Jadi mladoga entera
(Potresna ispovest tipke na Kecmanovoj tastaturi)
kako je teško biti enter
i biti stalno udaran
i mrcvaren i zlostavljan
i biti slab i nemoćan
i sam bez igde ikoga
i razvaljen i očajan
o, pišče, pišče, seti se
i bekspejsa i dilita
i iskejpa i šifta
i spejsa i kaps loka
i inserta i pejdžapa
i slova i brojeva
i znaj da enter tvoj tuguje
i duša mu je žalosna
i srce mu je bolesno
i glava mu je natekla
i krvava i kvrgava
od silnih bubotaka
pusti me bar da predahnem
ima i drugih dugmića
na tastaturi nesrećnoj
o, pišče, pišče, seti se
upitnika, uskličnika
i zagrada i navoda
i zareza i tačaka
i crtica i strelica
i houmova i endova
i skini mi se s grbače
ti, praznine pokloniče
i prostora manijače
prored ti k’o drvored
navučen si na beline
pauze te srećnim čine
padaj nepravdo i silo!
da si bar poeta neki
malo bi mi lakše bilo