Beton br.183
Sreda 17. maj 2017.
Piše: Lindita Arapi

Tirana bez prijatelja


TIRANA BEZ PRIJATELJA


Lindita Arapi
LINDITA ARAPI /Lindita Arapi/ pripada generaciji albanskih pisaca koja je 90-ih godina XX vijeka razbila klišee socrealizma. Objavila je pjesničke zbirke Pesnički preludiji (Prelude poetike, 1990), Leševi cveća (Kufomë lulesh, 1993), Zbilo se u duši (Ndodhi në shpirt, 1996), Melodije tišine (Melodi të heshtjes, 1998;) kao i roman Devoke s ključem na vratu (Vajzat me çelës në qafë, 2011). Radi kao urednica i voditeljka emisije „Evropa danas“ (Deutsche Welle).

Opustošena Tirana

bez automobilskih sirena i visokih potpetica.

Po kafanskim stolovima

kiša dobuje.

Zalutali galebovi

u potrazi za morem

na čas mi vidik zaklone.

Ošamućeni, najavljuju Tiranu.

Koju ste dušu videli na nebu?

Kojeg od mojih prijatelja neću više nikada videti?

Opustošena Tirana

a ja dolazim da spojim pokidane veze.

da letnje noći ispunim

praznim delovima svog života

kao i života prijatelja.

Života koji se odvijao bez mene.

Ali, vas nema više

samo uspomene.

Ima li svedoka za vode koje su zalud proticale?

Svi potočići u svojim koritima, ako bi se i slučajno spojili,

ponovo su se razdvajali.

Takav je život bez vas, prijatelji moji.

A jednog dana smrt će doći i po mene,

ako ne u nekakvoj kafani punoj sećanja,

onda u postelji, oćelaveloj od neproživljenih istorija.


S MALOG PROZORA MOJE KUĆE


Sneg pada, beli pliš.

Bele pahulje prekrivaju konja na ivici električne žičane

ograde. Konju su razrogačene oči, trepće uznemireno, ne shvata

ništa. Čuje se samo beskonačno rzanje. Stakla na prozorima

pucaju od oštre boli. Bele nimfe se prestraše, rasprše, a onda

ponovo vrate i plešu oko konja.

Sneg pada, beli pliš.

Vlasnika konja nigde na vidiku. Želela bih da spasim belog konja

ali ne znam kako. Ne mogu ni da mu priđem, već samo pratim

njegove patnje s prozora. Konj udara kopitima nestrpljivo, prilazi

žičanoj ogradi, onda ustukne i okrene se, rže besno, vraća se

ogradi ne usuđujući se da je preskoči.

Konj zna da ga čeka nova bol.

U nekom času izgubi strpljenje. Trči besomučno ograđenim poljem,

neprestano ržući u svojoj usamljenosti. Onda iznenada utihne.

Pruži se na tlo i predaje snegu koji ga mekano i bešumno

prekriva.


grafiti2


MRTVA PRIRODA

S EKSERIMA U UDOVIMA


Ekserima prikovan za zid,

ruke od novih metalnih šrafova

upravo izvađenih iz paketa.

Noge, ruke

zakucane nemačkom preciznošću.

Čist posao, bez krvi.

Bez ijedne kapi krvi.

Samo su trepavice zadrhtale.

Umetničko djelo je izvađeno iz osame

i izloženo posetiocima

u prigodnoj sali.


ZIDOVI


– Ako ti se na putu ispreči

veoma dug i širok

visoki zid...

Šta ćeš učiniti?

– Sešću, zatvoriti oči,

šaku o obraz osloniti.

Smiraj naći u njegovoj studeni.

– I ako je taj zid smrt sama...


prevod: Škeljzen Malići (Shkelzen Maliqi)

Vreme smrti i razonode arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.