Beton br.141
Utorak 04. avgust 2015.
Piše: Saša Ćirić

IGRE PRESTOLA, nova sezona


Letnje zatišje garnirano tropskim udarom na Srbiju predstavlja idealan trenutak za anketarsko opipavanje pulsa tzv. javnom mnenju. Što su krajem jula (od 24. do 30.) učinili telefonski operativci agencije „Faktor plus“. Nasuprot klimatski šokantnom kontekstu, odgovori građana, tzv reprezentativnog uzorka od 1.200 građanki&-na, bili su očekivani, tj. racionalni. Što, sa svoje strane, i nije tako čudno: ne postoji ništa na javnoj, još manje na političkoj sceni, što bi ispitanicima moglo da pomuti žegom prokuvanu pamet ili poremeti neke konstante političkog mentaliteta naših birača.


49 odsto je izjavilo da bi glasalo da se izbori održavaju sada, 71 odsto od tog broja zna za koga bi glasalo  a od tog broja 50,7 odsto za naprednu stranku. U stvarnosti, recimo na nedavnim izborima za skupštine mesnih zajednica u Subotici, slika izgleda ovako: SNS je osvojila više od 45 odsto glasova, Savez vojvođanskih Mađara 31 odsto, sli uz izlaznost od oko 23 odsto upisanih birača. Razume se, svaka lokalna sredina ima svoje specifičnosti, ali neki zaključci nadilaze okvire lokalnog atara. Znatno manja izlaznost u stvarnosti nego što pokazuje spremnost ispitanika u anketi agencije „Faktor plus“, apsolutna dominacija naprednjaka čak i sredinama gde je manjina većina i gde nikada do sada nisu bili ni na domak vršenja vlasti, potpuno odsustvo suvisle alternative koja bi uživala podršku značajnog procenta birača.


472127-01


Druga na listi jesu Dačićevi socijalisti koji bi samostalno dobili 9,2 odsto glasova a u koaliciji sa overenim partnerima, penzionerima i Palmom, čak 13 do 14 odsto glasova. Slede demokrate sa 7,1 odsto podrške, Šešeljevi radikali sa 5,8 odsto, a šansa da pređu cenzus daje se koaliciji DSS-a i Dveri koji su pojedinačno teški: DSS 2,5 i Dveri 2,8 odsto. Svi ostali, uključujući i raskolničku stransku bivšeg predsednika Srbije su ispod cenzusa. Šta to znači? Krenimo s kraja.


Svesno u presno


Tendencija koja se očitava za vreme Vučićevog premijerskog mandata, o jačanju desnice i daljoj marginalizaciji građansko-liberalnih stranaka očigledno je postala stabilan trend koji će vladati do izbora. Šešeljev povratak iz Haga i njegove primitovno-operetski nastupi u javnosti nisu ni izdaleka ugrozili Vladu njegovih renegata, ali jesu povratili stranku iz političke obamrlosti. U Srbiji očito uvek ima dovoljno ljudi da progura iznad cenzusa radioaktivne pokrete i njihove pajaco-lidere. Kriza u EU i negativno zračenje nedemontiranog bagaža iz 90-ih pogodovala je i jačanju umerene desnice, umerene razume se, u smislu da se oni (još uvek) uzdržavaju od nasilnih akcija i diskriminatornih ideja. S tim da se poredak na listi preokrenuo u korist newborn konzervativaca, mlađeg sastava sa bekgraundom korporativne ideologije, prezira prema demokratiji i jednodušne potčinjenosti crkvi i vrednostima patrijarhata.


DS se nešto trgao i pomolio nos na bezbednijem rastojanju iznad cenzusa, ali to je i dalje ponižavajući rezultat za stranku koja je volela sebi da tepa da je sistemska i da predstavlja motor modernizacije zemlje. Snaga socijalista predstavlja drugu poražavajuću konstantu političkog života u Srbiji: birači vole vlast i iznimno cene one koji je se dočepaju, koji se šepure po medijima sa pozicije vršilaca vlasti, te ih shodno tome nagrađuju postojanom podrškom. Otuda je Dačićevo kontradiktorno kreveljenje od pretećih i iritantnih izjava do pomirljivih i konstruktivnih i svingerske veze sa Tadićem i Vučićem, marš kroz različite Vladine kabinete, sasvim urodilo plodom. Birači možda intimno ne vole one koji se politički kurvaju za vlast, ali ih svakako cene.


sns


Može biti samo jedan


Slično objašnjenje delimično stoji kad je reč o podršci naprednjacima. Ipak, to je stranka jednog čoveka i gomile poltronskih mediokriteta koji javno iskazuju strahopoštovanje i duboku odanost relativno mladom lideru stranke, dakle, to je stranka koja nije ni kadrovskim sastavom ni političkim idejama dokazala da zaslužuje toliku podršku tako dugo i neugrožena od bilo koga.


