RUŽA VETROVA (I)
Izbor iz poezije
ODGOVOR
Poniženje je znak prepoznavanja prostih,
Plemenitost je nadgrobni spomenik plemenitih.
Gle, pozlaćenim nebeskim svodom
Lutaju pognute sjene mrtvih.
Ledeno je doba prošlo,
Zašto je onda svuda uokolo led?
Rt Dobre nade odavno je otkriven,
Zašto se tisuće jedrenjaka i dalje bore na Mrtvome moru?
Na ovaj svijet sam došao
I donio papir, uže i sjenu.
Prije izricanja presude
Govorim glasom onoga koji je osuđen:
Svijete, želim ti kazati,
Ja – ne – vje – ru – jem!
Ako tisuću osporavatelja leži pod tvojim nogama,
Onda računaj da sam ja tisuću i prvi.
Ja ne vjerujem da je nebo plavo,
Ja ne vjerujem u odjek grmljavine,
Ja ne vjerujem da su snovi lažni,
Ja ne vjerujem da za smrt nema osvete.
Ako je sudbina mora da ruši lukobrane
Neka sva slana voda prodre u moje srce;
Ako je sudbina tla da se diže i spušta
Neka čovječanstvo ponovno pronađe vrh za preživljavanje.
Nove okolnosti i svjetlucave zvijezde
Sada krase neosvojeno nebo:
To su piktogrami stari pet tisuća godina.
To su oprezne oči budućih naraštaja.
BUKET
Između mene i svijeta
Ti si zaljev, jarbol
Vjerni krajevi jednog užeta
Ti si vodoskok, vjetar
Prodoran krik djetinjstva
Između mene i svijeta
Ti si okvir za sliku, jedan prozor
Polje puno divljeg cvijeća
Ti si dah, jedan krevet
Noć koja zvijezdama pravi društvo
Između mene i svijeta
Ti si kalendar, ruža vjetrova
Zraka svjetlosti usred tmine
Ti si biografska bilješka, umetak za mjesto u knjizi
Predgovor objavljen na mjestu za pogovor
Između mene i svijeta
Ti si koprena, izmaglica
Svjetiljka koja obasjava moje snove
Ti si frula od bambusa, pjesma bez riječi
Sklopljena vjeđa isklesana u kamenu
Između mene i svijeta
Ti si provalija, jezero
Stmoglavi skok u dubinu
Ti si ograda od stupova, jedan zid
Vječni oblik štita
STARA MJESTA
smrt je uvijek s druge strane
i promatra sliku
stojeći za prozorom upravo ovog trena sam
ugledao suton iz mojeg djetinjstva
ponovno posjećujući stara mjesta
čeznem za istinom
ali prije no što padne mrak
malo se toga može reći
ispijajući šalicu riječi
žeđ je samo još veća
skačem u rijeku želeći citirati zemlju
i u opustjelim planinama slušam
tužno srce flautiste
ubirajući poreze anđeli se
vraćaju na onu stranu slike
iza pozlaćenih lubanja
i u sumrak se oslobađaju svega nepotrebnog
VRIJEME I PUT
Poput pjesme čamca
sjene putuju drevnim zelenilom
nalijevo od sunca jastreb
čeka na punomoć
mećave
sastavi još jednu kiticu nalik
besanoj, otvorenoj ladici
sve njezine praznine su ispunjene
ljubavnim uzdasima
svjetla semafora označavaju
raskrižje vremena i puta
ova metafora poput bojadisaonice
prožima našu odjeću
zvukom početka
bojom kraja
Foto: Marinko Koščec
ULIČNI PRODAVAČ NOVINA
Tko vjeruje suzama maske?
tko vjeruje suzama nacije?
nacija je izgubila svoje pamćenje
njeno pamćenje ne traje dulje od ovog jutra
ulični prodavač novina jutrom se laća posla
širom grada odjekuje sjeta trube
zloslutni predznak, ali komu je namijenjen?
povrtnice nježnog korijenja
seljaci okopavaju zemlju vlastitim rukama
čeznući za zlatom dobre žetve
političari oštre svoje jezike
i istupaju za govornicom:
trebaju li se žrtvovati za umjetnost
ili za udobnu fotelju
i ovog jutra opći dojam
je djelo uličnog prodavača novina,
revolucija je šmugnula iza ugla
a on je ubrzo zaspao
BALKON
Zvuk zvona je oblik želje
koji može zavesti vjetar
netko slijedi ulične znakove
da bi se vratio kući
svojoj jabuci
pripovjedač i priča
otišli su i nisu se vratili
brojiti ptičja gnijezda,
često upotrebljavamo brojke
da bi upamtili to bosonogo pjevanje
iznenada se vrijeme
uvlači u naš suton
i stiže do mjesta
na kojem se toči staro vino
uspomena izabire goste
znatiželjna tko će prvi doći
BEZ NASLOVA
Poput oštrog pluga truba
obrađuje noć: koliko će potrajati
dok svjetlost sunca ne zaore zemlju?
koliko će potrajati da se oni koji pažljivo slušaju
okrenu i ugledaju nas?
koliko će potrajati dok se
naporom i trudom
ne proslavimo?
sve dok žito nije pohranjeno u žitnicu
ova misao ne pripada nikome
jedna kap na površini vode između
ovog trenutka i budućeg života:
golemi valovi zapljuskuju obalu
iza susjednih vrata mladosti
mi čujemo snažne otkucaje srca
u sve većem beskraju svemira
san je ispunjen rižinom slamom
MIRISI
Mirisi koji ti čine da se iznova sjetiš
konjske zaprege što prolazi buvljakom
i dragocjenosti, krivotvorina, mudrosti uličnih trgovaca
koju prekriva prašina
jer uvijek postoji jaz između tebe i stvarnosti
dok se prepireš sa šefom
kroz prozor primjećuješ reklamni pano
Svijetla Sutrašnjica naziv je paste za zube
gledaš u pet krumpira
šesta oblina je jedan luk
rezultat ove partije šaha jednak je tuzi
dok iščezava s pomorske karte
Foto: Marinko Koščec
VOŽNJA
Melodija se oslobađa iz zatitranih žica
i slijedi dim koji izlazi kroz prozor auta
spajajući se s duhovima djedova
dobro ti jutro, bijela kućo
ti si auto hitne pomoći uvijek u žurbi
na otvorenom polju knjiga ili orkan bezuspješno
se nadaju da će privuči odanu publiku
za nebeske filmove
oni budni nastavljaju raditi
u snu
oni upravljaju golemom žetelicom
koja razdvaja čiste od nečistih misli
na semaforu, crveno svjetlo
objavljuje istinu radnicima na cesti
BEZ NASLOVA
Krajolik precrtan kemijskom olovkom
odjednom se pojavljuje
ono na što želim ukazati nije retorično
listopad je više od retorike
stepenice se posvuda vide
izviđač u crnoj odori
ustaje, uzima svijet
i usitnjuje ga u vrisak
obilje je drugo ime za poplavu
bljesak svjetlosti se širi
u zamrznuto iskustvo
i baš kad izgleda da sam ja lažni svjedok
koji sjedi usred polja
gusti snijeg otvoreno pokazuje namjere
i pretvara se u živi jezik