---

---

ako riječi imaju bilo kakvu moć, Ameriko, tvoja naftna polja gore

tvoji su gradovi u ruševinama, dime se, djeca ih pljačkaju

tvoji su automobili propali slučajevi, nepomični, zagađuju ceste

tvoji građani stoje pokraj njih, zbunjeni, ili se odlučuju

spakirati stvari (ono što mogu ponijeti sa sobom)

ako moć riječi živi, Ameriko, tvoja moć je u nizovima

uočljivih visokih stupova el. vodova, telefona, radio-odašiljača

koji neprirodno strše i zagađuju polja, izazivajući požare u sijenu,

tvoje dnevne novine su beskorisne, tvoja svjetina nepismena

briše guzice s njima,

AKO RIJEČI IMAJU MOĆ, NEĆEŠ POTRAJATI

AMERIKO, divljina se širi iz nacionalnih parkova

koje si ogradila, pustinjski vjetar

već puše kroz Las Vegas, more zapljuskuje

naftom izranjavljene obale Los Angelesa,

deve se razmnožavaju, i medvjedi jednako, jelena je sve više

baš kao i Indijanaca i onih najsiromašnijih

prevrćeš li se u snu, Ameriko, sanjaš li svoju moć

i pastelno obojene naftne rezervoare od istočne do zapadne obale?

samo ti spavaj, Ameriko, mi stojimo pokraj tvoje bolesničke postelje,

riječi imaju moć, pjesma odjekuje.

---

---

kakav je ovo problem

s “prenapučenošću”, jeste li o njemu trezveno

promislili, znate li

da nam je potrebna deset puta veća površina tla

ako jedemo hamburgere umjesto žitarica;

ima dovoljno za sve, nitko ne mora gladovati

ako smanjimo naše potrebe, AKO VELIKE NAPUŠTENE FARME

     namijenimo za zemljoradnju,

a hranu učinimo hranjivom: umjetno gnojivo

mora nerstati, nitrati

zagađuju vodu; najrazvijenija tehnologija strojne obrade zemljišta

mora prestati, plodna zemlja

nestaje (potrebno je 300 godina da ponovno nastane

površinskli sloj tla visok 2,5 cm), znate li da je

40% žena iz Puerto Rica

već sterilizirano, s tranzistora u Indiji

odjekuje poruka o “doplatku za one žene koje se odluče za sterilizaciju”,

sva je propaganda usmjerena na stanovništvo

kojemu pripadaju “obojeni” i “siromašni bijelci”

jedva 5% stanovnika u Sjedinjenim Državama

posjeduje otprilike 90% američkog tla:

kako mogu ustrajavati u tome

kad gomile male djece veoma siromašnih slojeva

rastu, i sve su snažnije

---

http://www.elektrobeton.net/tenderska-dokumentacija/revolucionarna-pisma/

---

---

Budite oprezni.

S kakvom samo lakoćom nasjedamo

na priču koja se toliko često čuje u vrijeme revolucije

i kako se baš sada moramo

organizirati, učvrstiti redove, poštivati pravila

kako bismo u budućnosti mogli biti slobodni.

To je ona točka na kojoj revolucija staje.

Biti naknadno pametan, i u državi drugačijeg uređenja,

to je ustaljeni običaj, ali možemo

prekinuti s takvim običajem

                           i naučiti sada i ovdje

osjećati našom kožom, vidjeti našim očima

svijest i spolna privlačnost bezgranični su,

a naša je misija biti bezgranični u njima,

radujući se sada, onome što želimo,

prostor i vrijeme bezoblični su ali ne i naše želje

---

---

Ne konzerviranom kukuruzu i instant

pire krumpiru. Ne pahuljicama od riže.

Ne specijalnoj Kellogg'sovoj recepturi. Ne margarinu

ne monogliceridima i digliceridima, ne sokovima s

umjetnim bojilima koja izazivaju rak. Ne

obogaćenom bijelom kruhu ispečenom od obojenog brašna.

Ne svemu prženom u

hidrogeniziranom biljnom ulju. Ne

nekoć tako ukusnoj salami, sada crvenoj

od natrijevog nitrita.