Zašto je tome tako? Ima više razloga. Prvi je patetična anemija navodno glavnih oponenata iz DS-a kao jezgra antivučićevske opozicije. Na stranu permanentno koketiranje i nuđenje drugih patuljastih stranaka SNS-u, koje potkopava mogućnost pravljenja homogenog opozicionog delovanja. Drugi razlog leži u programskoj dezorijentisanosti opozicije koja nije u stanju da ponudi prepoznatljivu alternativu naprednjačkom programu i političkoj praksi. Iako je probni balon sa nuđenjem ideja srpske Sirize naišao na dobar prijem, najžešće kritike su usledile upravo unutar stranke kojoj je taj program ponuđen. I stvari su legle, možda privremeno, dok ne minu godišnji odmori.


Jer, ako je verovati pomenutoj anketi, čak 35 odsto ispitanika izjavilo je da bi „podržalo stranku levičarskih opredeljenja, poput Sirize u Grčkoj“. Bakić-Stefanovićeve ideja o oporezovanju crkve i transferu veronauke iz škole u crkvu, zaustavljanju procesa privatizacije velikih održivih sistema, protivljenje ulasku u NATO i sl., dobra su osnova za kreiranje jedne takve platforme koje je javna scena željna. Posebno zato što su se u Srbiji kao Ciprasovi saveznici bizarno nametnuli ministar u crnoj uniformi i ministar sa mikrofonom, koji je iz fundusa vratio petokraku u grb stranke. Treći razlog biračke apatije leži u gubljenju poverenja birača u institucije parlamentarne ili predstavničke demokratije, izmetnutu u oblik partokratije, sa krajnje suženom mogućnošću uticaja na način vođenja politike ili civilnu kontrolu vlasti.


Sam Vučić ne samo što ima jako pozitivan skor (56 odsto veruje u ono što radi prema 30 odsto koja se tome protivi), nego ima bolji skor i od stranke i od bivšeg lidera stranke, čiji rezultati ukazuju na njegovu žalosnu poziciju i unutar naprednjačkog biračkog tela (svega 31 odsto mu veruje naspram 47 koja mu ne veruje). Dakle, osuđeni smo na Vučića koji ima carte blanche da vlada kako mu se prohte, ali i da rekonstruiše Vladu kad i kako mu se ćefne. Da je reč o psihološki stabilnom i politički sazrelom političaru, lakše bi se progutalo kalkulantsko izbegavanje kritike svega onoga što je mislio i bio kao radikal, jer bi bez trzavica i ispada gradio sistem koji je EU prihvatljiv, stabilne regionalne odnose i ekonomske reforme koje neće podrazumevati šok terapiju. Ovako, imamo nepredvidljivog premijera sa enormnom podrškom i samodržačkim sklonostima.


Dan žalosti i zaborava


Slede nove izgubljene godine u naprednjačkoj šizofreniji. Kako će to izgledati pokazuje 5. avgust koji je proglašen za novi dan žalosti i kolektivnog sećanja na krajiške izbeglice i žrtve hrvatskih vojnih operacija „Bljesak“ i „Oluja“. Isti ljudi koji su vodili ratove i zloupotrebili Srbe u Hrvatskoj, koji su im potom u leto 1995. zabranili da se nakon izgnanstva približe Beogradu i velikim gradovima, učinivši ih neželjenim teretom i nevidljivim dokazom debakla svoje velikoratne avanture, 2015., posle dve decenije im odaju počast Danom žalosti i rafalnom posetom molebanima. Dakle, s jedne strane puna usta regionalnog pomirenja, s druge bildovanje nacionalnog dostojanstva selektivnim sećanjem na svoje žrtve.


Naša savremenost je bedno ponavljanje rituala kojih smo se zasitili bez snage da ih zaista promenimo.

Armatura arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.