NADGROBNA ANA
u času ushita doživljava ukazanje Azre na fešti u Banjaluci dana 9. siječnja
Vidjela sam fini party
nigdje ljudi mnogo žandara.
Vidjela sam sretna lica
dugo nisam takva gledala.
Znam za smijeh
imam zašto da se smijem.
Znam za ples
cijeli kordon sada pleše.
Znam za noć
vidim tu je oko mene
kao procvat rasvjete
kao policijski čas ili očišćeni trg.
Ja se zovem Nadgrobna Ana
otkrila sam velkog čovjeka
stigla sam mu po zadatku
cijelo vrijeme sam ga tražila
lenta ili možda orden, ne znam
sjećam se gorjele su neke svijeće
a ruke njegove tako muške i prozračne
kao putokaz za nešto
za logor ili smrt.
Prisjećam se mnogih stvari
ali pamtim ovaj doživljaj
by the way
nisam bila krupna zvjerka
morala sam ići do kraja
bio je tako lijep te večeri
kao kad mu prodam oružje
kao kad neobično podrigne
kao izvještaj centrali
kao udar, sudbina.
Mile, uzmi me sa sobom,
odlikuj me kako znaš.
Užas je moja furka
dječaci trule daleko od oka
roditelji im zaprašuju cestu
a ti si usamljen kao i drugi
pametni i poduzetni ljudi.
Paradni grad je zadovoljan tobom,
strukture ga dobro furaju.
Tvoje ruke u neskladu
između pendreka i evra
gledam grad u prolazu
neki ljudi bježe od nas
hajde pojuri ih jedinicom
uradi im sve što znaš
hajde povedi me sa sobom
mmm, racija.
Govoriš mi da si Slobodan
želim vjerovati u to
specijalci u odsjaju
zaluđuješ me polu-nasilno
hajde uzmi me sa sobom
pokaži mi šta sve znaš
hajde baci foru za dječaka
mmm, racija.
Oduvijek te volim
da li to znaš
pjevaš mi kosovku karaoku
tražim ritam u plesnom koraku
stojeći piškim u pustu Banjaluku
hajde uzmi me sa sobom
pokaži mi šta sve imaš
hajde uzmi me sa sobom
mmm, asanacija.
*
