beton logo
arhiva2008 mixer cement armatura štrafta vreme smrti i razonode bulevar zvezda blok br.v oglasi
home
uvodna reč
arhiva
impressum
linkovi
 
vreme smrti i razonode arhiva
poslednji broj  
 2008   2007   2006  
 BETON BR.57  DANAS, Utorak 28. oktobar 2008.  
lirika utoke
Piše: Predrag Lucić
JE L’ SUMATRA U SNU IL’ NA JAVI?  
(Kako je Sarah Palin savladala ubrzani kurs geostrategije)  
 
Kaže li se Rajna ili Majna?
Beneluksa glavni grad je l’ Berlin?
To za tebe nek ostane tajna,
Ti si Sarah, nisi Michael Palin.

Baš te briga je l’ Volga planina,
Da l’ se Ural u Kavkaz ulijeva...
Važno da je svaka pripizdina
Na popisu raketnih ciljeva.
Bombay, Mumbai, Lhasa i Mombasa...
Sve će ti se pomiješat u glavi!
Draga Sarah, prođi se atlasa,
Pentagon se u nas time bavi.

Je l’ Sumatra u snu il’ na Javi,
Tko govori farsi, a tko urdu...
Gdje da čovjek sve podatke stavi
Ako nema bojevu glavurdu?!

Malto, Jalto, Volto, Bali, Mali...
Goro Crna, Bijeli, Plavi Nile...
Kad čovjeku memorije fali,
On pametne uzme projektile.

Projektili - to su ti mudraci,
To je suma geografskog uma,
Jave ti se gdje god ih se baci,
Svijet upoznaš od buma do buma



 BETON BR.56  DANAS, Utorak 14. oktobar 2008.  
Piše: Miloš Živanović

 
THE HAM-HAM BROTHERS II
 
 
Hipotetički slučaj

Sajamsko izdanje
 
Vidi Beton broj 32 (arhiva Saveta sajma)


Rano jesenje sivilo pritiska glavnu sajamsku građevinu, uklještenu između olovne reke i asfaltnog bulevara. Velika i usamljena kao nekropola, građevina budi reminiscencije na stari sajam, koji se u sadašnjosti pretvorio u servis za automobile. Dve prilike, dva Maldorora uvijena u kabanice klize u utrobu zgrade. Privučeni su pulsiranjem zrna zakopanog u centru, zrna koje će uskoro još jednom procvetati, u ovogodišnji Sajam taštine. Ali, više ništa nije kao lani. Šta se to dogodilo?

Dagi Ham-Ham: Bato, ti si?
Zoksi Ham-Ham: Ja sam, ko bi bio. Ja sam koji sam.
Dagi: Znao sam! Svetle ti oči u mraku.
Zoksi: Tiše, ja sam inkognito, u svojstvu Savetnika.
Dagi: I ja sam inkognito, u svojstvu Pesnika iz udžbenika.
Zoksi: Blago tebi. ‘Ajmo dublje u mrak.
Dagi: Vulfi još nije stigao, treba da ga sačekamo.
Zoksi: Vulfi ovog puta ne dolazi, idemo.
Dagi: Kako to, gde nam je bata?
Zoksi: Izgubio se negde u kanalima medijske pažnje i elektriciteta, i zameo trag. Možda se javi posredstvom video linka, iz podruma Teslinog muzeja na Devičanskim ostrvima.
Dagi: Au, kakav čovek, blagosloven!
Zoksi: Aha, finansijer, štediša, brz kao struja, blagosloven, naročito u Bosni.
Dagi: Amin! (krsti se x3)
Zoksi: Samo te palim, smiri se.
Dagi: Dobro, miran sam. Nego, bato, hteo sam nešto privatno da te pitam, treba mi savet.
Zoksi: Jao, što baš mene?
Dagi: Pa ti si Savetnik, koga ću drugog.
Zoksi: Ja sam mnogo više od savetnika, ali budite blaženi u neznanju.
Dagi: Amin! Blažen sam! Blažen! (krsti se x3)
Zoksi: Blažen, blažen i ne baš tako tražen. Aman, čoveče, umiri se, šta si se razmahao.
Dagi: Umiren sam. Ali daj mi savet! Treba mi tvoja reč!
Zoksi: Ili možda „nereč“?
Dagi: Reč! Reč!
Zoksi: A je l bi reč „gornju“ ili reč „donju“?
Dagi: Pa, ja bih „gornju“, ako može.
Zoksi: Može, brate, sve za Srbiju. Samo reci.
Dagi: A gde ću ja da objavljujem knjige kad ode direktor?
Zoksi: Misliš na čuveno egzistencijalističko pitanje: „Šta će biti sa mnom kada ode Ljuši?“
Dagi: E, to!
Zoksi: Trebalo je ranije da vodiš računa. Vidiš, recimo, moj slučaj. Bio sam ja Savetnik i pre, a
biću i posle. To ti je sudbina – Lepše je sa Savetnikom. Moraš da budeš deo usuda, a ne da se treseš zbog direktora.
Dagi: A šta ću, bato, kad ja drugojačije levitiram. U mojem filosofskom kanonu sudbina doma je vazda prva. A još me i „zasužnjuju jeze zlatarskih bregova“ i...
Zoksi: E, počeću i ja da se krstim.
Dagi: ...i ni na šta drugo ne mogu da mislim, do na hrisovulju i anđele.
Zoksi: Obrati se onda anđelima, što mene daviš?!
Dagi: Nemoj, bato, ne znaš kako je to. Kada ode Ljuši, nad Kraljevom živa vatra seva! (krsti se x3)
Zoksi: Ćuti, bre, šta ti je! Ode mi ugled u minus zbog tebe!
Dagi: Dobro, neću više.
Zoksi: Što se toliko uzbuđuješ? Možda te ovaj novi direktor poštedi, ipak si ti Pesnik iz udžbenika. Možda i njemu fali 15% ili više duše.
Dagi: Ne znam, bato. Plašim se da se nadam. Taj novi je malo... čudan. Pravo da ti kažem, ja bih rekao da je on neki vanzemaljac.
Zoksi: Au, čoveče, ti si baš zabrazdio... Nije on vanzemaljac, veruj mi. Samo je kadar iz one male sekte što odbija da prizna kom se bogu moli.
Dagi: Pa to ti pričam. Oni su vanzemaljci, iz „nezemlje“. Znaš ono kad je bilo, profesor Jevrejin, profesor nije Jevrejin, profesor Erikson i vruum, profesor uskoči u raketu i nestade, ko sad naš bata Vulfi. (krsti se x3)
Zoksi: Ej, ti stvarno misliš da čovek mog kalibra i neophodnosti nema pametnija posla nego da razglaba o Jevrejima i Marsovcima?
Dagi: Izvini, bato, samo ti izlažem svoju muku. Ko čovek čoveku i smrtnik Savetniku.
Zoksi: Dobro, oprostiću. A što se tih knjiga tiče, najbolje da probaš kod Milicka, ako je još uvek u biznisu. Lepo mu platiš 500 primeraka, on štampa 30, ti podeliš recenzentima i rodbini, i svi srećni.
Dagi: Nemoj, bato, te „nereči donje“, ko Boga te molim! Malo je 30 kom, malo za nagrađivanog Pesnika iz udžbenika. A kamo onorar kod Milicka?
Zoksi: Honorar?!
Dagi: Pa reko, ti si sad Savetnik... visoki... znaš kako to ide.
Zoksi: Ček, ček, nešto te ne razumem. Je l ti to meni nudiš mito?
Dagi: Ama, ništa je ne nudim, nego tražim!
Zoksi: He-he, našo si crkvu de ćeš boga moliti. Znaš kad ćeš da dobiješ honorar? Ha-ha!
Dagi: Nemoj, bato, te „nereči donje“, ne valja se. (krsti se x3)
Zoksi: A ti bi i „nereči gornje“ i honorar? A ovamo nja nja zavičajne slike nja nja kolektivne slike nja nja teritorija zemlja nezemlja...
Dagi: Baatooo!

