Beton br.27
Utorak 04. septembar 2007.
Piše: Miloš Živanović

Jezičke nedoumice

Hipotetički sluča

Danas u Edinburgu, dogodine na Mokroj Gori

Kucka po pločniku štap Šerloka Ćerača, a zub mu gricka noktić malog prsta. A senka mu pala daleko daleko, i tapše ga po ramenu. A bistro oko mu prati nekog odrpanog dečarca.
Šerlok Ćerač: Ej, dečarac!
Dete ne reaguje.
Šerlok Ćerač: Ej sine odrpani, stani malo, de će ti duša bez kosova!
Dete: Hm?
Šerlok Ćerač: Odi sine, da te popnem na sanu, da vidiš visinu u oblacima.
Dete: Hm?
Šerlok Ćerač: Odi odi, ima gore kolača i kabeze.
Dete: Hm...
Međ’ klisurnim zidovima hrama, u udobnoj ‘ladovini, razgovaraše se Šerlok i obžderavaše se dečarac.
Šerlok Ćerač: E, kaži mi sad sine, kojim ti jezikom govoriš.
Dete: Hm.
Šerlok Ćerač: Šta je? Da nisi iz Crne Gore? Ajde kaži mi.
Dete: Hmmm!
Šerlok Ćerač: Nema veze ako si iz Crne Gore, jezik svoj moraš da znaš i na Rumiju da hodočastiš, ali bez helikoptera, nego peške.
Dete: Hmm! Hmmm!
Šerlok Ćerač: Tako, sokoliću, tako, srpski je tvoj jezik. Da staviš malo Pavlovića mas, da ti ide tečnije.
Dete: Hrgmmmm!
Šerlok Ćerač: Kako lepo srpski kazuješ. Evo da ti uručim neku povelju.
Dete: !#? psovke

Vreme smrti i razonode arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.