Beton br.181
Četvrtak 23. mart 2017.
Piše: Almir Kolar Kijevski

ZAPIS O SLUŽBI

(od 18h do 07h – Pozicija : noćna smjena)

 

Na pomen nas svih - izbrijanih

što iznova noćas bdiju

bijesni obalom Espanje

kišni hvalisavac s juga

Nad gradovima kletim

i bludnim i svetim

u čase gluhe

ipak će poleći: Kuga

Umilna topla bliska

i gorda u svojoj moći

Zamisli: kako nam

kroz špalir svatovski

promiču radne noći

dok čekamo da crne krošnje

zelena oboji liska

bremenita i jedra

od zemljinog soka

Od sada putujte u miru

Vi - mudraci sa Istoka

Ne zaboravite smirnu

i tamjan i zlato

Idite čistinom - na sigurno

obiđite pijesak pusti

stijenje i mrsko blato

I bez brige - Vas će čekati

oni koji još bdiju

Pred osvit u radosti  nijemoj

tu nemaju šta da kriju

neosveštane jaslice naše

Bude li pak svečano

Na stolu i krvi i vina

uputićemo vas: kako

od Duha preko Boga

do Sina


ajkula


BILJEŠKE O RATU 1992-1995


1.


Vratio sam skoro sve svoje dugove, i sada mi ostaje da čekam

Imam dovoljno godina

i koža mi postaje nalik koži onih koji su na kratko koračali u snu.

Uistinu.

Vjerujem da sam vratio skoro sve svoje dugove


 

2.


 

Kada sam, prije mnogo godina, stigao, u seobama sa Istoka

još uvijek je na gradskim ulicama bilo dovoljno

lomljenog stakla i korova,

i zapuštenost, nakon posljednje pošasti, nije mi dozvolila da pod korakom prepoznam,

- kao mulj kada ispari voda - bijeli pokrov od razbacanog nadgrobnog kamena

jer: „ovaj Grad bijaše kao groblje!“       

Preživjeli su oni dovoljno mudri i duboko skriveni

i sada su, izlazeći na toplo svjetlo primirja, palucali na drevnom i tek obnovljenom jeziku prosvjetitelja


„Tako mnogo Pobjednika“,

pjevao sam opijen

„Tako mnogo Pobjednika“,

pjevao sam


„Svi crveni krvnici pred vratima ovog Grada“

„Svi plavi opsadnici pred vratima ovog Grada“

„Svi bijeli neprijatelji pred vratima ovog Grada,  

nisu ni mogli uspjeti u svojim naumima“,


To je jedina i preživjela istina.


(Neka su blažena doba naše golobradosti, i naše vjere.)


3.


Vratio sam skoro sve dugove


 

4.


Između svih vrsta isčekivanja držim da na sud vremena računaju još samo poraženi.


Kada odem u New York ili Sankt Petersburg ili Rejkjavik uvijek hodočastim neki od hramova Modern arts

Tamo je spas.

„Drugovi! Tamo je spas!“

Instalacije iz porobljenog, iz neukog, iz primitivnog Svijeta,

nešto crno i bijelo, i fotografije, i novinski citati i tako skladno,

neobično skladno položene stvari.


Jedino se na tim mjestima može otkriti tajna života i smisao smrti.


Divljak koji to ne razumije je samo onaj koji još uvijek vjeruje da na sud vremena

računaju poraženi.

Vreme smrti i razonode arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.