Zoksi: Ne urlaj, bre, jesi normalan! Na Savetnika dižeš glas?
Dagi: Ne ja. (krsti se x3)
Zoksi: Tako te volim. Nadam se da ti je savet pomogao, pošto treba da ti otkucam račun.
Dagi: Znaš, ja bih više voleo, iz duše, da mi ti štampaš knjige.
Zoksi: Što odmah ne kažeš, bato! (vadi notebook iz kabanice) Sad ćemo oma sve da izračunamo.
Dagi: Bato, neka si blagosloven! I promocije ti da mi radiš. (krsti se x3)
Zoksi: Ma može, ček samo da vidim, dizajn, prelom, štampa, marketing, promocije... Hoćeš na promocijama šljivu i lozu ili viski i džin?
Dagi: Pa, ja bih oba kompleta, ako može.
Zoksi: Ma može! Evo sad će cifra, evo je ide... 1.000.000 dinara za 300 primeraka. Daj ruku!
Dagi: Milionče?
Zoksi: Jes, milionče.
Dagi: Odakle mi?
Zoksi: Daće novi direktor.
Dagi: Hoće?
Zoksi: Ma hoće. Ako neće, prodaj stan.
Dagi: Neka ga stan, bato, daće direktor.
Zoksi: Daće, od Srbije, za Srbiju!
Dagi: Za dušu, za „jaganjčara“ i „krotkog golubara“! Amin! (krsti se x3)
Zoksi: Dobro je, smiri se.
Dagi: Uh, miran sam. A ko će da me prevodi?
Zoksi: Eh, ko će da će, jadna mu je majka... Vidi ovako, za još 500 tisuća preko, prevodim na 38 jezika i organizujem bdenje u Hramu.
Dagi: O, nebesa! Nisi ti tek tako Savetnik!
Zoksi: Nisam, nisam. Nisi ni ti tek tako Pesnik...
Dagi: Da krenem ja oma kod onog novog, da mu
recitujem? Pa ako je i vanzemaljac, neka mu je prosto.
Zoksi: Aleluja, kreni polako, vreme je. Skoncentriši se i pazi šta radiš, nemoj da uplašiš čoveka.
Dagi: Neću, bato, ne brini. Biću taktičan. Ako ne budem, dabogda me izela rupa teritorijalna...
Zoksi: Samo ti guraj, ja sad žurim. Idem da se vozim... Mnogo volim da se vozim! Teram Klija 200 na sat!

Zoksi turira mašinu na bulevaru ispred sajamske građevine. Zakukuljena prilika maše sa vrha hale.

Dagi: Baatooo! Ej, bato! A je l može i Frankfurt?
Zoksi: Ne brini, bato, biće i Frankfurt i sve što đaku treba.

Zrno pulsira u dubinama dvorane dok braća nestaju u jesenjoj izmaglici, jedan u vidu anđeoske seni boje starog zlata, drugi u vidu lisičijeg repa boje novog zlata
Poslednja ponuda za Frankfurt
Poslednja ponuda za Frankfurt


 BETON BR.55  DANAS, Utorak 30. septembar 2008.  
lirika utoke
Piše: Predrag Lucić
POČETAK BUNE PROTIV TAHIJA  
(Iz pesmarice Emira Kusturice)  
 
Ala je lep
Ovaj svet:
Ovde rendžer,
Onde kmet,
Eno turist,
Evo keš,
Pobuni se
Ako smeš!

Ala je lep
Ovaj džep:
Ovde lova,
Onde štep,
Tu buđelar,
Pun ko nar,
Gazda – filmski
Kata-star.

Ala je klet
Ovaj svet:
Neće kmet da
Bude kmet,
Da opsluži
Džet i set,
Ala je klet
Ovaj svet!

Ala je lep
Ovaj Park,
Samo kmet je
Mnogo dark,
Pa će rendžer
Sa svoj gan
Kmet da stvori
Nasmejan.

Ala je slep
Ovaj kmet:
Ne zna kome
Kaže Njet!
Sva užička
Nahija
Vrišti: Dole
Dahija!

