Beton br.66
Utorak 10. mart 2009.
Piše: Faruk Šehić

Talibanskim stazama revolucije

DREVNO KRALJEVSTVO BUDALA

Zamišljam ljude i događaje koji bi mogli obilježiti ovu godinu. U Evropsku uniju nećemo ući sigurno, jer realno nismo ni zaslužili, a i da uđemo u nju ovdje će nastaviti živjeti isti oni blufonci, koji su tu bili i prije primanja u veliku zajednicu naprednih i prosperitetnih evropskih naroda. Kada bi svaki građanin i seljak ove zemlje dobio certifikat ISO 9001 da je mentalno i moralno zdrav možda bi ulazak u EU bio ostvariv. Ali to su samo pusti snovi, jer treba priznati - živimo u zemlji gdje je većina polupismenih, nepismenih, neobrazovanih ljudi koji jedva da čitaju dnevne novine, a kamoli knjige, mada sumnjam da bi im i čitanje knjiga moglo išta pomoći da se dignu iz mentalne tuposti u kojoj se, nesretnici, nalaze. Nije ovo zemlja genija i velikih ljudi, iako će me svaki hroničar iz najzabačenijeg bosanskohercegovačkog grada odmah žurno demantovati navodeći spisak znamenitih ljudi koji su porijeklom iz njegovog malog grada, što se trenutno guši u svakovrsnom mediokritetstvu. A postoje, naravno, i oni koji će potražiti neku politički korektnu sredinu pa će reći: ovo je zemlja velikih budala i velikih ljudi - slažem se, ali samo oko prve tvrdnje. Nigdje nema više budala nego ovdje, samo finale prošle godine nam je to očito dokazalo. I to su sve one netalentirane budale, ali opet budale, koje na krilima vladajućih bošnjačkih stranaka (SDA i ZaBIH) i pripadajućeg im političkog islama (njegove apsolutne zloupotrebe) haraju u privatiziranim javnim institucijama. I te budale nisu nimalo naivne, već će ova godina dokazati na šta su oni sve spremni, pogotovo ako tu pridodamo ekstremne bradate likove, koji su u stanju u svakom trenutku postati mučenici za nekog svog boga, kojeg jedino oni poznaju, a koji njima upravlja direktno iz pakla, ili iz nekog brloga dalekog pustinjskog carstva.

 

BRAĆO I SESTRE!

Arzija Mahmutović (moguće da joj nedostaje „h“ na početku imena, zna se kolika je bošnjačka ljubav spram ovog suglasnika, ponekad je ona tolika da im čitav identitet staje u njega), direktorica je javne ustanove Djeca Sarajeva. Njeno ime ćemo teško zaboraviti zbog progonstva Deda Mraza iz vrtića kojima Arzija komanduje. Ili recimo ime one bošnjačke doktorice koja želi da svi ljudi ovdje budu neženstveni nacisti poput nje, koja voli diskriminirati ljude zbog drukčijeg seksualnog života, iako je doktoricamuslimanka položila etičku zakletvu i iako se očajno trudi vjerovati u božansku dobrotu, koja je nju definitivno zaobišla. Ili onaj feminizirani islamski teolog-inkvizitor koji bi rado pravio nove koncentracione logore za ljude drukčije od sebe i svog uskog ovčijeg mozga. Sva ta bulumenta sjebanih likova iz bivšeg socijalističkog sistema, toliko su iskompleksirani da će do smrti još uvijek misliti kako im neko uskraćuje njihovu vjeru i nacionalni identitet. Jadnici u čijim rukama se nalazi ne prevelika moć, jer da imaju totalnu moć, već sutra bi počeli zatvarati one drukčije od sebe. Trudili bi se da pri tome budu tolerantni i multikulturalni, kakvi oni i jesu, samo ih niko ne razumije. Poput Fatmira Alispahića, samoprozvanog književnika, filozofa i stručnjaka za identitet u Bošnjaka, kojem pjena izbija na usta dok drži svoju zaumnu tiradu u nekoj trash tv-emisiji. On koji živi u Tuzli savršeno poznaje građanstvo Sarajeva, koje je izašlo pred alu da zatvori Prvi queer fest u zemlji dobrih bošnjana. Treba li napomenuti da je to građanstvo (po petparačkom piscu ono je metafora tolerantnog grada Sarajeva) bilo sastavljeno od slabo plaćenog navijačkog ološa, propalih kriminalaca, vehabija i još kojekavih snagatora i slabića koji su opaki u cipelarenju deset na jednoga. Međutim, ovaj nerealizirani skriboman i nadrealni filozof je zaista luzer u poređenju sa ovima što rade u javnim ustanovama; njegov zadatak je samo da raspiruje mržnju i vjersko-nacionalnu netrpeljivost, što on, mora mu se priznati, radi sasvim revnosno, još iz vremena blagopočivšeg Waltera, pokoj mu nemirnoj duši.

