JOŠ SAM MLADA
Izbor iz poezije
http://www.elektrobeton.net/vreme-smrti-i-razonode/otac/
Spremam se
Spremam se za posetu
doktoru,
svetlucavi mlazovi vode razbijene na kapi
uvezuju mi linije tela.
Spremam se, zapravo,
za tebe –
uskoro ćeš se vratiti
i tvoji poljupci će klizati
po mom glatkom telu,
još bolesnom.
Nepopravljivo
Nepopravljivo
moje telo
polica u koju svakog dana vrata udaraju kvakom.
Radnici
Radnici rade oko moje kuće,
mesecima viđam samo radnike
kako izlaze iz kuće,
kako ulaze,
neki slabiji, neki snažniji,
jednako prljavi i pogleda
mutnih
sprženi,
sprženi,
sprženi
od nemilosrdnog podnevnog sunca
i od
crne smole koju prosipaju
na trotoare,
kap po kap,
lascivno.
Želim da budem
Želim da budem vučica koja doji,
s krupnim, crnim, ispijenim sisama,
opružena na suncu,
lepa,
spokojna.
Još sam mlada
Još sam mlada,
još mogu da podnesem
desetine ljudi zbijenih u autobusima.
Imam dobre kosti
a moje grudi, čvrste i elastične,
još uvek podnose gnječenje.
Još sam mlada, dragi
Još sam mlada, dragi –
I'm still young –
možemo da obavimo
kompletne medicinske preglede;
sa 30 godina,
skoro svi su naši prijatelji
bolesni.
Još imam vremena
da polako legnem
na metalni i uski
krevet aparata za MR,
pa da pozovem i Boga
da bude uz mene.
Kad pričamo telefonom
Kad pričamo telefonom,
nakon dugotrajne igre rastajanja
(zdravo... zdravo... zdravo...)
ti uvek čekaš
da prekinem prva –
ušuškana u tvoj glas.
Štitiš me
od metalnog i hladnog
tona.
One večeri
...one večeri kad smo vodili ljubav
u kuhinji
i odlučili
da poštedimo bubašvabu, malu,
žutu,
dok se polako penjala uz orman.
Autobus se sporo kreće
Autobus se sporo kreće
kroz spaljeni vazduh,
jesenji.
Ulazi žena koja u rukama nosi dete
malo i stisnuto između grudi i stomaka.
Lišće opada. Vozač na radiju sluša liturgiju.
Kad nisi pokraj mene
Kad nisi pokraj mene
nosim tvoju odeću
golu
na koži.
Kao koricu.
Uspomene vise u meni
Uspomene vise u meni
teške
kao zelene jabuke
sa crvima.
Crvi su
i pod zemljom,
daleko,
u dubini,
oprali kosti
mojima.
Preveo s rumunskog: Đura Miočinović