Beton br.165
Sreda 18. novembar 2015.
Piše: Marija Dragnić

Poezija odbrane


Hodam brzo, lako

Rep mi se ljulja u ritmu kukova

Zbog maskare od juče

Pogled mi djeluje sanjivo

Ne umijem da se šminkam

Ali ovaj karmin mi dobro stoji

Svi se okreću

Jer sam ženstvena

Pucam od radosti

Bola

Ah, da, prkos je riječ-

Shvatam pa

Pokazujem srednji prst

Nekom debilnom bilbordu

Ali krišom

Jer sam ženstvena

Prolazim pored gomile

Policajaca

Pokazujem im srednji prst

Krišom

Ne jer se bojim, već

Jer sam ženstvena

I izazivam ih na poglede

Koje prezirem

Koje, ipak, tražim

Jer sam ženstvena

Kojih se gadim

Jer sam suptilna

Ja sam njiva

Jer sam ženstvena

Na meni se prima

Sjeme pogleda

Sjeme smjeha

Sjeme suza

Sjeme sjemena

Jer sam ženstvena

Jer sam ženska

Čak i ova poezija

Neko je zrno što je uspjelo

Na njivi moje otvorenosti

Natopljene, sveopšte

Poezija odbrane

Nećkanja

Poezija primanja

Poezija čekanja

Ženstveno

Palacam jezikom

Kopam njim kao plugom

Po sopstvenoj vlažnoj njivi

I užitak je nevjerovatan

Iako ne znam šta radim

Čežnja, je li uopšte moja

Pipamo se čežnjama

Na mojoj njivi

Valjamo se goli

Na mojoj njivi

Jer oni vjeruju da moja zemlja miriše

Jer ja sam ženstvena

Sve to sjeme koje mi je sad u ustima

može se progutati

Zaliti vinom

Zatim pokakiti

(Ova poezija ne psuje)

Negdje usput prosuće se novo

Taći se u praznim jamicama

Opet

U šupljinama riječi

Opet

U mojim šupljinama

Opet

Eto, zato oni pišu

Jer sam ja užasno

Ženstvena

I uvijek mogu opet

Ja sam

Blato njihove poezije

Meso koje suzdržano čeka

Uvijek čeka duže

E, zato ja pišem

Samo malo drugačije

Znaš

Ženstveno

Slično kao što dižem srednji prst

Gotovo

Krišom .!.

Vreme smrti i razonode arhiva

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.