Beton br.86
Utorak 15. decembar 2009.
Piše: Saša Ćirić

Sajamska entropija

Ideologija diletantizma

Od 2. do 6. decembra u Sofiji je održan 28. Međunarodni Sajam knjiga. Srbija je prošle godine prvi put učestvovala na sofijskom Sajmu knjiga, kada je dogovoreno da 2009. bude zemlja počasni gost Sajma. Godinu dana kasnije umesto štanda počasnog gosta posetioce Sajma knjiga u Sofiji dočekao je poveći prazan prostor na privilegovanom mestu Nacionalnog dvorca kulture, gde se Sajam održavao. Neposredno uoči otvaranja Sajma u Sofiji Ministarstvo kulture Srbije je posle dugih i neuspešnih telefonskih pregovora, jednom faks porukom otkazalo svoje učešće. Zanimljivo, ni za srpske ni za bugarske medije sajamska crna rupa nije bila neka posebna vest. Recimo, dnevnik „24 časa“ konstatuje da je Srbija otkazala svoj nastup kao specijalni gost na Sajmu knjiga, kako je prvobitno bilo najavljeno. „Susedi nisu uspeli da se pripreme za predstavljanje zbog kratkog roka“, konstatuje se u ovom listu bez daljeg objašnjenja kakav je to kratak rok od godinu dana.
Kritičku notu sadrži osvrt Aleksandra Krsteva, kolumniste „Kulture“, nedeljnika za kulturu, literaturu i umetnost, najrelevantnijeg takvog nedeljnika u Bugarskoj. U tekstu indikativnog naslova „Izgubljeni sajam“ Krstev je targetirao tri noseća događaja 28. Sajma knjiga u Sofiji: učešće Srbije kao službenoga gosta, posetu “jevrejskog Tolstoja” Amosa Oza i novi roman Dena Brauna Izgubljeni gost. „Nedostatak gostujuće države se odrazio ozbiljno, pogotovo imajući u vidu prošlogodišnje učešće Rusije koja je zauzela gotovo polovinu površine sajma“, obzirno komenatriše Krstev ovaj međudržavni kulturni skandal. Opet, dok naši mediji ćute o otkazivanju nastupa Srbije u poslednji čas, srpsko Ministarstvo kulture na svom sajtu slavodobitno obznanjuje ilustrovanu reportažu nastupa naših poslenika na „Danima srpske kulture“ u Sofiji. Jeste da to nije to, ali se vremenski poklapa a i raznovrsno je.

 

LAKO JE TUĐIM PRUTOM GLOGINJE MLATITI

Umesto srpskog štanda u Sofiji se instalirala delegacija srpskog PEN-a, filmski i pozorišni delatnici i predstavnici Narodne biblioteke Srbije. Kako saznajemo na sajtu Ministartva kulture Srbije, bugarologu Mihajlu Pantiću i vizantologu Srđanu Pirivatriću bugarski predsednik Georgi Prvanov uručio je odlikovanja zbog njihovog rada na „popularisanju bugarske kulture u Srbiji i unapređenju veza između bugarskog i srpskog naroda“, Beogradsko dramsko pozorište je u Nacionalnom pozorištu „Ivan Vazov“ nastupilo sa predstavom Falsifikator, u galerijskom holu Narodne biblioteke „Ćirilo i Metodije“ u Sofiji otvorena je izložba Narodne biblioteke Srbije Dva Radoslava, dva vremena, dok je u bioskopu Bugarske kinoteke „Odeon“ u Sofiji prikazana kratka retrospektiva filmova Gorana Markovića. Ono što sajt nacionalnog Ministartva kulture nigde ne pominje jeste marginalna činjenica da ni ovog gostovanja srpskih pisaca ne bi bilo da put do Bugarske i boravak u Sofiji nije finansirala jedna strana organizacija koja pomaže brojne projekte kulturne saradnje u regionu jugoistočne Evrope. Zaborav kao neuki nemar ili potuljena namera, svejedno. Dok se s jedne strane bugarski partner ostavlja na cedilu, s druge se paradno šepuri na temelju tuđih uplata.
Uzgred, da li će novoinicirani borci protiv stranih donacija okupljeni oko opskurne grupe P 70 na novinski stub srama metnuti gospodu Mihajla Pantića, odnedavno nosioca ordena „Svete braće Kirila i Metodija“, te pisce Gorana Petrovića i Lasla Blaškovića, sofijske hadžije? Ili će ipak uspeti da razumeju da siromašne zemlje u tranziciji, poput Srbije, sa zahvalnošću treba da pristanu na svaki koristan aranžman koji vodi regionalnoj saradnji i promociji domaće kulture?

