Možda ne spava
Ministar peva sebi uspavanku
Zaboravio sam jutros na plan jedan ja,
Na plan jedan u medije da bih ušao
Da se setim uzalud sam danas kušao,
Kao da je plan mi bio duša moja sva.
Zaboravio sam jutros na plan jedan ja.
U svom planu nisam znao za oblaka moć,
I da za let treba svetla, jutra i zore;
Da u magli instrumenti jedva romore;
Helikopter da se kreće u umrlu noć,
U svom planu nisam znao za oblaka moć.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh plan,
I u njemu bebu neku, dete nečije,
Neko lice, ne znam kakvo, možda dečije,
Helikopter, i posadu, i aerodrom znan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh plan.
Ne sećam se ničeg više, ni pilota tih:
Kao da je plan mi ceo bio od pene,
U pijanstvu leteli su, ali bez mene,
Ni medija, ni trijumfa, što u planu snih;
Ne sećam se ničeg više, ni pilota tih.
Zato ćutim, jer ćutati još jedino znam.
Ja sad ćutim dok istina u mrak tone,
Dok sa živog na stradale krivnju gone;
Kad press dođe da me vidi, da me nije sram.
Ja sad ćutim, jer ćutati još jedino znam.
I vest ide, i izveštaj, i ja vidim sad
I tu bebu, i pilote, i put nesreće;
Helikopter gde po magli Ušću poleće.
Sve to vidim, ali ne znam, što osećam smrad.
I vest ide, izveštaj, i ja vidim sad.
Vlade glavu na ekranu i medija cvet,
I njen pogled što me gleda kao iz cveća
Što me ne da i odbrani što se doseća.
Što mi brižno pruža zaklon i zaborav svet,
Vlade glavu na ekranu i medija cvet.
Ja sad nemam odgovornost, ni njen ne znam glas;
Mesto mene na mrtvome krivnja počiva;
Pravog krivca izveštajem vlada pokriva;
Pravda spava i grob ružno neguje mi spas.
Ja sad nemam odgovornost, ni njen ne znam glas.
Voždu slava sa moćima iza svakog zla.
Iza laži i medija, iznad života,
I za njime, neviđena, moja grehota;
Vožde živi i vodi nas do najdubljeg dna.
Pravda spava u moćima iznad svakog zla.