NIŠTA NE ZNAM O MIŠI STANISAVLJEVĆU
Ništa ne znam o Miši Stanisavljeviću
Bili u istom razredu
A ništa ne znam o Miši Stanisavljeviću
Kada je pisao o mravljim šapama
I kada nisu umeli da ga ocene
Ništa nisam saznao o Miši Stanisavljeviću
Bilo je pesnika i iz ovog kraja
Da li su oni znali nešto više
Da li su se zabavili sinekurama
Ništa o Miši Stanisavljeviću
Da nešto kažu
I akademici ...
Ovako
Ništa o Miši Stanisavljeviću
Da sam ga sreo kad je trebalo
Zastao bih kraj njegove tezge u Bulevaru
I saznao bih nešto
Ili bih tražio bilje i korenje s njim
I znao bih nešto o Miši Stanisavljeviću
Život bi mi se promenio, ali kako?
Ovako
Ništa ne znam o Miši Stanisavljeviću
Kada sam čuo da je umro, jer
Ništa ne znam o Miši Stanisavljeviću
Pročitam na sajtu Ovčaru i druge pesme
Pristupačne bez para i davanja svoje adrese mejla
Vidim da ih je,ne znajući, čupao iz mog srca
A ne znam ništa o Miši Stanisavljeviću
Bilo je utehe u devedesetim
I Kovačevića i Lečića ali
Ništa o Miši Stanisavljeviću
Zbacio je maske svima i bacio ih u blato
Nije se čulo od pučanstva
Da li je čitao svoje stihove nekome
I da li je imao glas za to (jedva mu se sećam glasa)
A ako nije, ne pomažu tu glumci i recitatori
Moraš kao Stevan glasom da protreseš zemlju
Možda, da ih je Stevan čitao
Planine bi se pomerile
Znao bih nešto o Miši Stanisavljeviću
Kada je pisao da umire kao pas
Živeo sam kao pas
A sada kad nije umro
Živim kao pas
U raskrinkanim ostacima otpacima
Ne mogu da čitam sabrana dela i ostalo
Ne znam na šta bih naišao,
Na svoje neke delove organizma
(Pa bi mi se srusila konstrukcija života),
Na neku svoju provaliju
Bolje da ništa ne znam o Miši Stanisavljeviću