Ala je jak
Nuvoriš:
Protiv njega
Govoriš,
Šalje rendžer,
Vikne Iš!
Za njega si
Mali miš.

Ala je trend
Hepiend:
Gazda Emir
Ima frend,
Drug Dobrica
Kalemar
Mokrogorsku
Brani stvar.


Vreme smrti,
Vreme dna,
Vreme trti,
Vreme zna,
Grešnik, vernik,
Otpadnik,
Pišnik, sernik,
Mećavnik.

Vreme vlasti,
Vreme zla,
Vreme krvi,
Vreme tla,
Vreme novca,
Imanja,
Vreme lažnih
Nemanja.

Vreme da se
Mećavnik
Pospremi u
Novčanik,
Vreme da se
Novi Srb
Na bosanski
Metne grb
Putokaz za obespravljene navijače: Opremite se protiv torture režima!
Putokaz za obespravljene navijače: Opremite se protiv torture režima! Popust na količinu!


 BETON BR.54  DANAS, Utorak 16. septembar 2008.  
lirika utoke
Piše: Predrag Lucić
DVADESET I KUSUR MILJA ISPOD STOLA  
(Iz Poslovno-pustolovne pjesmarice Janeza Janše)  
 
Patria je otadžbina rodna,
Patria je domovina lijepa,
Patria je dežela svobodna,
Patria se čuva na dnu džepa.

Patria se poštuje i slavi,
Patria je poslovanje spretno,
Patria je kad premijer stavi,
Pa se pravi ko da nije metno.

Patria je proizvođač finski
Bornih kola, moćnih amfibija,
Patria je poriv domovinski
Da se uzme dobra provizija.

Patria će i čelik pozlatit,
Propovijeda patriotska vjera,
Patriji će domovina platit
Čim Patria plati premijera.

Sam premijer za pare ne pita,
U poslu se po bon-tonu vlada,
On je protiv uzimanja mita,
On uzima samo što ga spada:
Deset posto netto, cash, euri,
Pod uvjetom da to nitko ne zna,
Ako priča u javnost procuri -
Uz to ide kamata zatezna!

Premijer se ne plaši skandala,
Samoljublju to mu čak i prija,
Zna premijer, ta nije budala:
Preživjet će i on i Patria.

Preživjet će Patria i Janša,
Jer patriot ne zna mrijet od stida,
Patrioti bestidna su branša,
Stid ubija samo apatrida


 BETON BR.53  DANAS, Utorak 2. septembar 2008.  
lirika utoke
Piše: Predrag Lucić
ČIOVO JE SRCE SRBIJE                                         
(Iz pesmarice dr Dragana Davida Dabića:Poetsko sećanje na jedno čiovsko letovanje)  
 
Čiovo je srce Srbije,
Srce Srbije, srce Srbije,
Svuda crkve, nigde džamije,
Nigde džamije, nigde džamije.

Hriste Bože raspeti i sveti,
Doktor Dabić kroz oblake leti.
Doktor Dabić proleće kroz dugu,
Smeštaj traži po Gornjem Okrugu.

Zbogom, majko, sestro i nevesto,
Pod bor idem da uvatim mesto.
Zbogom, ćero i rođeni sine,
Pozdravlja vas ćale s pedaline.

Čiovo je u mom srcu prvo,
Poluotok a poluostrvo:
S Hrvatima u kafe „Genšeru“
Psujem veru Isi Pejgamberu.

To je vera nekrsna, varvarska,
Keraterm joj mesto i Omarska,
Samo tamo, dok se znalo reda,
To je smelo da se ispoveda.

U tom svetu red se neki znao,
Dok me Holbruk za savet pitao:
Dal bih hteo da odem bestraga
Il u belog prerušim se maga?

Svak se čudi: šta će meni visak?
Ja sa visak detektujem vrisak.
Sve poklano, što iz zemlje vrišti,
To se belom magijom poništi


 BETON BR.52  DANAS, Utorak 19. avgust 2008.  
Piše: Tomislav Marković
TRI PRSTA - PENAL                        
(Boris Tadić, odlomak iz Olimpijskog dnevnika)  
 
Atomsfera je bila fenomenalna - tribine pune ludih navijača, ceo Tibet gori. Moja verna pratilja Žele Zeka i ja smo se udobno smestili i pratili defile. Čim su se pojavili naši kršni momci i devojke, đipili smo na noge lagane, podigao sam obe ruke i pozdravio sam ih tradicionalnim srpskim pozdravom. Namerno sam to uradio, jer ja ništa ne radim slučajno, nek’ vidi svet ko smo i šta smo, a i dosta mi je domicilnih zlobnika koji me zezaju da sam u anglosaksonskom give me five fazonu, bio je red da to svedem na realnu, troprstu srpsku meru. Pa ne krstimo se mi celom šakom kao neki šizmatici! Kad je to Buš video (nisam znao da ima oči na leđima), prosto se raspametio. Sav zblanut, pitao me na savršenom američkom engleskom šta to znači. E, tu sam te čekao, ptico vašingtonska, pomislih u sebi, pa mu ponosno rekoh da je to sveto trojstvo, to je naša ideja, za to se mi borimo, burazeru. Buš se još više zbunio: Znači, sveto trojstvo je Kosovo? Ili je sveto trojstvo, kako se ono kaže, suverenitet i teritorijalni integritet Srbije? Ništa ne razumem. E, glupog čoveka, bože dragi. Ma jok, bre, odbrusim mu, nego znaš ono, pravoslavlje, ortodoksija, bog otac, sin i sveti duh, jednom rečju - tri u jedan. Bušu se lice ozarilo: Aha, kapiram, nešto kao kafa iz kesice. Da, da, to je baš super. Svi za jednog, jedan za sve. Tu sam video da su moje reči pale na plodno tle, kad je Buš tako lako usvojio deo našeg identiteta, za nas Srbe nema zime. Amere smo već osvojili, neka se pripremi ostatak sveta! Kasnije mi je Buš priznao da i oni imaju nešto slično, ne samo pozdrav, već i drevne rituale, i čitavu scenografiju koja uključuje plamteće krstove i crnpuraste obešenjake koji se klate po drveću. Nekada su američki muškarci oblačili svečanu belu odeću, stavljali snežnobelu kukuljicu na glavu i praktikovali lepe narodne običaje, a danas se sve to odrodilo, izopačilo i zaboravilo na korene. E, moj Džordži, rekoh mu sažaljivo i stavih mu ruku na rame, načisto nas upropasti ova globalizacija


