Beton br.36
Utorak 08. januar 2008.
Piše: Kralj Leonida

Sa svetlim lamentom nad zlatnim gumnom na usnama

(Posvešteno Sekapersijancima… Vaniluški… i Bošku Buhi)

„Doći će pred zoru
lukavi
spartanski dečaci.
Zastaće pored moje postelje,
razgrnuti
bele odore.
Pustiće čopor lisica…“

Seka Jelenković

betonbr36_vremesmrti

O’ besi! O Bessie!
o obe sise obesi se
i ti Smith-e, i Wesson-e, dabome
: sviraj to još jednom Vanilove
u mjahkoj i pozlaštenoj mindžici
        među kuglicama-pudlicama i
        kuglagerima čokoladnih zečića
sred mudašaca mudrijašica
        flautica-labudica i međ’
        međeđim gnezdašcima
inog inja njinih ribica
safirnim srnicama-jagodicama
uzbibanih zastakljenim
        pihtijicama melanholičnih
        pogleda
kaka-šampitica i šapica
        maca i pica
prstiju-korneta, o da, dabome
patiniranih sladoleda-čipkica
kao šipkica-gica šlajm šaputan
        srmom
propupelom pozlaštenim
        apaurinima:
i još, i još jednom, dabome
sviraj to tihano-pjano

u pijaninu ove žešće Požeške sove
ti izvansobni, izvansobno,
        izvanosobni Izvansobuška
u osobnim papučicama-makićima:
        kićankama tanki
Vanilove, slatki Vanilove
bebuško naših prhuta
nujna gugutko-guzo koja rujno
šumiš u štiglicima kao zgromljen
        šimširima šišmiš
u tegli utegnut lepi grome oj
        o da naravno samo svoj
njinim belokosnim kositrenim
        sisama: mjahkim sasama
zapravo, da pravo kažemo:
        opervažen sisicama i vidicima
(čak, da, o da da i sto puta da:
        i vidikovcima ovčica oko
tajinstva šlica koje grlicama
        šprica - o da, naravno, još
i te kako - pjana penice - grimizna
        kako-svrako u fraku žežene
ženicama čežnje u čezi koja se
        paunicama-semenkicama jezi
        obisnu oko vrta
vrata - ko slamena vrata
        stamena i slomena od
        jagnjećeg ramena
        ranjene njuškice
premjahkog paperja silikata
        tvog sićanog sićanog ata -
        a zelenog kao
dijamantska salata
dinamitna dijademica na
        tezgama u pijačnim danima,
        četvrtkom -
nokautirane Požegice nektarske
        nogice
gice koja sve sme, čak i ako ne,
        ne ne i, naravno, o da, još
        i te kako:ne!)

Zavijorismo li sise uzbibano?
A ti, dakle, opervažen
vaznicama-vilicama među svilama
        đumbirnog đubreta:
sena si senki-santica-šampitica
        sa zenicom u snu sna - pa da!
Dok ja snim, kao dim
sam: sviraj, o sviraj nam
to, o to!
Bar još samo jednom, ali
dabome: kao nijednom, i nikada
i nikom, i nigde i nikako
modrikasta kakuško tihana
        kruško rusa djevuško
: preslatka Vaniluška
Kao pozlaštena i povlaštena
        guska
njina prenujna njuška, njuškica
        svica koja
iako bez lica, ko svinjica
        purpurna-krofnica: peva
Vilerovom goblenčadi:
sviraj sviraj sviraj, o sviraj!
Makar nikada više, tiše, o sve
        tiše i tiše:
da se nikad ne izbriše iz tvoje
        mjahke mindžice-piše:
Vanjuška, preslatka Vanjuška
mladi prinče naš što nas šašoljiš
        u slavuju iluminatskoj šolji
ili nevolji, o, ali to nije svo zlo
        zelo kao prebelo ti telo
srebrno zlaćani
što u sluhu premrle srne
koja medeno trne povraćaš,
i pucaš, dabome
ko purpurna puškica antifašizma,
kao divlja i divna divizma-pizma
u Pizzi njinih, o da uvek, u Vek
samo njinih samih pokožica...

Vreme smrti i razonode arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.