U Benaresu

u Indiji u ljeto 1961.

ležao sam na madracu prožet morfijem.

Premda sramežljiv odlučio sam otići

vidjeti kako siromašni bolesni

tjednima gladni bez nogu bez ruku bez

prstiju, tek čikovima zglobova

ili kostima prstiju čeprkaju uokolo.

Nalik svinjskim papcima na čistim vitrinama mesnice.

Samo što su ovo bili najjadniji među

indijskim jadnicima Gubavci

tek dio nesretnika među nesretnicima

u ovoj pokrajnjoj uličici blizu

Dasawamedh Ghata – ovo je, možda

32-godišnja žena okružena prljavštinom

Poderani komadi vrećevine oko struka joj – gdje

bi jagodice njezinih nožnih prstiju trebale biti

izviruju joj kosti nožnih prstiju

i dalje zagađena djelovanjem

Gube što se širi razjedajući

meso koje okružuje

njezine udove – mogla je

jedino puzati na svojoj stražnjici

nije više mogla hodati i da bi

jela morala se koristiti svojim gnjilim

bolnim gubavim prstima –

Zamolio sam neku uslužnu indijsku dušu

da ode i kupi joj nov i Čist

sari za nekoliko rupija

i počeo joj pomagati da presvuče

odjeću kad sam

na lijevoj polutki njezine stražnjice

ugledao otvorenu ranu široku deset centimetara–

ugledao sam infekciju punu crva

i kako se migolje sretno živi – začas

sam bio toliko iznenađen pa

nisam znao što da učinim – zatim

sam podvio rep i otišao pravo liječniku

u njegovu ambulantu nekoliko ulica dalje

i upitao ga što mi je činiti

Ne, zamolio sam ga da osobno iziđe i pregleda

ovu uličnu Gubavicu napomenuvši da ću mu

platiti za njegovu stručnu uslugu –

Odgovorio mi je da mora ostati u ambulanti

i posavjetovao me da nabavim

vodikov superoksid – vatu i

ako se dobro sjećam sumpornu mast

kako bih najprije očistio infekciju

i ubio možda 30 ili 50 crva

u rani iznad bedra – znate

onaj veliki obli mišić

koji se razdvaja na dvije polutke.

Dakle, na lijevoj polutki njezine stražnjice

migoljili su se crvi i

nakon što sam na njih izlio vodikov superoksid

morao sam je okrenuti na bok –

crvi su živnuli,

postali još aktivniji i počeli plesati zrakom

i iskakati iz rane. Bilo je

teško odstraniti sve crve

i nakon što sam nekoliko puta na ranu

izlio tekućinu i očistio je vatom

sve sam premazao sumpornom mašću

ne sjećam se baš točno jer to se

dogodilo prije 10 godina a ja sam

bio odveć rastrojen da bih tada zapisao

Ovaj stvarni tužni slijed – koji je,

sam po sebi, jedna odvratna bolest,

i Tako, ranu sam joj prekrio jastučićima gaze –

i morao sam naći nekoga da joj donese malo

hrane i čisti prostirač da na njemu

može sjediti – jer sve ovo se zbivalo

u jadnoj ulici prosjaka prepunoj

vodnjikavih žitkih fekalija i ja sam

na koncu žustro prionuo

i sve počeo čistiti vlastitim rukama – jer

prvi je problem bio očistiti

sav taj razbacani razgaženi izmet

(čak sam otišao u ured lokalnog Vodovoda

ne bih li ih uspio nagovoriti da instaliraju slavinu s tekućom vodom

u tom leglu boleština, ali nisam imao sreće.)

idućeg dana ponovno sam je posjetio

i ovog puta pregledao

desnu stranu njezine stražnjice na kojoj se

širila poput tanjura velika rana

puna crva i izgrižena

sve do bedrenjače gdje sam ugledao

razjedene i isisane mišiće i taj rijetki

sok ljudskog bola i crvljivi gnoj –

jeste li ikada povonjali crvljivi

gnjoj na tijelu jadnog Ljudskog

Bića – ne trudite se – moglo bi vam učiniti

da počnete povraćati – držite se podalje –

Neka Junaci pripaze na nos.

Nisam očekivao da ću ugledati jednako

zaraženo područje

točno na drugoj strani njezinog tijela –

Bio sam još više iznenađen i

zapanjen – tek tada sam se Zagledao

u njezine oči i imala je vrlo

spokojne tamnomaslinaste oči mirne mile tužne

oči kojima kao da mi je govorila

Dobro sam – lijepo je što si mi

donio malo hrane

i želim ti se zahvaliti

ali ne znam tvoj jezik

pa ti to nijemo govorim svojim

očima – Dao sam njezinim prijateljima

novac za raznoliku dijetetsku hranu

za tjedan dana i rekao im da joj nabave

jogurt i nabavili su ga

i žlicom je nahranili –

a onda sam ja nekamo nestao tjedan

ili mjesec dana i ponovno sam je

ugledao – na nekom Trgu – iznad

Dasawamedh Ghata – ona – ugledao

sam je na udaljnosti od oko

20 metara – (ili nekoga tko je sličio na nju)

ležala je na leđima –

u mrtvačkoj ukočenosti, rekao bih

po načinu na koji su joj koljena

i ruke stršili  u

zrak – tako mi se učinilo – zaboravio sam

njezino ime – mislim da sam je pitao za ime

ili sam ga zaboravio – skrenuo sam pogled

mogao sam si dočarati kako je

pokapaju ili spaljuju na

Pogrebnoj lomači kod Manikarnika Ghata –

to je – pomislio sam

pravi posao za vladine službenike u Benaresu

doći će i pokupit će je –

rastužilo me što je ovako završila,

nisam mislio da će umrijeti tako brzo.

Ono što me prevarilo bijahu njezine spokojne oči,

živjela je tako mirno i tiho

sa svojom patnjom –

svojom bedrenom infekcijom –

tada sam pomislio da sam možda baš ja

ubijajući crve

otvorio Krvne žile

ili nešto što je prouzrokovalo preranu

smrt – sve je to tako tužno – i

sve do dan danas osjećam sve

veću Bezvoljnost i ispraznost

sve veću ispraznost  i Bezvoljnost

Bezvoljno kopile sebičnog

Ljudskog Pužućeg Sna

(Noć uoči Svih svetih, 1971.)

                                                                            (prevod: Vojo Šindolić)