Ne bilo kojoj vrsti topljenog sira. Ne,

i još jednom ne ioniziranoj slanini, ružičasto

fosforescentnoj prešanoj šunki, plastično mrtvom

pasteriziranom mlijeku. Ne čokoladnom pudingu

kakvog baka nije nikada skuhala. Ne, hvala lijepa,

coca-coli. Ne sredstvima za održavanje svježine,

konzervansima za kolače, ne

kalijevom sorbatu, ne

aluminijevom silikatu. Ne

antioksidansima, ne

di-etil-propil-gliceridima.

Nikada više sladoled? ne onaj s umjetnim okusima.

Zbogom krumpirovom čipsu, maslacu od kikirikija, želeu

kristalno bijelom šećeru! Nikada više

sveamerički odresci i hamburgeri sa sintetskim estrogenima!

Zbogom zamrznutoj ribi! (obrađenoj u

klortetraciklinu) I prženim jajima punima

hormona, penicilina i sredstava za što brži rast.

Ne mesnatom instant doručku, ne Nestle's Quick pahuljicama.

Zbogom kokicama! Zbogom zbunjujućim nazivima!

Sve što još mogu dodati

ono je što mi je šestogodišnja kćer jednom rekla:

“ono što ne znam izgovoriti

ne bih trebala ni jesti.”

                                   ili, Dick Gregory

                                   poslije dvadesetdnevnog posta:

                                   “narod Amerike kontrolira se

                                   hranom koju jede”

---

---

 

Obratite pozornost na velike gradove, vidite li vlastitim očima

     kako “revitalizacija starih gradskih središta”

znači rušenje sirotinjskih četvrti u svakom gradu

prisiljavajući siromašne na povlačenje na periferiju,

na neki bezvrijedni i zabačeni komad zemlje:

Hunters Point u San Franciscu

Lower East Side u New Yorku

Columbia Point u Bostonu

daleko od očiju, daleko od srca, a kad zbog gladi izbiju nemiri

(izazvani smanjenjem socijalne pomoći i povećanjem cijena)

poslušnici neće oklijevati da sravne sa zemljom te sirotinjske četvrti

ali rijetki će to primijetiti, a još rjeđi će se buniti.

---

---

 

jeste li se ikad zapitali: čijem interesu služi Znanost?

komu treba

mehanički mrtav (ali iskoristiv) svemir

umjesto živog kozmosa?

tko sanja ovakvu vladavinu: planeti i zvijezde

zauvijek pokoreni nepromjenjivim zakonima bogataša koji žele

da i mi, također, ne pružamo bilo kakav otpor

jer nijhov je jedini interes

čovjekovo priznanje “grijeha” u kojem razmišlja kao “nerazumna” životinja

i naš sažaljenja vrijedan geocentrizam i takva izolacija:

                                     usamljeni glas među zvijezdama

kakav je smisao takve kozmologije doli uskratiti nam

nadu za kontaktom ili promjenom

                                                     porobljavajući nas “razumom”

---

---

Oči ove djece            bliža

od pribora za pedikir

                                u mojoj ruci

ova

      osakaćena sela bliža

od mojega srca

                       koje kuca

                                     odjekujući

u mojim prsima.

                            Svaki je dodir

oblik ljubavi

                   a gdje je taj čovjek

kojeg barem nešto ne dira?

                                         barem

zrak, zemlja.

                    Pobjedonosne oči

ove djece

               u kojima krv

plamti

          dok su ljupka

                             sela

gađana vatrom iz zraka

                                   krv

                                        kost          mišić

gore

      ali šume su

                       pune pobunjenika

i pustinje

              sve je u pokretu

                                      džungle

šapuću OTPOR.

                          Očne jabučice

djece

       plamte krvlju

                           i ljubavlju

a gradovi

              Amerike

                           središta su

razornog tornada

                           da           gradovi

     gradovi

                 Amerike puni su

                                                 Otpora

     snovi

              staraca i starica

                                     nasukali su se

     na njezinim pločnicima

                                         oni traže hranu, traže

                                                                         slobodu

     ali pronalaze

                        jedino uvrede

                                             ČAK SU I OVI GRADOVI PUNI

     trijumfalnog otpora

                                   a stari snovi staraca i starica

     oživljavaju u mladima.

                                        “Svaki umjetnik je

     borac”

               govori moj sin

     osmogodišnjak

                             i ima pravo.

     Oči djece u

                       Managvi

                       New Yorku

                       Matalgalpi

                       Houstonu

                       Sowetu

                       Manili

                       Teheranu

                       Bogoti

                       Oaklandu

                                       oči i ruke

     Noževi i puške

                            u rukama djece

                                                    u Peruu

                                                    u Zimbabweu

                                                    u Meksiku

     oči i ruke

                   noževi i oružje

                                          u rukama djece.

