Beton br.75
Utorak 14. jul 2009.
Piše: Redakcija Betona

Petrušić, Svetlana

PETRUŠIĆ, Svetlana (25.07.1953) novinarka i publicistkinja, Srpkinja, buditeljka kukavnog srpstva uspavanog. Specijalistkinja za svaku srpsku patnju i uklanjanje tragova srpskih zločina. Petrušićeva je najlepši deo svog profesionalnog života provela na RTS-u, gde je tokom devedesetih godina ispekla novinarski zanat kod velikih majstora ratne propagande. Bavila se pre svega intervjuisanjem ljudi, koji su uticali na oblikovanje geopolitike, za koju se Petrušićeva tokom godina specijalizovala. Lica koja je intervjuisala bila su odreda visoki oficiri UNPROFOR-a, NATO, KFOR-a, Vojske Federacije BiH, te VJ, ali i političari poput Radovana Karadžića, Žan-Mari Lepena i nekoliko predstavnika SPC. Svoje intervjue je objavila u knjizi simptomatičnog naslova I ćutanje je zločin (1997). I dok se u prvoj knjizi, kako sama kaže, „posvetila kontinuitetu zločina i počinjenog genocida nad srpskim narodom do etničkog čišćenja srpske teritorije“, u drugoj knjizi (Ubice su među nama, 2002) obradila je „probleme političkog nasilja“, a zapravo se radilo o napadu na politiku DOS-a i premijera Đinđića kome je, smatrajući ga bleferom i veleizdajnikom, pisala otvoreno pismo. Svetlana Petrušić se posebno izveštila u pisanju „otvorenih pisama“. Nezaboravno je njeno pismo dobrom našem narodu, u kom je lamentirala nad poslednjih 60 godina srpske povesti, otkad je sve pošlo nizbrdo. Antikomunizam, antiglobalizam i antidemokratiju je Petrušićeva u svom publicističkom radu uvezala u jedinstven nacionalistički izraz koji neprestano kruži oko ključnih tačaka koje generišu srpski resantiman već decenijama: od Jasenovca, slučaja Martinović, preko narativa o zaverama, srpskim zemljama i stradanju Srba, ovde i svuda. Petrušićeva se okušala i u dokumentarnom filmu. Autorka je filmova Kurdi, narod bez države, kao i političko-propagandnog horora Pobij, pokrsti, proteraj, kojim je pokušala da amortizuje pritisak istine o Srebrenici, etničkom čišćenju muslimana u Istočnoj Bosni kao i o ozloglašenim logorima Omarskoj i Keratermu. Inače, Petrušićeva je nakon pada Miloševića bila jedan od kandidata za mesto glavnog urednika Informativnog programa RTS, otpuštena je u junu 2003, od kada radi kao slobodna novinarka koja se bori za istinu o Srbima, delajući i preko svoje NVO „Glas Srpkinje“. U jesen 2004, našla se na zajedničkoj predizbornoj listi Za narodno jedinstvo – prof. Borislav Pelević. Mirko Jović ju je video kao veliku političku zvezdu, koja spaja „tvrdu“ politiku i moderne evropske trendove. U martu 2006, neposredno pred premijeru filma Grbavica Jasmile Žbanić u beogradskom Centru Sava, Petrušićeva je izašla pred publiku, nastojeći da spreči njegovo prikazivanje. Dobitnica je brojnih društevnih priznanja, od kojih svakako treba pomenuti novoustanovljenu nagradu „Dr Olga Luković-Pjanović“ Društva „Serbona“. Prilikom dobijanja ove nagrade, 29. novembra 2008, u nadahnutoj budnici, Svetlana Petrušić je pozvala na ustanak protiv Druge Srbije, zahtevajući cepanje antisrpskih bilborda koji pozivaju na poštovanje prava seksualnih manjina, kao i na isterivanje „Peščanika“ iz svog dvorišta.

Bulevar zvezda arhiva

2013.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.