Strip kao duboka i višeznačna poezija
Vanja Onirik Urukalo: Metanoja (Bratstvo duša, Zagreb, 2015)
Strip-album Metanoja novosadskog autora Vanje Onirika Urukala na prvi pogled privlači pažnju odsustvom osnovnih informacija na koricama: nema naslova na prvoj, takozvanoj naslovnoj strani; nema impresuma sa osnovnim podacima o izdanju, autoru i izdavaču; čak ni stranice nisu numerisane – jedino što korice sadrže su autorovi crteži koji su izabrani iz samog albuma. Možemo tek na prvoj stranici saznati kako se zove album te da ga objavljuje izdavačka kuća Bratstvo duša Zdenka Franjića, legendarnog zaštitnika alternativnog rocka na ovim prostorima, čoveka koji je putem svoje muzičke etikete Slušaj najglasnije prvi pružio šansu izvođačima poput Majki, Satana Panonskog, Goribora, i mnogim drugima. Obratimo pažnju na odlični naziv Bratstvo duša: ovaj oksimoron upućuje nas na određenu dvorodnost i dvopolnost, na dvostruku pojavnost duševnosti koja obitava u naporednom, uzajamnom postojanju dva pola ili roda – to je skup anima koje su se pobratimile i tako zaokružile svoju lucidnu ambivalenciju.
Onirikov strip-album nastao je između 2003. i 2007. godine te sadrži stripove Astralevel, Omaž, Vapaj izgubljene anime i Pačvork poglavlja. Sam naslov ovog izdanja, Metanoja, upućuje nas na nekakvo obraćenje, prelazak na drugu stranu postojanja i iskustva. Kroz sva četiri stripa provlači se priča o uzbudljivoj i dramatičnoj duhovnoj potrazi, priča ispričana na vrlo neuobičajen način za stripovsku formu. Autor izbegava tradicionalno shvaćenu, linearnu ili fabularnu naraciju u kojoj postoji uzročno-posledični niz dešavanja, već priča prati neku njegovu unutrašnju logiku. Zapravo, smisao Metanoje nije uopšte u predstavljanju događajnosti, već isključivo u predočavanju doživljajnosti. Onirik istražuje tajanstvene, skrivene predele svoje duše, i u tu svrhu koristi bogati i nepregledni potencijal nesvesnog, snoviđajnog i uopšte simboličkog. Tako nastaju poetične slike koje se nikada ni ne mogu čitati pravolinijski, već u njima dolazi do svojevrsne eksplozije značenja. Ove vizije možemo donekle svesti na određene metafore te ih čitati u nekakvom racionalnom ključu – ipak, one se redovno opiru nekakvoj sveobuhvatnijoj racionalizaciji.
Autor na ingeniozan način spaja strip i poeziju, tražeći u tom susretu ono što je zajedničko ovim medijima, a to je pre svega efektna slika koja ostavlja dubok utisak na čitaoca/gledaoca, slika koja se ne zaboravlja lako i brzo, slika neobičnog, novog oblika i otežalog značenja. Crtež u Metanoji je vrlo bogat detaljima i ukrasima koji se ne dešifruju uvek lako – Urukalo ovde pokazuje sklonost ka baroknosti izraza. Čini se da u pojedinim trenucima autor jedva primetno počinje da parodira sopstvenu sklonost ka kićenosti i naglašavanju detalja, što njegovoj poetici daje dodatni kvalitet i značaj. Ovakav kićeni izraz potpuno odgovara nadrealnim, snoviđajnim prizorima i gotičkoj atmosferi tamnih tonova koju Urukalo želi postići. Često prisutna jeza dobija ovde oblik groteske – sve vreme posmatramo groteskne kreature, odnosno individualne strahove i strasti oličene u odvratnim demonima koji su u konstantnom sukobu sa plemenitim dušama prožetim idealima i altruizmom. U suštini, Metanoja je nanovo ispričana priča o neprestanoj borbi između dobra i zla, o borbi između anđela i demona koja se svakodnevno i neprestano odvija u svakom od nas, a da je često nismo dovoljno svesni. Poseban kvalitet ove priče jeste što je ona postavljena na jedan viši, metafizički nivo.
Umetnik i delo
Jedna od važnih osobina Onirikovog rukopisa jeste i promišljeno i efektno spajanje motiva visoke kulture, umetnosti i tradicije sa elementima popularne kulture. Na ovaj način autor neke bitne, važne ideje prenosi na način koji može razumeti veći broj ljudi, i to kroz vrlo komunikativan medij poput stripa. Govoreći o sopstvenim dramama i traženjima, Urukalo se obraća svakom od nas – u njegovim vizijama i dramama nije se teško prepoznati. Važno je istaći da nam se ovde pokazuje novo lice stripovskog medija: strip može biti i duboka i višeznačna poezija, može biti umetnost koja ne služi isključivo za površnu zabavu, već nam može reći neke važne stvari o našoj egzistenciji i otvoriti nam neke neistražene prostore kreativnosti i duhovnosti. Ovo je strip koji se čita sa velikom pažnjom, strip kojem ćete se vraćati i svaki put u njemu otkrivati neke nove svetove. Vanja Onirik Urukalo se ovim izdanjem predstavio kao autentičan autor na novosadskoj i srpskoj stripovskoj sceni, te prokrčio neki novi put kojim bi se ova, kod nas zapostavljena i potcenjena umetnost mogla kretati u budućim danima.
https://kulturnicentarluna.wordpress.com/vanja-urukalo-metanoja/