Uranila Skupštinka djevojka,
Uranila rano u nedjelju,
U nedjelju prije jarka sunca;
Zasukala najlonke čarape,
Zasukala do b’jelih koljena,
Na plećima svilen-bluze frtalj,
U rukama dva kondoma zlatna,
Dva kondoma ko dva amandmana
Što se vazdan po Skupštini nose.

Ne, ne ide Skupštinka djevojka,
Ne, ne ide na Kosovo ravno,
Nego ide međ’ skupštinske klupe,
Da prevrće zaspale junake.
Kog junaka u klupama nađe,
Nazuva ga zlaćanim kondomom,
Pričešćuje rumenim karminom
I zalaže prahom bijelijem.

Namjera je namjerila bila
Na junaka Dačića Ivicu,
Na kneževa mlada barjaktara.
I njega je našla polegloga,
Polegloga u skupštinske klupe.
Desna mu je ruka utrnula
Od javljanja za umnu besjedu,
Vita su mu rebra izlomljena
Od ležanja na skupštinskoj klupi,
Vide mu se džigerice b’jele
I srdašce što za narod bije.

Razbudi ga Skupštinka djevojka,
Umiva ga kolonjskom vodicom,
Nazuva ga zlaćanim kondomom,
Pričešćuje rumenim karminom
I zalaže prahom bijelijem.
Kad junaku srce zaigralo,
progovara Dačiću Ivica:
„Sestro draga, Skupštinko djevojko,
Koja ti je golema nevolja,
Te prevrćeš po klupi junake?
Koga tražiš po Skupštini mlada:
Jal ministra jali poslanika,
Koga, zašto i iz koje stranke?“

Progovara Skupštinka djevojka:
„Dragi brate, delijo neznana,
Ja nikoga posebno ne tražim:
Nit ministra niti poslanika,
Za mene je svaka stranka ista,
Ako gaji dužno poštovanje
Ka zanatu mome najstarijem,
Ako zlatnih ne žali dukata
Da pošteno za uslugu plati!“

Rasrdi se Dačiću Ivica,
Krv mu navr’je u džigere b’jele,
Te besjedi povrh sebe dami:
„Bjež’ sa mene, Skupštinko djevojko,
Dok te nisam u tamnicu poslo
I u sitne okovao lance!
Ti ćeš meni, huda bestidnice,
U Skupštini jednačiti stranke
Besjedeći da razlike nema
Međ’ De-eSom i međ’ eS-Pe-eSom!
Ti ćeš meni vr’jeđati zanata
Dvjesto ljeta starijeg od tvoga!“

Pozva stražu Dačiću Ivica
Da djevojku u tamnicu vodi,
U Skupštini da ostanu stranke
Jedna drugoj usluge što daju
Naplative državnim budžetom,
Da ne troše poslaničke plate
Po klupama skupštinskim za ono
Što se radi na klupi u parku.

Gorko plače Skupštinka djevojka
Dok je vode mrgodni stražari
Iz Skupštine u tamnicu hladnu,
Plače, pišti, kuka da ne shvata...
Za njom viče Dačiću Ivica:
„Zapamtićeš jedared zasvagda:
Bez mandata nema ni zanata!“