Beton br.197
Sreda 18. jul 2018.
Piše: Vladimir Milojković

skok

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Ne valja usporavati tempo kruškovačom

ili na šalteru u pošti ili u NSZ-u

gdje su navodno poboljšani radni i životni uvjeti,

društveno blagostanje, demokracija i ostale blagodeti

modernog vremena.

Bili su to neki ljudi, ali su svi bježali nekud

s mađarskim putovnicama.

Razumijem ih – život je brz

u metropolitskim centrima

jer tamo su i najogoljeniji oblici ekspolatacije

nevidljivi

zato što se događaju u antipodima Trećeg svijeta

praveći se da nije zima

i da gomila tajno pod okriljem noći

ne korača između kioska i kontejnera

mumljajući nešto što su odavno prestale biti

razumljive riječi.

Ti antipodi su prigradska područja kojima

pripadaju strani radnici koji spavaju u podrumima

kao u grobu.

Tu su, ali su nevidljivi.

Sjećam se da je jedna od njih bila Uma Thurman

čije smo slike ljepili po ormaru,

koja je nekim sumnjivim propustom civilizacije

za sada ostala neistrijebljena;

taj ludi beskućnik komad zalogaja iz teških, masnih papira.

Sjedio sam tamo pet minuta ili deset – dovoljno.

Mislio sam da ostanem piljiti zapahnut mirisom

čokolade iz Pionirove tvornice.

Antilop patike gaze po blatu, a ono se raštrka i razmaže –

kao da promatram i slušam vlastiti život.

Prelazeći preko pruge

sjećam se tipa sa kapuljačom na glavi

kako korača i s leđa mi

dobaci – mrtav si pederu!

__________________

15.48 h – 16.06 h

9. svibnja 2018.

srijeda

Dan pobjede nad fašizmom

(Subotica/Szabadka)

Vreme smrti i razonode arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.