Četvrtak 24. decembar 2015.
Piše: Denisa Duran

JOŠ SAM MLADA

Izbor iz poezije


http://www.elektrobeton.net/vreme-smrti-i-razonode/otac/    
 

 

Spremam se


Denisa Duran (1980)
Rumunska pesnikinja, prevodilac i menadžer u kulturi, autorka je četiri zbirke pesama. Za zbirku Pufnasto i mehaničko (Pufos şi mecanic, Vinea, 2003) dobila je nagradu za književni debi od Udruženja književnika u Bukureštu, kao i od ogranka Udruženja književnika Rumunije iz Brašova. Zbirka Ljudi za jednokratnu upotrebu (dvojezično izdanje, Omul de unică folosinţă / Disposable people, s prevodom na engleski Florina Bikana, Galway Print, Ireland, 2009) promovisana je tokom turneje čitanja u Korku, Limeriku, Galveju i Dablinu. Pesme koje ovde objavljujemo pripadaju zbirci Još sam mlada (Sunt încă tânără, Tracus Arte, 2012), iz koje je izbor pesama uvršten u antologiju The Most Beautiful Poems from 2012. Zbirka pesama Spavam, a s tobom sam (Dorm, dar stau cu tine, Charmides, 2014) govori o „nastajanju“, koje počinje od prve godine života. Prve tri zbirke potpisala je svojim devojačkim imenom, Denisa Mirena Pišku. Njene odabrane pesme uvrštene su u nekoliko nacionalnih i internacionalnih antologija i prevođene su na engleski, češki, bugarski, nemački, italijanski, turski, arapski i finski jezik.

Spremam se za posetu

doktoru,

svetlucavi mlazovi vode razbijene na kapi

uvezuju mi linije tela.

Spremam se, zapravo,

za tebe –

uskoro ćeš se vratiti

i tvoji poljupci će klizati

po mom glatkom telu,

još bolesnom.


Nepopravljivo


Nepopravljivo

moje telo

polica u koju svakog dana vrata udaraju kvakom.


Radnici


Radnici rade oko moje kuće,

mesecima viđam samo radnike

kako izlaze iz kuće,

kako ulaze,

neki slabiji, neki snažniji,

jednako prljavi i pogleda

mutnih

sprženi,

sprženi,

sprženi

od nemilosrdnog podnevnog sunca

i od

crne smole koju prosipaju

na trotoare,

kap po kap,

lascivno.


Želim da budem


Želim da budem vučica koja doji,

s krupnim, crnim, ispijenim sisama,

opružena na suncu,

lepa,

spokojna.


Još sam mlada


Još sam mlada,

još mogu da podnesem

desetine ljudi zbijenih u autobusima.

Imam dobre kosti

a moje grudi, čvrste i elastične,

još uvek podnose gnječenje.


Još sam mlada, dragi


Još sam mlada, dragi –

I'm still young –

možemo da obavimo

kompletne medicinske preglede;

sa 30 godina,

skoro svi su naši prijatelji

bolesni.

Još imam vremena

da polako legnem

na metalni i uski

krevet aparata za MR,

pa da pozovem i Boga

da bude uz mene.


coperta-sunt-inca-tanara-denisa-inca-tanara


Kad pričamo telefonom


Kad pričamo telefonom,

nakon dugotrajne igre rastajanja

(zdravo... zdravo... zdravo...)

ti uvek čekaš

da prekinem prva –

ušuškana u tvoj glas.

Štitiš me

od metalnog i hladnog

tona.

 


 

One večeri


...one večeri kad smo vodili ljubav

u kuhinji

i odlučili

da poštedimo bubašvabu, malu,

žutu,

dok se polako penjala uz orman.


Autobus se sporo kreće


Autobus se sporo kreće

kroz spaljeni vazduh,

jesenji.

Ulazi žena koja u rukama nosi dete

malo i stisnuto između grudi i stomaka.

Lišće opada. Vozač na radiju sluša liturgiju.


Kad nisi pokraj mene


Kad nisi pokraj mene

nosim tvoju odeću

golu

na koži.

Kao koricu.


 

Uspomene vise u meni


Uspomene vise u meni

teške

kao zelene jabuke

sa crvima.

Crvi su

i pod zemljom,

daleko,

u dubini,

oprali kosti

mojima.


Preveo s rumunskog: Đura Miočinović
Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2020.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.