Sreda 14. maj 2014.
Piše: Ernesto Cardenal

NULTI ČAS (1)

Izbor iz poezije



NA MJESTU ZVANOM HARMONIJA

Ernesto Cardenal
Velečasni Ernesto Cardenal Martinez rođen je 20. siječnja 1925. godine u mjestu Granada u Nikaragvi. Jedan je od najvećih živućih pjesnika na svijetu, katolički svećenik, revolucionarni aktivist, ljevičar, mlađi prijatelj i učenik Thomasa Mertona, osnivač kontemplativne duhovne zajednice Naša Gospa od Solentiname, ministar kulture u Nikaragvi u razdoblju od 1979. do 1987. godine; zajedno s Allenom Ginsbergom i Evgenijem Jevtušenkom 1983. godine je bio suosnivač međunarodnog kulturnog centra Dom tri svijeta a 2005. godine bio dobitnik najveće pjesničke nagrade u Latinskoj Americi, Nagrade pjesnika reda Rubéna Daria.
Do prije jedva četvrt stoljeća, Nikaragva je bila država koju su potresale velike erupcije vulkana, zemljotresi i diktature. Tek u ljeto 1979. godine zbačena je zloglasna diktatura generala Anastasia Somoze mlađeg, protiv koje se borio pokret nazvan po Sandinu, revolucionaru koji je posthumno postao legendarni vođa nikaragvanske revolucije.
  Ernesto Cardenal je studirao španjolsku književnost, najprije u Managvi a od 1942. do 1946. u Mexico Cityju. Obrazovanje je nastavio na Columbija sveučilištu u New Yorku gdje je studirao američku i englesku književnost i osobito studiozno proučavao djela pjesnika kao što su Walt Whitman, William Carlos Williams, Robert Frost i iznad svih Ezra Pound kojeg je često zvao svojim »glavnim učiteljem«. Godine 1949.-u i 1950.-u uglavnom je proveo putujući Italijom, Španjolskom i Švicarskom a najdulje se zadržao u Parizu i Madridu. U srpnju 1950. godine se vratio u Nikaragvu nakon čega je 1954. godine sudjelovao u tzv. »Travanjskoj revoluciji« protiv diktatora Anastasia Somoze starijeg. Državni udar je propao a mnogi od Cardenalovih prijatelja revolucionara su ubijeni. Na poziv starijeg prijatelja, katoličkog svećenika i pjesnika Thomasa Mertona, Cardenal je nekoliko idućih godina proveo u trapističkom samostanu u Gethsemaniju, u američkoj saveznoj državi Kentucky a 1959. godine je na Mertonov poticaj započeo studirati teologiju na Teološkom fakultetu u Cuernavaci u Meksiku. Cardenal je zaređen u katličkog svećenika u Granadi 1965. godine. Nakon toga je otišao na otočje Solentiname gdje je osnovao monaško-seljačku zajednicu koja je ubrzo prerasla u svjetski poznatu umjetničku koloniju.
  Cardenalova poezija se bavi zbiljskim problemima društvenog bića i čovječanstva uopće, ali pjesničkim stilom toliko oslobođenim od ustrojstva i konvencionalnosti sveučilišnih predavanja pa ju je sasvim neumjesno identificirati s autorovim akademskim obrazovanjem. Čitajući Cardenalove zbirke poezije ne možemo se oteti dojmu da je on jedan od onih, danas tako rijetkih pjesnika, koji svoje osobno pjesničko iskustvo i viđenje svijeta prenosi s osobitim osjećajem za prisno komuniciranje sa svojim čitateljima. A to je jedan od bitnih razloga njegove velike popularnosti među čitateljima poezije. Jer, i pored višeslojnosti i višeznačnosti koje posjeduju mnoge od njegovih pjesama – one su gotovo uvijek iskazane običnim, svakodnevnim jezikom koji je razumljiv čak i slučajnom čitatelju Cardenalove poezije.
  Dakako, specifičnosti nikaragvanske i uopće latinoameričke stvarnosti u mnogome su utjecale na svojstvenosti književnosti iz tog dijela svijeta. Nepobitna je činjenica da latinoamerička književnost danas više no ikad prije privlači pažnju svijeta rezultatima svoga traganja za istinom i autentičnošću. Cardenalova poezija, koja uspijeva sagledati latinoameričku stvarnost, ali i stvarnost ovoga svijeta uopće, u rasponu između pakla i raja, između apokalipse i spasenja, nudi jedan od mogućih odgovora na pitanje funkcije pjesničkog stvaralaštva u suvremenom svijetu.