 BETON BR.51  DANAS, Utorak 5. avgust 2008.  
Piše: Tomislav Marković
TIHOVANJE - LUDOM RADOVANJE                                              
(Amfilohije Radović, iz zbirke bogoslužbenih tekstova Tihuj me nežno, tihuj me fino, polako)  
 
Tropar Radovanu Karadžiću

Radovane Krvotočivi, satirao si sela i gradove
Otvarao si konc-logore kao pivske flaše
Ognjem i mačem istrebio si inoverne gadove
Raduje ti se svako Srpče koje sablju paše

Mesijo genocida, apostole tuđeg jada
Sve što ti pogled okrzne moralo je da nastrada
U etničkom čišćenju nisi video ništa prljavo
Jer čistima je sve čisto, pravima sve pravo

Nacizam srpski dobio je u tebi otelotvorenje
Akademskih anđela smrti ti si pravo otkrovenje

Neka izlog svake naci-knjižare krasi tvoja bista
Slavimo te, smrtonosni, jer si nam otvorio put u
                                                       Ništa


Tropar dr Dabiću

Bezazlena masko koja skrivaš objavu istine
                                                       krvoločne
Najvećeg hajduka srpskog derznoveni dvojniče
Dabiću hromi, vrli zatočniče Isusove molitve i
                                                       tihovanja
Svaki kutak Nebeske Srbije imenom će tvojim
                                                       da odzvanja

Davide, bio si sigurna kuća za srpskog Golijata
Poput Hrista lečio si jurodive, uzete, uboge i
                                                      kljaste
Velika će (30 srebrenica) na Nebu biti tvoja
                                                      plata
Jer si bio hajdučka pećina gde biljka
                                                      ljudožderka raste

Dobro znamo da ne postojiš, ali te slavimo
Jer se širenjem laži i prelesti skrušeno bavimo
Slaveći tebe, duhovniče, slavimo srpski
                                                      simulakrum
Koji svetli međ’ narodima poput sečiva u mraku


 BETON BR.49  DANAS, Utorak 8. jul 2008.  
Piše: Tomislav Marković
GIVE PEACE A CHANCE!                          
(Boris Tadić, prigodna pesma povodom konstituisanja nove vlade)  
 
Pomirite se gde ste zatečeni
Po foteljama, tusti, zaneseni,
Vi ruke u sefu, vi lica u seni,
Svi pohlepni i svi namireni,

Pomirite se, grabljivi i leni
Po ministarstvima raspoređeni,
Smotani - u afere zapleteni,
Eksperti - u lopovluk upućeni,

Mir vama, lopovi i pokradeni,
Mračni i svetli, žuti i crveni,
Mir vama, siti i pojedeni,
Glavešine i obezglavljeni,

Složno zaplovite u mir sneni,
Vi obesnici i vi poniženi,
Batinaši i na smrt prebijeni,
Surovi zlotvori i zlopaćeni,
Sekire i vratovi posečeni,
Mrtvaci u grobu, ubice na sceni,
Dželati i žrtve u krvavoj peni,
Vi ubojice i vi ubijeni...

Srbijo, u mir strmoglavo kreni!


 BETON BR.48  DANAS, Utorak 24. jun 2008.  
Piše: Tomislav Marković
NAPRED SRBIJO!                     
(Navijačka himna Srpske radikalne stranke)  
 
Napred u zlo, u krv i tlo
U logor-konc, u boc i škljoc
U rec i sec, u cvil i jec
Nek čuju dec oružja zvec

Napred u zled, u bod i vred
U krvi žed, slatke ko med
U jad i bed, život na kred
U slepi gled, unedogled

Napred u slug, u crni kug
U žal i tug, gospon i drug
U novi dug, u svetski rug
Sever i jug - napred u krug

Napred u post, u gloden-kost
Šta će ti tost? Ne budi prost!
Srušen je most, nada je lost
Nije nam dost, napred u zlost

Napred u glad, u zalud-rad
U grobni hlad, u bescilj-strad
I star i mlad, iver i klad
U zverstvo pad, svi napred sad

Napred u slom silinom svom
U krš i lom, spremni za dom
Hitar i trom, ajkul i som
U pravcu zlom, u karma-kom

Napred u smrt, stamen i krt
Bodar i drt, u rajski vrt
Pij krv na crt, živom i mrt
I svaka sort nek bude mort

Napred u treš, brže no fleš
Otimaj keš, nema oš-neš
Ispeci reš baš svaki leš
Sad nam je preš da budeš freš

U stroj, u vrst ko snoplje čvrst
Baš svaka vaš napred u faš
Odbaci grst, u grabež frst
Sada si naš, nema begaš
Svi napred marš, poklič je naš
Život da daš za srbo-falš
Nisi ti čvrst, na čelo prst
Za časni krst zemlju obrst

Napred u smak, izbor je lak
I slab i jak, student i đak
U zalet svak, u ponor čak
Ne traži dlak, napred u mrak

U sukob nov, u krvi zov
Zakolj i trov, zapali krov
Decu u tov, spremaj za rov
Napred u lov na vremeplov


P.S. (Samo za stranačke funkcionere)

Napred na plen, ne čekaj tren
Jagmi i grab, nikad il sad
Napred u hajk na ol ju lajk
Savest ne čačk, napred u pljačk


 BETON BR.47  DANAS, Utorak 10. jun 2008.  
Piše: Petar Luković
PREGOVORI OKO NOVE VLADE  
(odlomak)*  
 
