1.

O kakav samo tjelesni učinak ima na mene

Da se zauvijek zagnjurim u svijetlo, modro more

Tvojeg poznanstva. Ali, najdraži prijatelji, baš

Kao i oblici, nestali su, jer i život ima svoj početak i kraj. Ipak,

Lijepo je, nakon što listopad

Prođe, i veljača prođe,

Uvući se u izglačanu košulju, i sanjati o tvojim slatkim

Navikama! Kao da je cijeli svijet jedan taksi u kojega ulaziš, a onda

(Nikomu se izravno ne obraćajući), govoriš: »Idemo nekih pet

     ili šest blokova«.

Nije li plavo obilje koje teče kraj tebe prijevod s ruskoga?

Nisu li moje oči veće od ljubavi?

Nije li i ovo povijest, i nismo li i mi par ruina?

Je li Kartaga isto što i Pompeji? Je li jastuk isto što i krevet? Je li sunce

Ljepilo koje spaja naše glave? O ponoći! O ponoći!

Je li ljubav ono što smo,

Ili mi je sreća došla u osobnom vozilu

Koje je toliko malo pa sam oduševljen što ga uopće vidim!

2.

Šetamo parkom obasjani suncem i ti mi govoriš: »Sjene jednog

Pauka dodiruju klupu, kad jutro započne.« Volim te.

Volim te slavo volim sunce dok kiši volim vas cigarete volim te ljubavi

Volim vas bodeži volim osmijehe bodeže i simbolizam.

3.

U susretu s tvojim najumilnijim pogledom

Jedan suncokret širi svoj krov nad djecolikim krizantemama djetinjstva

I ponovno predstavlja ljeto provedeno u zabijanju noževa u porculanske

     maline dok je Kina

Još uvijek država! Oh, Kralj Edward je abdicirao godinama kasnije,

Točno tako. Da si sedamdeset tisuća godina stara, i da sam ja tableta,

Znam da bih izliječio tvoju glavobolju, kao i da bih igrao

     bejzbol u pijaćoj vodi, dok košare

Ispunjene ručnicima ljupko dodiruju tlo kupaonice! O klupe ničega i svačega

Nanovo se pojavljuje – elektricitet! Volio bih da je i meni

Onako kako je tebi, kao da je

Svijet nanovo stvoren, a pojedinci potišteni,

Što mi nismo

Kad sviće

Dok večer ne rasprostre

Svoje sive i svijetlosmeđe kukuljice…

Po vodi! Tvoj lak za nokte boje suza

Nježno me dodiruje! I skladište građevnog drva izgleda novo

I smirujuće

Nalik na bonacu na površini mora, gdje se, poput golubova

Osjećam jako promijenjen, tužan, jako bezbrižan, oživljen i

     još uvijek nenapušten

Ni najmanje kao dio kopna koji se pruža u more!

Ove brave su mi donijele sreću:

Bravica na vratima šivaćeg stroja u dnevnoj sobi

Male kolibe u kojoj sam živio s ludom šveljom;

Brava na benzinskoj crpki jedne noći kad sam bio pijan

I kad mi je palo na um da popijem gutljaj nafte;

Brava na vratima kaveza porodice tuljana, koji bi me, oslobođeni, ugrizli;

Brava na čamcu za spasavanje jer sam se okupao u kupaonici umjesto

     što bih se utopio;

Brava u nosu suvremenog skladatelja koji je svirao glasovir i koji bi bio

     upropastio svoj koncert kihajući, dok sam ja okretao stranice,

Brava na drugoj grbi deve jer nisam ostao bez vode u pustinji,

Brava na mrijestilištu ribe one noći kad smo se vratili s plaže

I pokušavali pronaći mjesto na kojem bismo prenoćili – bilo je puno

     pokvarene ribe,

Brava na mojoj novoj kravati dok sam hodao po jakom vjetru

Odlazeći na jedan sastanak na kojem sam morao izgledati uredno i

     jednostavno;

Brava na sireni za maglu u noći izbora za djevojku najljepše namazanih

     usana –

Da je sirena za maglu zatrubila, svi bi se rastrčali kojekuda prije no što bi se

     najljepša natjecateljka pojavila;

Brava na mom šeširu kada sam je ugledao, ona je ta koja me spasila da ga ne

     podignem u znak pozdrava,

Što se njoj ne bi svidjelo, jer ona je vjerovala da je prirodno ponašanje

     nešto najprisnije,

Brava na ulazu u grad u kojem ne bismo sreli nikoga koga smo poznavali,

Brava na avionu koji je letio bez pilota

Iznad Miami Beacha u noći u kojoj sam svoj kostur prepustio

Vjetru, i pustio da puše u mene dok se nisam počeo tresti i ježiti

Nalik na ključ u promrzloj ruci, i poskočio u noćni zrak Miamija

     poput hitnutog kamena;

Brava na sjenokoši, koja mi nije dopustila da ustanem iz kreveta

I odem na susret seoskih kosaca; brava na štaglju koja mi je priječila     

      ulaz k sijenu;

Brava na poštanskom brodiću koja ga je spasila da se ne pretvori

     u kišni ogrtač

U noći pljuskova i grmljavine; brava na jedrenjaku

Koja ga onemogućava da me odvede od tebe dok spavam kraj tebe,

I, kada ne spavam kraj tebe, brava na mom snu, koja mi pomaže da se ne

     probudim i otkrijem da te nema.

1.

Nacijepao sam brvnaru koju si čuvala da bi iduće ljeto provela u njoj.

Žao mi je, ali bilo je jutro, ja nisam imao ništa za raditi

a njezine drvene grede djelovale su jako privlačno.

2.

Zajedno smo se smijali sljezu u vrtu

a onda sam ga polio lužinom.

Oprosti mi. Ja jednostavno ne znam što činim.

3.

Darovao sam novac koji si uštedjela da bi mogla živjeti idućih deset godina.

Čovjek koji mi ga je zatražio bio je u ritama

a oštar vjetar ožujka na verandi je djelovao osvježavajuće i hladno.

4.

Sinoć smo otišli na ples i ja sam ti slomio nogu.

Oprosti mi. Bio sam nespretan, i

Poželio te ovdje na odjelu, gdje radim kao liječnik!

                                                                            Preveo: Vojo Šindolić