Svetkovina
Mnogo si pogrešio što nisi došao kod Kikija, brate. Bilo je do jaja. Svi smo se porazbijali najstrašnije. Popili smo ne zna se. Varili smo vutru, gutali ekstazi na veliko, brate. A Kikijev ćale, batice, neviđen lik. Slušaj samo kakav je to ludak. Pevali mi s njim one naše - Ubićemo, zaklaćemo i to, kad zvoni neko na vratima. Ko je, šta je, neka babuskera leleče kako je tri ujutru i kako ona, bolesna, ne može da spava od buke i kakav je to način i ovo ono. Kikijev matori nije rekao ni reč. Samo je odnekud izvukao utoku i uperio je babi u čelenku. Ode baba teturajući se na još jednu čašicu nitroglicerina. Popadali smo od smeha, bratiću. A matori repetirao gvožđe i počeo da roksuje sa terase bam, bam. A onda smo mi roksovali, brate, a matori počeo da traži bombu, ali nije mogao da je nađe. Blesavi Šiki je hteo da puca u nekog Gancija, ali smo mu mi oteli pištolj. Gde možeš da vidiš u onom mraku da l’ je Ganci ili nije.
A Kikijev roditelj odlepio načisto pa uzeo telefon ne bi li nam naručio kurvu. Kaže, ima ta agencija sa klinkama, brate. Rave k’o bombona. Mi se, brate, naložili k’o majmuni, ali ništa od svega. Pohotni ćale je zaspao usred telefoniranja. Oborio je sveću, zab’o glavu u kolač i zahrkao.
A na Cecu, onu lažljivu, pobožnu, što posti i obilazi manastire, zaboravi bratiću. Čeza je pokarao u sobici, tamo među jaknama i kaputima. Ovi što su hteli da idu kući nisu mogli čuku vremena da uzmu stvari. Rek’o sam ti ja, brate. Ona kad se naguta, kreše se s kim stigne. Ja sam se dosta dugo držao, brate, znaš ti mene, ali na kraju sam se i ja odr’o. Odvukao sam se u klonju kao slon, brate, da tamo riknem, brate. Pišao sam, kenjao, i povraćao, u isto vreme, brate. Het-trik, brate. Dalje ništa ne znam. Kontuzija sa amnezijom, batice.
Šteta je što nisi bio, druže. Kiki se ljuti na tebe. S pravom, brate. Ti znaš koliko je taj dan važan za njega. Kaže Kiki, kada će da mi dođe, koji moj, ako neće na slavu. Na Svetog Jovana, brate.