Beton br.8
Utorak 12. decembar 2006.
Piše: Miloš Živanović

Kuda ide ovaj tramvaj

Hipotetički slučaj

Dobrica, Milorad i Goran sedeli u tramvaju.
U tramvaju je vladao veliki smrad, ali su njihova lica bila mirna.
Dobrica: Mogli bismo da krenemo, kahkah.
Milorad: Mogli bismo, kah.
Goran: Trebalo bi da krenemo, kašljuc.
Tramvaj uporno stoji.
Dobrica: Kah-kah.
Milorad: Kah.
Goran: Kašljuc.
Milorad izvadi lulu.
Dobrica: Skloni tu lulu, dovoljno si nas usmrdeo. (namešta naočare)
Milorad: Ja nas usmrdeo?! (mrda brkovima)
Goran: Ja stvarno nisam... (kiselo mu lice)
Milorad: Izvadio sam lulu da se zaštitim od smrada, ako baš hoćeš da znaš. Dugo sam te trpeo. Ti si prvi počeo da smrdiš!
Dobrica: Kako se usuđuješ?! Pa vas dvojica me ubiste, magli mi se cviker.
Goran: Ja stvarno nisam...
Milorad: Ma šta ti nisi? Nemoj da se praviš lud.
Dobrica: Jeste mali, nemoj da se praviš mutav. Moćno mirišeš.
Goran: Ma šta hoćete vi... vi... dedice!
Milorad: Uh!
Dobrica: Uh!
Goran: Jeste. Možda sam i ja malo, pa šta. Koliko ste samo vi...
Dobrica: Kah-kah.
Milorad: Kah.
Goran: Kašljuc.
Tramvaj se pokrene, ali odmah stane.
Goran: Tako mi leteće pruge, opet stojimo.
Taman su napunili pluća da nastave diskurs, kad eto ti akademika Nogoa.
Nogo: Braćo, pomagajte, tramvaj mi zgazio pingvina! O, tugo nebeska.

Vreme smrti i razonode arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.