Beton br.44
Utorak 29. april 2008.
Piše: Redakcija Betona

Marojević, prof. dr Radmilo

MAROJEVIĆ, prof. dr Radmilo (N,N) panslavista, radikal, moskov, Karađoz u prokletoj avliji beogradskog Univerziteta. Svoju naučnu i političku karijeru ostvario je na Filološkom fakultetu u Beogradu, gde je diplomirao, magistrirao i doktorirao, da bi u vreme famoznog Zakona o univerzitetu postao i dekan (1998/1999). Marojević predstavlja paradigmatičnu figuru čija delatnost može najbolje posvedočiti o vrsti reforme koju je SRS sprovodila u vreme vršenja vlasti, kao i o mogućim akcijama koje se za sada naslućuju iza slogana „Na tvojoj strani“ ili „Napred Srbijo!“. Da bi se bolje razumela politika ovog pulena Vojislava Šešelja, treba imati u vidu i to da je Marojević jedan deo svoje profesionalne karijere, kao slavista, proveo na Univerzitetu u Moskvi (1988/1991). Da mu je bila bliska i „leva i desna patriotska opcija u Rusiji“, kako je govorio, „i Zjuganov i Baburin, kao i Žirinovski“, čiju je trilogiju nameravao da prevede.
Pošto je postavljen na mesto dekana, Marojević je otpočeo infrastrukturne reforme pod geslom stvaranja megakatedri: od četrnaest je nameravao da napravi pet, i to mimo svake naučne logike. Albanski jezik je prebacio na romanistiku, a oni koji su želeli da proučavaju Šekspira morali su kurs da potraže na odseku za germanistiku. Rasturio je Katedru za opštu književnost (tzv. „večernji kurs“) i pripojio je srbistici, koju je opet nastojao da zasnuje na načelima iz XIX veka. Osporio je hrvatski jezik i hrvatsku književnost, a sa posebnim zadovoljstvom se obračunao sa političkim neistomišljenicima (tj. „petom kolonom“, kako je govorio). U tim čistkama su nastradali: Ranko Bugarski, Miodrag Sibinović, Vladeta Janković, Nikola Milošević, Jasna Janićijević i dr. Ostali profesori bili su izloženi paski potpisivanja ugovora na osnovu novog Zakona o univerzitetu, koji je neograničenu moć davao upravo dekanu. Od jula meseca 1998, Marojević je zabranio profesorima Filološkog fakulteta da odlaze iz Beograda. Nakon 5. avgusta onemogućio je dalje potpisivanje ugovora čak i onim profesorima koji su napose pristali na sve. Zatvorio je fakultet i na ulaz postavio batinaše. Uprkos studentskom protestu, dekan koji je u međuvremenu dobio nadimak „Goropadni nadzornik zatvora“, nastavio je svoje nadahnuto reformisanje sistema. Kao vrhunskog stručnjaka, planirao je da u nastavu uvede Tiodora Rosića. S druge strane, na svojoj matičnoj Katedri za slavistiku je usled nedostatka kadra sam pokrivao šest do sedam predmeta. Njegova dekanska karijera se okončala u noći 4. februara 1999. pošto je grupa plaćenih batinaša pretukla studente, koji su iz protesta odbijali da napuste prostorije fakulteta.
Radmilo Marojević je studentske demonstracije 1996/97, koje je pratio iz Moskve, okarakterisao kao najsramniji period u istoriji BU. Inače redovni je profesor u Beogradu i na Palama. Tokom svojih zvezdanih trenutaka nije uspeo da postane akademik, za šta je okrivio svog nekadašnjeg mentora akademika Pavla Ivića.
Poslednji put je viđen u javnosti u novembru 2006. (RTS) kada je govorio o svojoj borbi protiv uvođenja crnogorskog jezika. Sada s nestrpljenjem očekuje majske izbore i svoj mogući povratak na veliku akademsku scenu.

Bulevar zvezda arhiva

2013.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.