Protiv Fašizma / Timeless Political Cartoons
Jugoslovenski karikaturista Petar Križanić /1890-1962./ smatra se utemeljivačem savremene političke karikature na ovdašnjim prostorima. Rođen je u Glini, u Hrvatskoj u kojoj je kao student radio u zagrebačkom satiričnom magazinu, opozicionim Koprivama, gde je i promenio ime u pseudonim Pjer. Rođen u mešovitom braku, često cenzurisan i napadan od strane kako hrvatskih tako i srpskih vladajućih stranaka, uspevao je da na razne načine svoju karikaturu plasira sa vrlo jasnim kritičkim stavom. Većinu svojih karikatura je objavio u beogradskom dnevnom listu Politika, od 1923. pa do početka rata na prostoru Jugoslavije / bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine kada je i Politika prestala da izlazi.
Nakon pojave fašizma i nacizma i njihove sve očiglednije ekspanzije i agresije, angažovanje Pjera Križanića se usmerava uglavnom na ovaj problem. On otvoreno ustaje i progovara protiv fašizma, ukazujući na njegov negativan uticaj kako na međunarodnoj, tako i na jugoslovenskoj političkoj sceni. Karikatura Rat i mir /Politika, 1927./ koja je kritikovala italijanski fašizam, preneta i objavljena u stranoj štapi, dospela je (i) do Musolinija, koji ju je demonstrativno pokazao jugoslovenskom ambasadoru prilikom njihovog susreta i iznošenja diplomatskih fraza o prijateljstvu dve zemlje. Sa druge strane, na pokušaj otvorenog propagiranja fašizma u Kraljevini Jugoslaviji, agitacijom za osnivanje gvozdene garde pod parolom "Jugoslavijo, probudi se!" Pjer je odmah odgovorio karikaturom Novi budilnik (Politika, 1932.) koja je izazvala takve reakcije da je kampanja morala da bude obustavljena.
Zbog svog otvorenog antifašističkog stava, Pjer Križanić je na početku rata bio proganjan, menjao je više puta mesta prebivališta, skrivao se pod lažnim imenom, dok na kraju nije prešao na oslobođenu teritoriju i stupio u narodnooslobodilački pokret. Nakon oslobođenja, Pjer Križanić objavljuje mapu karikatura/knjigu Protiv fašizma 1927-1947, (Savez udruženja novinara FNRJ, 1948.), koju čini izbor karikatura koje su objavljivane uglavnom u dnevnom listu Politika i koje hronološki prate razvoj i uticaj fašizma sve do raspleta u Drugom svetskom ratu. On je pratio ne samo razvoj nemačkog i italijanskog fašizma, nego i sve pojave fašizma u drugim zemljama, kao što su Bugarska, Grčka, Mađarska, sa posebnim osvrtom na Španiju sa pojavom Franka. Pored kritike fašističke i nacističke ideologije, njihovih političkih vođa sa šizofrenim i zapaljivim retorikama kritikovao je i pasivnost demokratskog sveta i njihovu zainteresovanost samo za sopstvene interese, kao i sve oblike fašizma u jugoslovenskom društvu. Mnoge od ovih karikatura deluju i danas relevantno i aktuelno.
Sa druge strane, radikalni američki konceptualni umetnik Ed Rajnhart (Ed Reinhardt), poznat po ultimativnim crnim black-on-black monohromnim slikama (timeless paintings), svoje kritičke tekstove i karikature objavljivao je tokom 30-tih i 40-tih godina, u periodu pre, za vreme i nakon Drugog svetskog rata u progresivnim, levo orijentisanim dnevnim novinama, pamfletima i magazinima, kao što su između ostalih New Masses i PM. Pored čuvenih "How to Look" edukativnih i kritičkih serija crteža o modernoj umetnosti, u kojima je ponudio verovatno najbolju institucionalnu kritiku do danas, objavljivao je i karikature koje su se bavile socijalnim temama, radničkim pravima, rasnim pitanjima, kao i onim koje su se direktno odnosile na fašizam. Iako ovi tekstovi i crteži/karikature predstavljaju još uvek nedovoljno ispisanu istoriju američke umetnosti, oni na jedinstven način izdvajaju Eda Rajnharta, jer se u njima na inteligentniji i kompleksniji način govori i o načinu gledanja /Looking isn't as simple as it looks/. Ovo bi danas moglo da bude od izuzetne važnosti, jer se reč fašizam vrlo često i olako koristi, najčešće za diskreditovanje političkih i ideoloških protivnika, dok istovremeno savremene verzije fašizma nije uvek lako prepoznati, jer one ne prate doslovno oblike kakve poznajemo iz istorije, a bave se negiranjem istina, lažnim tradicijama, izmišljenim istorijama i brisanjem nezgodnih činjenica iz prošlosti.
Pošto je Jozef Gebels, prvi čovek i ministar nacističke propagande jednom prilikom izjavio da je ono čime se on bavi više umetnost nego politika, onda bi i umetnost trebalo da ima odgovornost da na taj izazov stvaranja mitske stvarnosti odgovori, i to politički - upravo kroz humor, ironiju i satiru.
*Autor i uredništvo se zahvaljuju Jeleni Jocić, unuci Pjera Križanića, i Dubravki Gnječ na ustupljenom originalnom materijalu i arhivima.
fotografije: Vladimir Popović
Pjer Križanić, Rat, Protiv fašizma 1927-1947, 1948, Savez udruženja novinara FNRJ
Pjer Križanić, Bez naziva, nedatirano, 1927-1947, vl. Jelena Jocić
Pjer Križanić, Crtež/skica za karikaturu Novi budilnik, 10. jul, 1932, Politika,
vl. Dubravka Gnječ
Pjer Križanić, Bez naziva, nedatirano, 1927-1947, vl. Jelena Jocić
Pjer Križanić, Skica za karikaturu Oslobođenje, prvu karikaturu objavljenu nakon rata, 28. oktobar, 1944, Politika, vl. Jelena Jocić
Zoran Naskovski, Zvezda, pečat, 2019.
Ed Rajnhart, New Deal, New Masses, 5. jul, 1938, screenshot
Ed Rajnhart, Bez naziva, 1943-1947, screenshot