Poezija odbrane
Hodam brzo, lako
Rep mi se ljulja u ritmu kukova
Zbog maskare od juče
Pogled mi djeluje sanjivo
Ne umijem da se šminkam
Ali ovaj karmin mi dobro stoji
Svi se okreću
Jer sam ženstvena
Pucam od radosti
Bola
Ah, da, prkos je riječ-
Shvatam pa
Pokazujem srednji prst
Nekom debilnom bilbordu
Ali krišom
Jer sam ženstvena
Prolazim pored gomile
Policajaca
Pokazujem im srednji prst
Krišom
Ne jer se bojim, već
Jer sam ženstvena
I izazivam ih na poglede
Koje prezirem
Koje, ipak, tražim
Jer sam ženstvena
Kojih se gadim
Jer sam suptilna
Ja sam njiva
Jer sam ženstvena
Na meni se prima
Sjeme pogleda
Sjeme smjeha
Sjeme suza
Sjeme sjemena
Jer sam ženstvena
Jer sam ženska
Čak i ova poezija
Neko je zrno što je uspjelo
Na njivi moje otvorenosti
Natopljene, sveopšte
Poezija odbrane
Nećkanja
Poezija primanja
Poezija čekanja
Ženstveno
Palacam jezikom
Kopam njim kao plugom
Po sopstvenoj vlažnoj njivi
I užitak je nevjerovatan
Iako ne znam šta radim
Čežnja, je li uopšte moja
Pipamo se čežnjama
Na mojoj njivi
Valjamo se goli
Na mojoj njivi
Jer oni vjeruju da moja zemlja miriše
Jer ja sam ženstvena
Sve to sjeme koje mi je sad u ustima
može se progutati
Zaliti vinom
Zatim pokakiti
(Ova poezija ne psuje)
Negdje usput prosuće se novo
Taći se u praznim jamicama
Opet
U šupljinama riječi
Opet
U mojim šupljinama
Opet
Eto, zato oni pišu
Jer sam ja užasno
Ženstvena
I uvijek mogu opet
Ja sam
Blato njihove poezije
Meso koje suzdržano čeka
Uvijek čeka duže
E, zato ja pišem
Samo malo drugačije
Znaš
Ženstveno
Slično kao što dižem srednji prst
Gotovo
Krišom .!.