 

BRAT JE NEMIO MA KOJE VJERE BIO

Netolerancija i gušenje temeljnih ljudskih prava je ono što je u najvećoj mjeri obilježilo proteklu godinu. Tu godinu ne može izvući čak ni esdeaovska rezolucija (zadocnila barem 10 godina) u kojoj stoji da se Bošnjaci trebaju konačno izvući iz pozicije žrtve i osloboditi kompleksa kojeg su sami sebi stavili na vrat (pomoću raznoraznih fatmira), i da treba ići u budućnost bez zaborava na genocid u Srebrenici i sve zločine nad Bošnjacima u prošlom ratu. Ni ova izjava ne može popraviti dojam nad slikom društva kojeg temeljno obilježava vjerska netolerancija. Ova vrsta želje za dominacijom je prerasla sebe tako što su se stvari otkočile i krenule svojim putem kao proljetne poplave. To je put izolacije i talibanizacije BiH (jedno je neodvojivo od drugog). Pitanje je kada će se početi ostvarivati prve etape na toj mapi puta, a talibanima će na ruku ići to što društvo i država budu više u haosu, tim će oni moći regrutovati čopore mladih, izgubljenih duša spremnih na vjerski radikalizam i konkretnu akciju. To su neki od događaja za koje ne treba biti prorok da bi ih se naslutilo, oni su se već dešavali (slučaj Topalović), zasad, na sreću, u malim količinama. Pravi znak potpune moralne korumpiranosti i vjerskog razvrata jesu naslovnice najtiražnijih dnevnih novina sa kojih stalno vrište likovi u odbranu islama i bošnjaštva (da mi je znati gdje su ovoliki heroji bili 1992.) na čelu sa budućim evropskim muftijom (papom u muslimana), koji stalno šalje agresivne i prijeteće poruke novinarima pisanih i elektronskih medija, kao da je na čelu neke diktatorske vojne hunte, a ne vjerske zajednice. Pri tome, njegova slijepa publika jedva sastavlja kraj sa krajem svakog mjeseca, dok se već skuplja fantastična suma novca za budući islamski vatikan - rezidenciju Islamske vjerske zajednice, i to u godini najavljene velike ekonomske krize i recesije. Građevina će biti monumentalna po veličini i dizajnu, te kažu da je to objekat koji će nadživjeti i Sudnji dan. Ja sigurno neću dati donaciju za ovakve arhitektonske poduhvate, ne zato što sam po Ceriću neprijatelj Bošnjaka i islama (iako borac 5. Korpusa 92-95), već zato što je moje pravo na nevjerovanje u boga ili vjerovanje u druge stvari potpuno pogaženo (u ovome zaista nisam usamljen) u atmosferi sveopšte islamizacije Sarajeva i ostalih krajeva BiH pod bošnjačkom dominacijom. Sve ostalo je luk i voda za one koji se raznesu bombom i trenutno odu u džennet.

Talibani ne veruju sreći ili Gde je Deda Mraz / Foto: Beta

Armatura arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.