ZVANIČNI SASTANAK # 3: KOŠTUNICA, KRKOBABIĆ SR, KRKOBABIĆ JR, PALMA, SAMARDŽIĆ, DAČIĆ

KOŠTUNICA (ustaje i rukama pokazuje prisutnima da se smire): Naša zajednička Radna grupa lako je usaglasila stavove oko pet principa. Da ponovimo gradivo nacionalno svesne Vlade: nemilosrdna odbrana Kosova, nemilosrdna borba protiv kriminala & korupcije, uslovne evropske i ostale bezuslovne integracije, nemilosrdni ekonomski prosperitet... i kako ono beše...socijalna pravda. Mislim da nema potrebe za diskusijom koja bi nam oduzimala dragoceno vreme u borbi protiv lažne države Kosovo.
PALMA (dobacuje): Čekaj, Vojo. Nismo raščistili pitanje ovog Sporazuma o.... kako se zove, bre, ovo što su potpisali Tadić i Đelić...
KRKOBABIĆ Jr (ponosno): Sporazum o pridruživanju Evropskoj uniji. SPP!
KRKOBABIĆ Sr (glasno): Bravo, sine, sve znaš!
PALMA (rukama objašnjava): E baš to! Čuo sam da u tom Sporazumu nema ničeg što nam otima naše svetinje i naše monahinje, član 135 kaže da se poštuje Rezolucija 1244...
SAMARDŽIĆ (nervozno): Tebe kao da je juče brifovao Tadić.
PALMA (defanzivno): Bio u Zoološkom vrtu, očiju mi. Malo gledao slonove, jeo semenke, sklapao stihove. Jebo miš čaplju, pa joj suze kaplju! Žabac žabi na lokvanju nabi!
SAMARDŽIĆ (dubinski): Od drveta ne vidiš slona, kaže naš napaćeni narod s Kosova i Metohije. Videli su te, Dragane.
PALMA (neugodno gledajući ispred sebe): Ali nisam znao da će Tadić da svrati do slonova, majke mi, pitajte Krkobabića.
KRKOBABIĆ Sr (odsutno): Zašto da ja svraćam kod slona?
KRKOBABIĆ Jr (mirno): Svaki slon će da dođe kod tebe, tata, jer ti imaš pet mandata.
SAMARDŽIĆ (prodorno): Nije to, moj Dragane, tako prosto kako ti Boris kaže. Ništa mi nećemo da poništimo; možemo, eventualno, da ne ratifikujemo Sporazum, ali to je odluka buduće Vlade u kojoj će imaš pravo glasa, upravo onako kako smo se dogovorili.
PALMA (desperately): Ali, ako ne bude benzina za traktore...
SAMARDŽIĆ (Ice Ice Baby): Ništa ne brini. Libija, Irak, Iran, Venecuela... sve zemlje koje nisu priznale lažnu državu Kosovo. Sve zemlje koje diktiraju cenu nafte. Sve zemlje prijatelji jedinstvene i celovite Srbije. A tek Rusija kao štit nad svima nama!
PALMA (ozaren): A ostaje ono za Diznilend u
Jagodini? Big Ben? Kineski zid do Paraćina?
SAMARDŽIĆ (umorno): Ostaje, naravno. Pitaj Dačića, uostalom.
DAČIĆ (podiže ruku): Provereno, min njet!

Aleksandar Opačić TAJNA PAUKOVE KRVI
Aleksandar Opačić TAJNA PAUKOVE KRVI
* Pročitajte integralni tekst u rubrici Javni radovi


 BETON BR.45  DANAS, Utorak 13. maj 2008.  
Piše: Miloš Živanović
VOLŠEBNA MATEMATIKA DEMOKRATIJE  
 
1. Samo želim da skrenem pažnju da nije legitimno nekome unapred zabraniti da bude izabran za premijera, jer se time krše ustav i međunarodno pravo. Podsećam, bilo je pokušaja da se i sam taj ustav protivustavno zaustavi, ali referendum ih je privoleo pravu, te nisu znali da li više vole mene kao legitimnog premijera ili moju preambulu. (premijer u odlasku, ili povratku)
1. Olovno jutro posle teške izborne noći. Leteći reporter locira ministra u odlasku kako usamljen sedi na kamenu nultog kilometra autoputa, negde kod Požege.
- Gospodine ministre, kako ste dočekali izborne rezultate?
- Uduvano...
- Molim?
- Pa uduvano! Jesi gluv?!

2. Molim da bude notirano: Oštro demantujemo unijatska naklapanja o tome kako nismo poslužili pečenje zato što nam je stranka propala i osiromašila. Pečenje nije posluženo zato što smo ga čarterom poslali u Hag, da nam se predsednik osveži i okrepi, pa da izmuze dušu onom bantu-sudiji! (odgovor radikalskog funkcionera na pitanje novinara zašto ovom prilikom nije posluženo svinjsko pečenje)
2. Dabogda svelo glasačko telo, kad puške bez poreza i uniforme nove nije htelo. (čika Brana i bata Mile, u radikalskom štabu, posle ponoći)

3. Verujte mi, rekao sam mu u oči: Ti nećeš biti
premijer! I tako će biti! To znaju i bake i deke! Pa sećate se, kako sam mu rek’o prošli put. I za preambulu kako sam mu skresao u brk. I za prodaju NIS-a. A sad, svi na Eurosong, da pevate molitvu sa Ujedinjenim homoseksualcima Evrope, da im oprostite što ste ih tukli, pa ćete posle dobiti stipendije. (predsednik Srbije, u istoriji poznat kao Viktor Lepi)

4. Imam samo jednu stvar da vam kažem: Socijalna pravda! A vi znate ko vam to kaže... Pa svi ste bili socijala, ha-ha! Vi nas znate, mi vas razumemo. Ako zagusti, Absolutni Dragan je obećao da će nas pustiti u zoo-vrt da čerupamo nojeve i glođemo krmenadle od žirafe. Neće Srbija biti gladna! (Ivica Koaliciona Potencija, u istoriji poznat kao Viktor Bezrepi)

1 + 2 + 4 = demokratija + reforme  
? Šta će biti?...Čuće se.
3 + 4 = demokratija + reforme  


 BETON BR.44  DANAS, Utorak 29. april 2008.  
Piše: Recycle Bin Laden
JA OPET BIĆU VLAST  
(Himna narodnjačke koalicije)  
 