Ovoga puta o bolu: Srpski štand u Sofiji

BLACK HOLE ZAUZEO CEO HOL

No, vratimo se našem veselom skandalu: pozovite Srbiju i dobićete Pinčona pride, crnu sajamsku rupu i galaktički bezdan od 200 kvadratnih metara preglednog ničega, milosrdno poklonjenog posetiocima Sajma knjiga u Sofiji. Neka pukne pogled po sajamskoj hali, zašto da nas balast štanda sputava u kretanju i u percepciji sajamskog enterijera? Ionako bi ih zasuli mrtvim klasicima i podobnim PEN-ovcima, plačevnim ženskim pismom po meri Sanje Domazet ili osveštanom verskom i zavedenom stručnom literaturom. Dakle, zašto se naši popišmaniše: zbog Velbužda, Marice, Slivnice, logistike za NATO avione 1999. ili Jeremić, Vuk, podseti na bugarsko priznanja nezavisnosti Kosova?
Sledi kratak intervju sa Veselinom Kostovim iz Asocijacije Bugarska knjiga, predstavnikom organizatora 28. Sajma knjiga u Sofiji.

1. Kakav je dogovor bio sa srpskom stranom oko zakupa štanda?
Očekivali smo da Ministarstvo kulture Republike Srbije iznajmi oko 200 metara kvadratnih. Do poslednjeg trenutka smo čuvali ovo posebno mesto u Nacionalnom dvorcu kulture, gde se Sajam knjiga održavao.

2. Koje je razloge Ministarstvo kulture Srbije navelo da otkaže zakup štanda?
Asocijacija Bugarska knjiga, koja organizuje Sajam, nije dobila jasan zvaničan odgovor na vreme. Imali smo nekoliko telefonskih razgovora sa predstavnicima srpskog Ministarstva kulture, ali nije bilo jasnog odgovora. Bilo je nekoliko razgovora između bugarskog i srpskog Ministarstva kulture da bugarsko ministarstvo pomogne srpski štand. Poslednja ponuda Asocijacije Bugarska knjiga bila je da nam srpsko ministarstvo plati samo troškove čišćenje, struje, obezbeđenja itd. i da samostalno obezbedi konstrukciju štanda. Bugarsko Ministarstvo kulture se dogovorilo sa Nacionalnim dvorcem kulture da se prostor za štand iznajmi besplatno. Možda je ova ponuda poslata prekasno (10 dana pre otvaranja Sajma) i odgovor dat putem telefona je bio da nema vremena da se organizuje nastup. Potom smo primili faks Ministarstva kulture da Srbija neće učestvovati.

3. Zašto nema zvaničnog saopštenja Sajma knjiga u Sofiji o tome, odnosno zašto i bugarska i srpska štampa prećutkuju ovaj događaj?
Štampa nije kriva za manjak informacija. Bilo je dosta pitanja na konferencijama za novinare pre početka Sajma, ali mi iz Asocijacije Bugarska knjiga nismo bili spremni da damo odgovore.

