NULTI ČAS (1)
Izbor iz poezije
NA MJESTU ZVANOM HARMONIJA
Ernesto Cardenal je studirao španjolsku književnost, najprije u Managvi a od 1942. do 1946. u Mexico Cityju. Obrazovanje je nastavio na Columbija sveučilištu u New Yorku gdje je studirao američku i englesku književnost i osobito studiozno proučavao djela pjesnika kao što su Walt Whitman, William Carlos Williams, Robert Frost i iznad svih Ezra Pound kojeg je često zvao svojim »glavnim učiteljem«. Godine 1949.-u i 1950.-u uglavnom je proveo putujući Italijom, Španjolskom i Švicarskom a najdulje se zadržao u Parizu i Madridu. U srpnju 1950. godine se vratio u Nikaragvu nakon čega je 1954. godine sudjelovao u tzv. »Travanjskoj revoluciji« protiv diktatora Anastasia Somoze starijeg. Državni udar je propao a mnogi od Cardenalovih prijatelja revolucionara su ubijeni. Na poziv starijeg prijatelja, katoličkog svećenika i pjesnika Thomasa Mertona, Cardenal je nekoliko idućih godina proveo u trapističkom samostanu u Gethsemaniju, u američkoj saveznoj državi Kentucky a 1959. godine je na Mertonov poticaj započeo studirati teologiju na Teološkom fakultetu u Cuernavaci u Meksiku. Cardenal je zaređen u katličkog svećenika u Granadi 1965. godine. Nakon toga je otišao na otočje Solentiname gdje je osnovao monaško-seljačku zajednicu koja je ubrzo prerasla u svjetski poznatu umjetničku koloniju.
Cardenalova poezija se bavi zbiljskim problemima društvenog bića i čovječanstva uopće, ali pjesničkim stilom toliko oslobođenim od ustrojstva i konvencionalnosti sveučilišnih predavanja pa ju je sasvim neumjesno identificirati s autorovim akademskim obrazovanjem. Čitajući Cardenalove zbirke poezije ne možemo se oteti dojmu da je on jedan od onih, danas tako rijetkih pjesnika, koji svoje osobno pjesničko iskustvo i viđenje svijeta prenosi s osobitim osjećajem za prisno komuniciranje sa svojim čitateljima. A to je jedan od bitnih razloga njegove velike popularnosti među čitateljima poezije. Jer, i pored višeslojnosti i višeznačnosti koje posjeduju mnoge od njegovih pjesama – one su gotovo uvijek iskazane običnim, svakodnevnim jezikom koji je razumljiv čak i slučajnom čitatelju Cardenalove poezije.
Dakako, specifičnosti nikaragvanske i uopće latinoameričke stvarnosti u mnogome su utjecale na svojstvenosti književnosti iz tog dijela svijeta. Nepobitna je činjenica da latinoamerička književnost danas više no ikad prije privlači pažnju svijeta rezultatima svoga traganja za istinom i autentičnošću. Cardenalova poezija, koja uspijeva sagledati latinoameričku stvarnost, ali i stvarnost ovoga svijeta uopće, u rasponu između pakla i raja, između apokalipse i spasenja, nudi jedan od mogućih odgovora na pitanje funkcije pjesničkog stvaralaštva u suvremenom svijetu.
On je vozio sporo jer je krenuo prije vremena
a ona je žurila jer je kasnila
On je vozio jednom cestom a ona drugom,
dva automobila su se sudarila na raskrižju
dvije ceste (na mjestu zvanom »Harmonija«)
Policajac je izjavio da je vjerojatnost takvog
sudara bila »jedan prema milijun«
jer su na tom mjestu obje ceste široke
pa su vozači
mogli na vrijeme uočiti jedno drugo
»osim ako su oboje bili zamišljeni
jer su možda razmišljali o mjestu na koje su se bili uputili…«
Međutim, policajac nije znao da su njih dvoje imali dogovoren spoj
i da su se dva vozila koja su se sudarila kretala prema istom mjestu
Vjerojatnost je bila mnogo manja no što je policajac mislio:
ne jedan prema milijun ili još više
nego jedan naprema beskrajnom broju
ili pak tu uopće nije bila riječ o slučajnosti a ni vjerojatnosti
a ono što se dogodilo nije se moglo zbiti drugačije:
oni su imali dogovoren spoj,
na rukama su nosili precizno usklađene satove
i bili odveć točni u dolasku
I to je sve
Nekoć sam živio u velikoj kući blizu crkve Sv. Franje
koja je na ulazu u predvorje imala natpis
AVE MARIJA
hodnike popločane pločicama od gline,
krov prekriven starim crvenim crepovima,
prozore sa zahrđalim rešetkama
i veliko dvorište u kojem je tijekom poslijepodneva bilo nepodnošljivo sparno
dok je sat s kukavicom oglašavao sate
a neka slabokrvna teta sjedila u dvorištu i ponavljala Očenaš.
Uvečer bih čuo zvonjavu zvona koja su pozivala na angelus
(»I ušavši k Mariji anđeo joj reče…«)
djevojčicu koja je negdje daleko vježbala na klaviru
i zvuk vojničke trube koja je naviještala povečerje pred vojarnom.
Noću se golemi crvenkasti Mjesec dizao nad crkvom od Kalvarije.
Pripovijedali su mi o dušama u čistilištu i utvarama.
U ponoć
sjena generala Arechabala jezdila je na konju.
Začula bi se škripa zatvaranja vrata… Crne kočije…
Prazne dvokolice bi klepećući prošle niz Calle Real.