U ime svih nas sa koncerta Cece
Na kosovski zavet ja dod’o sam stih
Ne pominjem Slobu ni Šešelja Voju
Jer oni su i posle njih

A ustav pred nama još gluposti skriva
I svetli u tmini k’o kosovski mit
A Jevropa nam nije alternativa
Jer idemo ka Rusiji
(Ja opet biću vlast)
Sumnjaju neki da muljamo kroz Južni tok
Sve dobija Moskva, a Beograd jok
Al’ Kosovo možda sačuvaće nam
I kažem vam šta dobro znam
Ja opet biću vlast
U nama je sudbina budućih dana
I mnogi se s pravom i plaše za nju
Kroz vene nam protiče krv Nikolaja
Niko ne zna zašto smo tu
(Ja opet biću vlast)

 


 BETON BR.43  DANAS, Utorak 15. april 2008.  
Piše: Tomislav Marković
PRAVILNIK O NARICANJU
ZA OTETIM KOSOVOM                                  
 
Ministarstvo za KiM, vim, pičkin dim i video-bim donelo je pravilnik
koji predviđa čitav niz mera kojih se građani Srbije moraju pridržava-
ti dok se Kosovo i Metohija ponovo ne nađu pod okriljem majke Srbije.
 
 
Autor: Hattori. Preuzeto sa foruma www.parapsihopatologija.com
 
Građani su dužni da plaču, ridaju i zapomažu kad god im se za to ukaže prilika. Vesele i optimistične prirode koje nisu lake na suzu (ako takvih još ima) moraju u džepu uvek nositi oljuštenu glavicu crnog luka kojom će se nadraživati za žalopojku nad otetim Kosovom.
Lokalnim vlastima se nalaže da na centralnim trgovima svojih varoši sazidaju zid plača pred kojim će ucveljena Srbadija davati oduška svojim patriotskim jadima.
Iz svake kuće bar jednom dnevno mora da se čuje horski lelek minimalne jačine od 1000 decibela.
Građani se na javnim mestima imaju pojavljivati u crnini, snuždenog lica sa suzom u oku. Nošenje odeće živih, veselih boja smatraće se izdajničkim aktom i solidarisanjem sa albanskim separatistima i njihovim belosvetskim pomagačima.
Narikače gube status freelancer-a i dobijaju stalno nameštenje pri Samardžićevom ministarstvu. Njihova dužnost je da prate ministra u stopu, služeći mu kao zvučni medijum koji će izražavati njegova državnička osećanja prilikom susreta sa evropskim zvaničnicima.
Striptizete će biti prekvalifikovane u novopečeno zanimanje PBK (profesionalne braniteljke Kosova). Umesto da se uvijaju oko šipke i svlače ono malo krpica sa golišavog tela pred užagrenim očicama kakvog razvratnika, sada će ispred ambasada država koje su priznale lažnu državu Kosovo prvo kidati odeću sa sebe i grditi lice nadograđenim noktima, a potom se posipati mačkatičkim pepelom po glavi.
Sva planirana slavlja (svadbe, rođendani, a pogotovo žurke na kojima se sluša muzika evropskog ili američkog porekla) otkazuju se do daljnjeg. Regrutima je dozvoljeno da slave
  ispraćaj u vojsku, ali isključivo uz pratnju vojnog orkestra i repertoar sačinjen od ratničkih pesama, marševa, koračnica i srodnih kompozicija za dizanje morala.
Narodna pesma „Najveća je žalost za bratom“ menja naslov u „Najveća je žalost za Kosovom“.
Na ukopima pokojnikova rodbina i prijatelji mogu žaliti za blaženopočivšim koristeći najviše 50% svojih tugovanskih kapaciteta, a ostatak moraju sačuvati za svakidašnju jadikovku nad raspetim, otetim i ukletim Kosovom.
Građani se moraju pridržavati odredaba pravilnika, ali slobodno mogu dati mašti na volju u neutešnom oplakivanju srca Srbije koje su nam izvadili na živo. Srbima koji pokažu najveću kreativnost u ovoj rodoljubnoj disciplini ministar će dodeliti titulu „Depresivac-kreativac“ i orden plačipičke bez ikakvog reda


Piše: Ivan Pravdić
SRBIJA JE KOSOVO  
Proleće 2008.  
 
Srbi su Albanci
Albanci su Srbi
Narkomafija je policija
Policija je narkomafija
Tači je Koštunica
Koštunica je Tači
Sever je Jug
Jug je Sever
Istok je Zapad
Zapad je Istok
Mrtvi su živi
Živi su mrtvi
Mit je laž
Laž je mit
Rađanje je umiranje
Umiranje je rađanje
Istorija je bolest
Bolest je istorija
Država je prevara
Prevara je država
Svetinja je želja zločina
Zločin je želja svetinje
Dostojanstvo je ponižavajuće
Poniženje je dostojanstveno
Granice su za ograničene
Ograničeni su za granice
Krađa je skupoća
Skupoća je krađa
Ministri su lopovi
Lopovi su ministri
Mržnja je ljubav
Ljubav je mržnja
Rat je mir
Mir je rat
Maltretiranje je pravo građana
Pravo građana je maltretiranje
Propaganda je istina
Istina je propaganda
Bombe su krediti
Krediti su bombe
Beli orao je crni orao
Crni orao je beli orao
Crkva je džamija
Džamija je crkva
Teritorija je armija
Armija je teritorija
Kosovo je Srbija
Srbija je Kosovo


 BETON BR.42  DANAS, Utorak 1. april 2008.  
Piše: Toma Smor Junior
PRESLAVA                          
11. maj, Dan pobede nad fašizmom 2

Prenosimo naslovnu stranu dnevnog lista Politika, 
koji se od 12. maja 2008, na predlog Lj. Smajlović i
N. Kusturice, zove                  
 