Oči ove djece

                     prozori su

                                      naše nade:

jer

    SVAKI JE OTPOR

                                   TRIJUMFALAN OTPOR.

Sva je ljubav

                   revolucija

a svaki dodir

                    oblik je ljubavi.

Trenutak revolta trenutak je pobjede.

---

---

 

Ne možemo napisati nijedan stih bez kozmologije

kozmogonije

kakve vidimo, našim očima

ne postoji dio čovjekova bića koji se može izdvojiti

govoreći, ovo je uspomena, ovo je osjećaj

ovo je djelo do kojeg mi je stalo,

ovako ja zarađujem za život

čovjekovo biće je cjelovito, oduvijek je cjelovito

jer čovjek ga ne “stvara”

pa nema toga što treba spojiti u cjelinu

čovjek je tek dodatak djelu, a djelo raste

iz nebeskih visina koje je čovjek stvorio

svaki muškarac / svaka žena nosi nebeski svod u sebi

a zvijezde na njemu nisu zvijezde koje vidimo na nebu

bez imaginacije nema uspomena

bez imaginacije nema osjećaja

bez imaginacije nema volje, želje

povijest je živuće oružje u našim rukama

mi smo je stvorili, i tako smo

“otkrili istinu o sebi”

povijest je snoviđenje onoga što je moglo biti, ona je

odnos između događaja u kontinuumu

imaginacije

ono što čovjek pronalazi za sebe to je ono što izabire

iz beskrajnog mora mogućnosti

nitko drugi ne može živjeti njegov život

ali takav život ipak nije osamljen,

preduvjet svake imaginacije je neustrašivost

izlaganje je video snimka predstave sa sjenama

ali lutke su u našim rukama

one su naše figure u višedimenzionalnom šahu

koji je vještina

                      proricanja

jedini rat koji je važan jest rat protiv imaginacije

svi ostali ratovi sadržani su u njemu

krajnja glad je gladovanje za

imaginacijom

to je posve sigurno smrt, ali oni koji su još živi

nastoje živjeti nečiji tuđi život

krajnji oblik klaustrofobije je silogizam

krajnji oblik klaustrofobije je izreka “sve je logično”

jer ništa nije logično i ništa nije zamjenjivo

nečim drugim

JEDINI RAT KOJI JE VAŽAN JEST RAT PROTIV IMAGINACIJE

JEDINI RAT KOJI JE VAŽAN JEST RAT PROTIV IMAGINACIJE

JEDINI RAT KOJI JE VAŽAN JEST RAT PROTIV IMAGINACIJE

SVI OSTALI RATOVI SADRŽANI SU U NJEMU

Čovjek se ne može spasiti od duhovne borbe

Ne može se spasiti a da ne zauzme stranu

Ne može se spasiti ako nema poetiku

bez obzira kojim se poslom bavio: vodoinstalater, pekar, nastavnik

čovjek to čini svjesno stvarajući

ili ne stvarajući vlastiti život

čovjek ima poetiku: i ulazi u život

kao u konfekcijsku odjeću

ili se vezuje za svjetlost

njegov nebeski svod preobražava se u strop njegove sobe

u oblik pjesme, oblik njegova tijela, oblik njegove ljubavi

Ženin život / muškarčev život jesu alegorija

Valjda ste to već shvatili

Čovjek se ne može spasiti od duhovne borbe

jer rat je rat protiv imaginacije

ne može se upisati na popis onih kojima je prigovor savjesti tek izlika

rat svjetova događa se ovdje, sada, a rezultat je krajnje neizvjestan

to je rat za ovaj svijet, koji želimo sačuvati

to je dolina samokritičnosti

okus u našim ustima okus je naše moći

i gorak je poput smrti

preispitajmo vlastitu savjest, uđimo u vrt

tip s gorućim mačem na ulazu to je naše ja

rat koji se vodi rat je za ljudsku imaginaciju

i nitko se drugi ne može boriti osim nas / nitko se drugi ne može boriti umjesto nas

Imaginacija nije samo sveta, ona je jasna

nije samo strastvena, ona je primjenljiva

ljudi svakodnevno umiru jer im nedostaje imaginacija,

ona je golema i otmjena

---