Heroine Jugoslavije
Ispisane tekstualne poruke inspirisane su parolama socijalističkog perioda čiji su diskursi bili orjentisani na tuđe reči, na opšte istine koje pripadaju svima i nikome posebno. Njihova estetika se ne može odrediti mojom iskrenošću niti citatnošću stila, već granicom našeg uzajamnog razlikovanja. Tako se sasvim iskreni iskaz može doživeti kao falsifikat, a sama poruka može da zvuči kao pronicljiva izjava, kao što je: „ubili ste prošlost u ime apstraktne budućnosti ubili ste prokletu budućnost u ime slavne prošlosti šta sad hoćete“. Njihova provokativnost i dvosmislenost mi omogućava da citatnost postane skrivena forma iskrenosti, izražavajući sebe kroz njenu jednostavnost koja je ogoljena u elementarnosti svoje prikazivačke funkcije. U njima se istovremeno prepliće sadašnjost, prošlost i budućnost, poput rečenica: „meni je lako ja sam zvezda (Jelena Ćetković) - hronično sam obolela od zloupotrebe (Olga Ban) - i živa i mrtva uvek sam uz tebe (Persa Bosanac) - kosmonauti su jebeno lepi (Nada Dimić) - sanjam da imam kurac umesto leve sise (Lizika Jančar) - odbijam da postojim među ljudima (Milka Kufrin) - na crvenom se najslabije poznaje krv (Vida Tomšić)“ ili „ u istoriju sam ušla na velika vrata (Vahida Maglajić)“.
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*
*