 
На управо одржаним превременим парламентарним изборима и изборима за органе покрајинске и локалне самоуправе, коалиција „За европску Србију - Борис Тадић“ однела је убедљиву победу освојивши већину места у Скупштини Србије.
сазнаје: Божидар Ђелић биће нови премијер српске Владе, Млађан Динкић министар финансија, економије, регионалног развоја, капиталних инвестиција и потпредседник Владе, Вук Драшковић министар иностраних послова, министар информисања и потпредседник Владе, Ненад Чанак министар омладине и спорта, министар пољопривреде и моторне индустрије, као и министар за локалну самоуправу. Председник ове коалиције и председник Србије, Борис Тадић, одлучио је да ће нова Влада имати свега 6 министара, у чија ће се министарства интегрисати и прерасподелити досадашњих 20-ак. У Влади Божидара Ђелића, задуженог за хитан наставак преговора о европским интеграцијама Србије, наћи ће се још и нови градоначелник Београда Драган Ђилас као министар за страна улагања, инфраструктуру, за екологију и министар без портфеља и
Расим Љајић као министар националних мањина, министар (монотеистичких) вера, министар војске и полиције и министар за социјална питања.
Тадић је објаснио да ће плате министара остати исте без обзира на озбиљно повећање ресора којима ће се министри бавити. Притом неће бити повећања администрације дотичног ресора. Штавише, министри више неће имати право да користе плаћене услуге тимова саветника, већ само помоћ секретарице, телефонске секретарице, Интернета и Владине архиве. Најављују се и радикалне промене Устава по којима ће број народних посланика са 250 бити смањен на 125:
  Знамо да ће се чути и гласови критике на наш рачун. Неверне Томе ће питати како је могуће да један човек сам може да обавља овако одговорне, разноврсне и сложене задатке. Фамилије бивших министара ће питати ко ће им сада дати посао када су изгубили добар глас и радне навике. Нова Влада поручује свима: Србија је мала земља и њој није потребно ни 250 посланика ни више од 6 стварно активних министара. Новац
  уштеђен од трошкова администрације и плата министара и посланика биће стављен у развојни буџет Србије. Биће скресана сва непотребна социјална давања а у све државне институције биће уведен принцип конкуренције и тржишта. Неће бити више националних пензија и пензија за заслужне грађане. Свако ће трошити само оно што заради и онолико колико заради, објаснио је председник Тадић

Kabinet za odmor (negde u Kosovskoj Mitrovici)
Kabinet za odmor (negde u Kosovskoj Mitrovici)


 BETON BR.41  DANAS, Utorak 18. mart 2008.  
Piše: Tomislav Marković
ZA SLOM SPREMNI!  
Južni tok svesti      
 
Tako mi zarđale kašike, izgleda da ćemo trijumfovati na izborima. Naložili smo masu Kosovom, vrućica je udarila na biračke ganglije. Većina je rekla zbogom pameti - ima li lepšeg načina da se nama poželi dobrodošlica? Vidim da ću morati da zasednem u premijersku fotelju, nema mi druge. Voji ću da utrapim ministarstva za Kosovo i Metohiju, ekologiju, rad i slične nepostojeće resore, a ostatak ću da podelim sve samim ekspertima, bez obzira na partijsku pripadnost. Informisanje, normalno, ide Vučiću, vidim da se uželeo cenzurisanja, zabranjivanja, zatiranja i drugih demokratskih oblika komunikacije sa medijima. Ako postane gradonačelnik Beograda - tim bolje, on ionako vredi za dvojicu. Odbrana - Ratku Mladiću, tu ne- ma dileme, iskustvo je iskustvo, samo ako uspemo da pronađemo generala. Idealan kandidat za ministarstvo policije je onaj mali Firer. Ko bolje poznaje muriju od onog ko je ležao u kazamatu? Za kulturu imamo Boška iz Dveri - fin, kulturan dečko, čujem i da je dobio neku nagradu za svoja pisanija. Mada nije loš ni onaj Stojković, taj se već okušao u spaljivanju knjiga. Hm, razmisliću. Trgovina ide Brani, on je majstor za trange-frange, šverc-komerc i srodne
piljarske discipline. A trebaće mu i stabilan izvor prihoda ako slučajno padne u kockarske dugove. Ministarstvo pravde ću dati nekome od ovih junoša iz Nomokanona, mada je dobrodošao svako ko negira genocid u Srebrenici. Ministarstvo vera ide Amfilohiju, real-
no. Za zdravstvo nemamo nikoga, valjda ćemo naći nekog sledbenika doktora Mengelea u svetu, red je da imamo i jednog međunarodnog stručnjaka u našim zbijenim redovima. A da malo pustim mašti na volju i smislim neke nove portfelje? Recimo, ministarstvo za integracije krvi i tla (Čavoški? Toholj? Nogo?), ministarstvo za smanjivanje manjina (kandidata ima tušta i tma, odlučićemo žrebom), ministarstvo za tamanjenje gamadi (definitivno Legija). Pa ovo je genijalno! Bože, što mi dade talenat?! Eh, mogao sam lepo da se bavim čistom fikcijom, umesto što od realnih ljudi pravim likove u teatru apsurda. Ne vredi plakati za propuštenim prilikama. Važno je da čovek radi ono što voli, pa nek’ košta šta košta


 BETON BR.39  DANAS, Utorak 19. februar 2008.  
Piše: Tomislav Marković
UNUTRAŠNJI VOJALOG  
 
