Pesma iz obnove i izgradnje
(Iz zbornika Kubikaška poezija, ciklus Mi gradimo hram, a prota kuću sa bazenom)
Gde god nađeš zgodno mesto
Hram božji sagradi,
Božanstvo je blagorodno,
Pa će da nagradi
Zlatnom kišom srebrnjaka
Tajkune-ktitore,
Šoping molom, monopolom
Na tozla i pare.
Kad lopužu savest tišti,
On crkvi da lovu,
Pa u hramu osveštanu
Primi savest novu.
Opraštaju smrtne grehe
Vladike i prote.
Sunđerom se prošlost briše
Dok se novci kote.
Nije prljav, nije krvav –
Novac je bezgrešan,
Čist je poput božjeg lica,
A crkvi je prešan.
Svaki pravi tajkun nosi
Puter na vrh glave;
Ognjem božjim puter topi
Orden svetog Save.
Hrisovulje i povelje
Krase kabinete,
Zadužbine nebu hrle
Brže no komete.
Bog miluje bogatune –
To sama reč kaže,
Pa im poštom, preko klera
Šalje apanaže.
A ni svoje verne sluge
Bog ne zaboravlja –
Obaspe ih štedro hrpom
Evrića i rubalja.