On je vozio sporo jer je krenuo prije vremena

a ona je žurila jer je kasnila

On je vozio jednom cestom a ona drugom,

dva automobila su se sudarila na raskrižju

dvije ceste (na mjestu zvanom »Harmonija«)

Policajac je izjavio da je vjerojatnost takvog

sudara bila »jedan prema milijun«

jer su na tom mjestu obje ceste široke

pa su vozači

mogli na vrijeme uočiti jedno drugo

»osim ako su oboje bili zamišljeni

jer su možda razmišljali o mjestu na koje su se bili uputili…«

Međutim, policajac nije znao da su njih dvoje imali dogovoren spoj

i da su se dva vozila koja su se sudarila kretala prema istom mjestu

Vjerojatnost je bila mnogo manja no što je policajac mislio:

ne jedan prema milijun ili još više

nego jedan naprema beskrajnom broju

ili pak tu uopće nije bila riječ o slučajnosti a ni vjerojatnosti

a ono što se dogodilo nije se moglo zbiti drugačije:

oni su imali dogovoren spoj,

na rukama su nosili precizno usklađene satove

i bili odveć točni u dolasku

I to je sve



LEÓN

Nekoć sam živio u velikoj kući blizu crkve Sv. Franje

koja je na ulazu u predvorje imala natpis

               AVE MARIJA

hodnike popločane pločicama od gline,

krov prekriven starim crvenim crepovima,

               prozore sa zahrđalim rešetkama

i veliko dvorište u kojem je tijekom poslijepodneva bilo nepodnošljivo sparno

dok je sat s kukavicom oglašavao sate

a neka slabokrvna teta sjedila u dvorištu i ponavljala Očenaš.

Uvečer bih čuo zvonjavu zvona koja su pozivala na angelus

               (»I ušavši k Mariji anđeo joj reče…«)

djevojčicu koja je negdje daleko vježbala na klaviru

               i zvuk vojničke trube koja je naviještala povečerje pred vojarnom.

Noću se golemi crvenkasti Mjesec dizao nad crkvom od Kalvarije.

Pripovijedali su mi o dušama u čistilištu i utvarama.

U ponoć

sjena generala Arechabala jezdila je na konju.

Začula bi se škripa zatvaranja vrata… Crne kočije…

Prazne dvokolice bi klepećući prošle niz Calle Real.

Potom bi svi pijetli iz susjedstva počeli kukurikati

zajedno sa satom s kukavicom,

moja tetka bi redovito odlazila na misu u 4 ujutro

a zvona crkve Sv. Franje odjekivala

               kao i zvona

na crkvi od Kalvarije

                         i ona na Bolnici San Juan

dok su ćupovi raznosačâ mlijeka zveckali po kamenim pločnicima

a prodavač kruha udarao po vratima

i vikao

         KRUHA

                       EVO SVJEŽEG KRUHA


(León, nekadašnji glavni grad Nikaragve)

9uc560


GREYTOWN

Greytown! Greytown!

Amerikanci, Nijemci, Irci,

Francuzi, melezi, Kinezi, Španjolci,

dolazili su, susretali se i odlazili.

What's the news from New York? New Orleans? Havana?

Za plodove guave su plaćali markama, bocu ruma

dolarima, francima, funtama.

               Any new annexation?

I razbijajući mir lišća koje se odražavalo na vodi

               udaljavao se brod Daniel Webster…

Edwards E. Brand iz Kentuckyja bio je posljednji Sjevernoamerikanac

koji je ostao u Greytownu čekajući da prokopaju kanal.

Čitavog života je čekao taj Kanal. A i živio je čitavo stoljeće:

uvijek u trodijelnom odijelu s prslukom, leptiricom i panama šeširom.

Greytown! Greytown! Sivi grad!

Tamo su sada samo sivi pijesak i sivo more pod sivim nebom.

Kolibe od trske pod osušenim kokosovim palmama.

Sunce nad zapuštenim solanama. Sol pepeljaste boje.