 

Nismo imali nikakve zvanične informacije u tom trenutku. Problem je bio u nedostatku informacija od strane oba ministartva kulture. Možda su oni bili isuviše diplomatski nastrojeni, što je dobro za administarciju, ali nije dobro za biznis.
Kao zaključak, glavni razlog su bili problemi u komunikaciji između dva ministarstva. Možda su postojali i finansijski problemi takođe. Da ne bude zabune, Međunarodni Sajam knjiga u Sofiji je u celini deo privatnog biznisa, njime rukovodi Asocijacija Bugarska knjiga koja predstavlja udruženje bugarskih izdavača i knjižara i koje je 100%odsto privatna kompanija. Jedina mogućnost da se podrži predstavljanje neke strane zemlje jeste da bugarske državne institucije obezbede novac. To je Bugarsko ministarstvo i predložilo, ali samo delimično.
Srećom, doneli smo odluku da Srbija i sledeće godine bude počasni gost. Ove nedelje počinjemo razgovore sa našim Ministarstvom kulture o finansijskim aspektima. Insistiraćemo da budu znatno aktivniji u razgovorima sa svojim kolegama iz srpskog Ministarstva kulture.

 

HAM-HAM BROTHERS 3, SOFIJSKA VERZIJA

betonbr86_mixer3

                                        10 dana do Sajma, zemaljski dani teku

Bradić (suzdržano): I šta kažu Bugari? Ne daju struju i usisivače džabe?
Zoksi (spremno, ali oprezno): Ne, šefe. Kažu: zar vam nije dosta što smo vam dali džabe štand od 200 kvadrata na udarnom mestu Sajma.
Bradić (pogođeno): Stipse. Šta će mi kvadrati bez struje i čistačice? Šta, treba iz Beograda da nosim rešo na baterije? Ili da čekam da mi Mrka i Đilas montiraju štand?
Zoksi (za sebe): Pa jeste, završili bi ga kad i Kineski most.
Bradić (u vatri): Zar treba Mlađu da angažujem ko noćnog čuvara nacionalnog štanda?
Zoksi (za sebe): To i ne bi bilo loše. Uštedeli bi na hotelskom smeštaju. A i voli da čita.
Bradić (razjaren ali otmen): Pa šta oni misle, da tražim od Mlađe da mi kešira one besplatne deonice NIS-a pa da platim Bugarima električare i dunđere?
Zoksi (iznenađeno i glasno): Mlađa ima deonice NIS-a? A ja mu u Kliu još davao platu. Pet puta godišnje.
Bradić (pribran, ozbiljan): Ma ne taj Mlađa... Jedan je Mlađa. I šta sad? Da platim bugarski info-stan? Pa ja ga ni u BDP-u nisam plaćao.
Zoksi (probirljivo): Šefe..., a da se vadimo na H1N1?
Bradić (tračak nade u pogledu je daleko): A kako?
Zoksi (jasno): Kažemo: beda udarila u srpski PEN, pomor među PEN-ovcima, svi su u karantinu, po kućama i veleposlanstvima. Mika u radnoj poseti šumaru, Goksi tihuje u levitirajućem manastiru... Jednostavno, nema ko da ide.
Bradić (seti se): Dobar predlog, ali džaba. Mika šije odelo, treba da primi orden na filološke grudi. Ne ide da ga dobije poštom. A i Prvanovu ne bi bilo pravo.
Zoksi (spremno): U pravu ste, otpada.
(Pauza. Naelektriziran kabinetski zrak)
Zoksi (uzbuđeno): Šefe, šefe. Bugari poslali depešu. Top sekret.
Bradić (smejulji se): Sekret? Da nije ružino  ulje? Čitaj, šta vele crnomorska braća?
Zoksi (razgovetno): Plava riba, svastikin but, kljukana dinastija...
Bradić (patronski): Zoksi, nemoj mene time, ja sam više za klasike. Pekić, Andrić, runo u avliji i tako to... Aj probaj donjom specijalnom šifrom.
Zoksi (momentalno&trijumfalno): Šefe, Bugari plaćaju sve.
Bradić (deus bez mašine): Sve? Stvarno... (pauza brige) A šta sad?