Potom bi svi pijetli iz susjedstva počeli kukurikati
zajedno sa satom s kukavicom,
moja tetka bi redovito odlazila na misu u 4 ujutro
a zvona crkve Sv. Franje odjekivala
kao i zvona
na crkvi od Kalvarije
i ona na Bolnici San Juan
dok su ćupovi raznosačâ mlijeka zveckali po kamenim pločnicima
a prodavač kruha udarao po vratima
i vikao
KRUHA
EVO SVJEŽEG KRUHA
(León, nekadašnji glavni grad Nikaragve)
Greytown! Greytown!
Amerikanci, Nijemci, Irci,
Francuzi, melezi, Kinezi, Španjolci,
dolazili su, susretali se i odlazili.
What's the news from New York? New Orleans? Havana?
Za plodove guave su plaćali markama, bocu ruma
dolarima, francima, funtama.
Any new annexation?
I razbijajući mir lišća koje se odražavalo na vodi
udaljavao se brod Daniel Webster…
Edwards E. Brand iz Kentuckyja bio je posljednji Sjevernoamerikanac
koji je ostao u Greytownu čekajući da prokopaju kanal.
Čitavog života je čekao taj Kanal. A i živio je čitavo stoljeće:
uvijek u trodijelnom odijelu s prslukom, leptiricom i panama šeširom.
Greytown! Greytown! Sivi grad!
Tamo su sada samo sivi pijesak i sivo more pod sivim nebom.
Kolibe od trske pod osušenim kokosovim palmama.
Sunce nad zapuštenim solanama. Sol pepeljaste boje.
Ravne solane. Ravna obala. I ravno more.
Sve tako vlažno. Sve tako neplodno. Sve tako zeleno.
Olupina bagera kraj mora.
Jedna fregata u korovu
(lijane su joj konopi)
na Trgu Kralja Georgea pasu krave.
Stoljeće pustošenja je prošlo poput sporog ciklona.
Noću prljavo more laje poput psa,
nanoseći kojekakve naplavine.
Vjetar s mora vrućim pijeskom zasipa
urušene kolibe, u tlo utonule
zahrđale tračnice, napuštene stare vagone,
dotrajalu zgradu Carine od korodiranog cinka.
Iznenada se pričinja da neka lađa s velikim jarbolima
plovi, probijajući si put kroz šumu!
U Zelenoj ulici glasa se majmun osvijetljen mjesečinom.
Na plaži blistaju dine odbačenih boca.
ČUJ I POČUJ RIJEČI MOJE
Čuj riječi moje o Gospodine
Počuj jecaje moje
Imaj sluha za jadikovke moje
Jer ti nisi Bog koji je prijatelj diktatora
nisi pristalica njihove politike
ne vjeruješ u njihovu propagandu
niti imaš bilo kakve veze s mafijašima
Nema poštenja u njihovim slatkorječivostima
ni u njihovim izjavama za medije
U svojim govorima ne prestaju govoriti o miru
a povećavaju proizvodnju oružja
Razmeću se mirovnim skupovima
dok se u potaji pripremaju za rat
S njihovih radio postaja čitavu noć odjekuju laži
Ladice njihovih radnih stolova su pune zločinačkih dokumenata
i zloslutnih planova
Ali ti ćeš me spasiti od njihovih namjera
Oni govore jezikom teških strojnica
Njihovi svjetlucavi jezici
su bajuneti…
Kazni ih, o Bože
osujeti njihovu politiku
spriječi njihove sumnjive poslove
onemogući njihove programe
U času kad sirene oglase uzbunu
ti ćeš biti uz mene
ti ćeš biti moje utočište na dan Bombe
Ti blagosiljaš pravednike
koji ne vjeruju u laži njihovih reklama
niti u njihove političke programe
Tvoja ljubav ih okružuje
poput oklopnih jedinica
SAČUVAJ ME GOSPODINE
Sačuvaj me Gospodine
od SS-a, NKVD-a, FBI-a i Nacionalne garde
Sačuvaj me od ratnih savjeta
od bijesa njihovih sudaca i stražara
Ti si onaj koji izriče presudu velikim silama
ti si sudac koji sudi ministrima pravosuđa
i Vrhovnim sudovima pravde
Izbavi me Bože od lažiranih suđenja!
Zaštiti prognane i deportirane
one nepravedno optužene za špijunažu i sabotažu
kao i one osuđene na prisilni rad
Sila Gospodinova strašnija je
od nuklearnog oružja
I tko drugome jamu kopa upast će u nju
A ja ću te hvaliti zato što si pravedan
Hvalit ću te psalmima
i pjesmama koje pjevam
IZBAVI NAS
Gospodine, izbavi nas
jer političke stranke nas neće izbaviti
Jedni druge varaju
jedni druge iskorištavaju
Na tisuće radio-odašiljača prenosi njihove laži
sve tiskovine prenose njihove klevete
Stvorili su posebne urede za proizvodnju Laži
koji se hvale:
»organizirano oblikujemo javno mišljenje
i ostvarujemo planirane ciljeve«
Zbog potlačenih i siromašnih
zbog jecaja prezrenih
molim te, istog trena ustani
Gospodine moj
i daj im slobodu jer uzdišu
Ali Gospodinove riječi su čiste riječi
a ne Propaganda
Njihovo je oružje svuda oko nas
Okruženi smo njihovim tenkovima i strojnicama
Ubojice okićene odličjima vrijeđaju nas
a nazdravljaju im uglednici iz zastupničkog kluba otimačine
dok mi grcamo u stanovima bijede
Ima ih koji na koktelima i domjencima prožive čitav život
(izabrao i preveo: Vojo Šindolić)