jedva primjetno
zeba je doletjela s cedra
i sletjela na prozorski prag.
Shvaćam
da je znatiželjna,
promatra sve oko sebe
i oprezno se približava.
Ljepota tragedije,
tragedija ljepote
za koju ona ne zna ili je ne pamti.
Ona zna dvije stvari:
svijet je ravan,
kao i da ona živi
s ove strane
jedine rijeke
preko koje ne može preletjeti.
Ona gleda u smaragde
u travi i vidi
jedino obično sjemenje.
Sada se je još više
približila, blago nakrivljene male glave
i proučava moje nago tijelo.
Oči su joj krupne
i umorne od znanja,
nalik na Kawabatine oči
koje su znale
jedino za tugu i ljepotu.
Sporo zatvaram knjigu,
glavu oslanjam o svoje ruke
i gledam je u oči:
ona je postala moja ljubav
i moja učiteljica života.
Morris Graves kaže da ptice
nastanjuju svijet u kojem nema karme.
NA UPIT O UMIROVLJENJU
Pretpostavljam da većini bijelaca Amerikanaca mojih godina
uopće ne bi bila gnjavaža
voziti sat vremena do trgovačkog centra
kako bi ondje kupili novu ljetnju odjeću.
Iz godine u godinu, redovito si kupim traperice
i nekoliko košulja na rasprodaji
i time obilježim početak ljeta.
Ali, odjednom se dogodilo da me plaćaju
za ono što sam cijeloga života čino –
darivao poeziju. Priznajem, ta nagla pripadnost
srednjoj građanskoj klasi, i to u mojim godinama,
čini me nervoznim. Pa ipak,
veoma mi se sviđaju košulje marke Van Heusen
i traperice Arrow. Nikada nisam posjedovao
kravatu ili odijelo, i to me ni sada
uopće ne zanima.
Znam da bih odjenuvši odijelo izgledao
lažno koliko i osmijeh na licu Predsjednika.
Iste stare traperice uljepšavaju mi dan. Kao urednik
nisam spreman za bilo kakav oblik udvaranja.
Jednoga dana kupit ću si zubalo
i ljupku haljinu svojoj zgodnoj ženi
i nazdraviti sakeom i jelom od slatkovodne japanske jegulje
i to je glavna promjena u mojem životu.
Znam da zvuči malo čudno
kada to kažem na ovaj način, ali ja sam tek djelatnik
u službi poezije. Imam posao.
I ne bojim se da ću ostati bez posla.