Ravne solane. Ravna obala. I ravno more.

Sve tako vlažno. Sve tako neplodno. Sve tako zeleno.

Olupina bagera kraj mora.

Jedna fregata u korovu

               (lijane su joj konopi)

na Trgu Kralja Georgea pasu krave.

Stoljeće pustošenja je prošlo poput sporog ciklona.

Noću prljavo more laje poput psa,

nanoseći kojekakve naplavine.

Vjetar s mora vrućim pijeskom zasipa

urušene kolibe, u tlo utonule

zahrđale tračnice, napuštene stare vagone,

dotrajalu zgradu Carine od korodiranog cinka.

Iznenada se pričinja da neka lađa s velikim jarbolima

plovi, probijajući si put kroz šumu!

U Zelenoj ulici glasa se majmun osvijetljen mjesečinom.

Na plaži blistaju dine odbačenih boca.





ČUJ I POČUJ RIJEČI MOJE

Čuj riječi moje o Gospodine

                        Počuj jecaje moje

Imaj sluha za jadikovke moje

Jer ti nisi Bog koji je prijatelj diktatora

nisi pristalica njihove politike

ne vjeruješ u njihovu propagandu

niti imaš bilo kakve veze s mafijašima

Nema poštenja u njihovim slatkorječivostima

ni u njihovim izjavama za medije

U svojim govorima ne prestaju govoriti o miru

a povećavaju proizvodnju oružja

Razmeću se mirovnim skupovima

dok se u potaji pripremaju za rat

                       S njihovih radio postaja čitavu noć odjekuju laži

Ladice njihovih radnih stolova su pune zločinačkih dokumenata

                                 i zloslutnih planova

Ali ti ćeš me spasiti od njihovih namjera

Oni govore jezikom teških strojnica

Njihovi svjetlucavi jezici

           su bajuneti…

Kazni ih, o Bože

           osujeti njihovu politiku

spriječi njihove sumnjive poslove

           onemogući njihove programe

U času kad sirene oglase uzbunu

ti ćeš biti uz mene

ti ćeš biti moje utočište na dan Bombe

Ti blagosiljaš pravednike

koji ne vjeruju u laži njihovih reklama

           niti u njihove političke programe

Tvoja ljubav ih okružuje

           poput oklopnih jedinica



 

 1336047681_971939_1336054718_noticia_normal



SAČUVAJ ME GOSPODINE

Sačuvaj me Gospodine

od SS-a, NKVD-a, FBI-a i Nacionalne garde

Sačuvaj me od ratnih savjeta

od bijesa njihovih sudaca i stražara

Ti si onaj koji izriče presudu velikim silama

ti si sudac koji sudi ministrima pravosuđa

i Vrhovnim sudovima pravde

Izbavi me Bože od lažiranih suđenja!

Zaštiti prognane i deportirane

one nepravedno optužene za špijunažu i sabotažu

kao i one osuđene na prisilni rad

Sila Gospodinova strašnija je

od nuklearnog oružja

I tko drugome jamu kopa upast će u nju

A ja ću te hvaliti zato što si pravedan

Hvalit ću te psalmima

                                 i pjesmama koje pjevam



     

IZBAVI NAS

Gospodine, izbavi nas

           jer političke stranke nas neće izbaviti

Jedni druge varaju

           jedni druge iskorištavaju

Na tisuće radio-odašiljača prenosi njihove laži

sve tiskovine prenose njihove klevete

     Stvorili su posebne urede za proizvodnju Laži

koji se hvale:

               »organizirano oblikujemo javno mišljenje

i ostvarujemo planirane ciljeve«

Zbog potlačenih i siromašnih

zbog jecaja prezrenih

molim te, istog trena ustani

               Gospodine moj

i daj im slobodu jer uzdišu

Ali Gospodinove riječi su čiste riječi

a ne Propaganda

Njihovo je oružje svuda oko nas

Okruženi smo njihovim tenkovima i strojnicama

Ubojice okićene odličjima vrijeđaju nas

a nazdravljaju im uglednici iz zastupničkog kluba otimačine

dok mi grcamo u stanovima bijede

Ima ih koji na koktelima i domjencima prožive čitav život



(izabrao i preveo: Vojo Šindolić)

Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2020.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.