Zoksi (izdaleka): A da im poturimo koncept za Lajpcig?
Bradić (očajno): Koji koncept?
(Kabinetski mrak)

Ima i knjiga: Nesrpski štandovi u Sofiji

SPREM’TE SE, SPREM’TE, LAJPCIGI

Dogovor koji je postignut između bugarskog i srpskog Ministarstva kulture da Srbija i iduće godine bude počasni gost, i to ne zato što je ove godine briljirala u svom nastupu nego zato što se uopšte tamo nije ni pojavila, pokazuje da su Bugari progutali svoj ponos, oprostili izjalovljen prihod – a može biti redukovali honorare pomoćnom sajamskom osoblju, sve u cilju očuvanja dobrosusedske idile. Problem u komunikaciji, koji pominje Veselin Kostov, svakako pada na teret oba ministarstva. Ono što, blago rečeno, zabrinjava u ponašanju aktuelnog Ministarstva kulture Republike Srbije koje vodi Nebojša Bradić, jeste tako laka spremnost da se Srbija izloži regionalnoj blamaži zbog tričavih par hiljada evra koliko je mogao da košta zakup i montiranje našeg sajamskog štanda. Na stranu potpuna nefleksibilnost da se prihvate olakšice koje je bugarska strana predložila, doduše sa debelim zakašnjenjem, i plati samo održavanje štanda. Izgovor tajmingom budi ozbiljnu sumnju u to da li je Ministarstvo uopšte imalo pripremljen program za nastup na štandu počasnog gosta, a to će reći publikacije i knjige prevedene na bugarski jezik i razrađenu shemu književne ponude, koja se ne može svesti na puko fizičko prisustvo pisaca na štandu.
Ako neko još uvek ne zna, Srbija je počasni gost na Sajmu knjiga u Lajpcigu 2011, koji je zajedno sa Frankfurtom najznačajniji nemački sajam knjiga. Nastup naše zemlje i ponašanje Ministarstva kulture na Sajmu knjiga u Sofiji 2009. treba videti kao uvertiru za Lajpcig. Lajpcig se brani u Sofiji, da parafraziramo jednu staru ratnu krilaticu. U Sofiji su se demonstrirali infrastrukturni i kadrovski kapaciteti kojima naše Ministarstvo kulture raspolaže za prezentaciju naše literature, ali i stepen menadžerske samosvesti i odgovornost prema poslovnim partnerima. Da su gospoda Bradić i Hamović razmišljali o nacionalnom blamu kome će biti izloženi svi koji sa Srbijom imaju ikakve veze kada se pročuje za ovaj skandal, sami bi podigli kredit i iz svog džepa platili naš štand, ako se već državni budžet nedotupavno maćehinski odnosi prema resoru kulture kao vrsti uzaludnog luksuza i elitističke razbibrige. Ovako je, što bi rekli pro-EU političari, upućena snažna i jasna poruka ne samo organizatorima Sajma u Lajpcigu.
Jer, ne mora da znači da ćemo baš svaki put prekršiti preuzete obaveze i otkazati u minut do dvanaest. Možda ćemo vam i doći. Možda ćemo vam i nešto korisno pokazati. Doduše ne onoliko i onako kako bismo mogli da smo počeli na vreme i radili kompetentno, van stranačkih uticaja i ličnih sujeta, ali ajd sad, da ne zakeramo previše. Samo, vodite računa o čuvenoj krilatici poslednjeg od Lujeva. Ako tetošete a ne kultivišete brljive prostake, može se desiti da entropija zakuca i na vaša vrata. A mi smo navikli da živimo s njom, ruku pod ruku, kao sa Mladićem i sa Škorpionima, sa pravdom za Uroša i sa detinjom ljubavlju za Pahomija, sa tajkunima i demokratama, sa zlikovcima i patriotama. Entropija je virus. Virus popustljivosti pred štetočinstvom.

 

Mikser arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.