„Borise, uzalud se opireš, dobro znaš šta će biti na kraju, biće ti lakše uz neki lubrikant, evo probaj novi Kastroglide...“ (Mobilni telefon se oglašava zvukom crkvenih zvona i budi premijera iz slatkih snova). „Kosovo je Srbija! Uf, nisam se valjda opet uspavao, danas treba da se posavetujem sa Karađorđem oko bune na evropske dahije. Nisam se ni video ni čuo sa senima predaka odavno, još od one spiritističke seanse kod Antonića, kad smo prizivali cara Dušana. Uh, gde li sam zaturio govor? Su čim ću pred slavne pretke i nedostojne potomke u malom, ali slobodarskom Orašcu? Dobro je, evo ga ispod posnog kuvara. E, do Trojeručice! Matija mi je opet napisao samo koncept, ne vredi mu više pričati, govorio ja Kineskom zidu ili nacionalnom bardu isto mi se hvata, otkad je postao mlađi potpuno je podetinjio. Nisu mu loše teze, razradiću to usput. E, ovo je prosto genijalno: Braneći Kosovo branimo pravni poredak i budućnost sveta. Pravo kaže, teret čitavog sveta svalio se na moja nejaka pleća, nije lako biti Atlas u današnje vreme, ali ja neodustajno teglim zakone i ljudske i božanske, i ne posustajem. Postojan kano klisurina prkosim svetu koji se odrodio od samog sebe, možda je došao vakat da napišem memoare, mada nije red pisati sopstveno žitije, ali već imam odličan naslov Sam protiv svih, ili Odbrana i poslednji dani međunarodnog prava. Zaveštaću budućim naraštajima da se bore za Kosovo i Metohiju do poslednjeg paragrafa Povelje UN. Hm, preteška je to misija za njih, jedan je Voja - branitelj i ujedinitelj, gledaću da poživim što duže, makar kao Metuzalem, Srbija nema nikog osim mene. Redovno pijem eliksir mladosti, portret koji mi je namalao Milić od Bačve zaključao sam u špajz, čami međ teglama sa belanovičkim ajvarom i stari umesto nedosegnutog modela. Ako bude potrebno krenuću čak i u kletu teretanu, još jedno zlo koje smo uvezli sa Zapada, ne znam šta mi je teže - da podignem životni standard ili par tegova, ni jedno ni drugo nikada nisam pokušao, žena me provocira da je to zbog erektivne disfunkcije - ćud je ženska smiješna rabota, probaću pa nek’ bude što biti ne može, nijedna žrtva nije prevelika kad je Kosovo u pitanju! Samo da ne zakasnim na liturgiju, treba mi dnevna doza blagodati, da se malo obožim i oraspoložim. Otkad sam zamenio pidžamu mantijom osećam da sam mnogo bliži Bogu, izabrao me je da spasem svet od nepravde; Gospode, ne beri brigu, sudbina sveta je u sigurnim rukama...“


Sačekuša za Ujka Sema
Sačekuša za Ujka Sema


 BETON BR.38  DANAS, Utorak 5. februar 2008.  
Piše: Tomislav Marković
U KREVETU S MINISTROM  
Umeće ljubavi  
 
Ministar ima debelu proviziju i debeljuškastu ženu. Samo nek’ je izdašno, nek’ se ima kad mu se može. Bolje da ljulja nego da žulja, bolje da ostaje u njegovom buđelaru nego da nedostaje u državnoj kasi. Gospođa supruga živi u strahu koji je donela u miraz. Ako ne pomazi ministarsku batinu, mogla bi dobiti batine. Jednina je bolja od množine koliko konj od magarca, to narod najbolje zna. Žena možda i nije probuđeni deo naroda, ali je njegov najizdržljiviji deo. Pa ko bi drugi podneo tolike udarce ispod pojasa kojima je muž svakodnevno nagrađuje za vernost? Ženina dužnost je da služi ministru svojim telom, kao što mu građani služe svojim novcem. Svako daje ono što ima, osim onih koji imaju sve. Oni znaju da je blaženije davati po pički, nego primati po njušci. Znanje je moć u erekciji.
Imati ili biti nije nikakva dilema kad imaš koga da biješ. To nije sadizam ili nikadizam, to je posednička strast u ogoljenom obliku. Uostalom, zašto bismo kupovali igračku ako ne smemo da joj radimo sve što nam padne na pamet? A ministar je radoznao kao dete, pa svako malo gura svog nabreklog kiklopa u poslušno telo da vidi šta je unutra. U predigri gospođa ministarka uvek popije batine, ali to je samo aperitiv pred glavno jelo. Žena je zadovoljna i ne ropće, jer bi muž mogao i da je rastavi na delove kao što rastura neprijateljske vojnike u kompjuterskoj igrici. Ženu koju smo stekli poštenim radom uvek treba konzumirati u ogoljenom stanju. Tako piše u deklaraciji i dekalogu. Ministra boli svaki šamar koji opali ženi, ali on ćuti, bije i trpi jer dobro zna da nema ljubavi bez patnje i bola. Negde duboko u njemu krije se nežna, pesnička duša osetljiva na tuđe jade. Nije više mogao da gleda ljudsku nesreću, pa je ušao u politiku, silovito i bez pitanja, kao što ulazi u ženu.
Ministar je znameniti kolekcionar glasova koje dobija od građana pritiskajući ih agresivnom medijskom kampanjom. Sreća je da ministar ima pozamašnu telesinu, pa na ženu ne mora da vrši medijski pritisak da bi se oglasila.
Ona ima pravo glasa samo kad vrišti od zado-
voljstva što će ministar u nju deponovati svoj otpad. To je njegovo najveće blago, to seme koje ako ne umre mnogo roda rodi. Teška srca se rastaje sa svojim izlučevinama. Tuga rastanka se oglašava iz ministrove mešine arijom ustreptalih creva. Od te tugovanke bi i slepo crevo progledalo, i suzu pustilo. Kada se pošteno isprazni od nagomilanog viška vrednosti, ministar pada u blaženu otupelost, stanje idealno za obavljanje državničkih poslova.
Ženi je mesto u kuhinji, a ministru je mesto u ženi. Takva je podela rada, još od pamtiveka koji pamte samo najumnije akademske glave. Žena se ne žali na svoj ropski položaj, pa ona je robinja ljubavi! Ko bi mogao da joj zameri na pokornosti, najvećoj među hrišćanskim vrlinama? Da se ne lažemo, ona je pošteno plaćena za svoj rad, kako oralni tako i manuelni, kako vaginalni tako i kulinarski. Ministar je velikodušno obasipa poklonima, mrvicama sa svoje trpeze. Kao što zna šta je dobro za narod, zna i šta je dobro za ženu, taj veličanstveni spoj
sjebane duše i jebozovnog tela koji je konstruisao Tvorac lično. Svoju omiljenu igračku ministar pakuje u ambalažu od vizona da bi imala čime da se šepuri pred prijateljicama