Beton br.140
Četvrtak 17. oktobar 2013.
Piše: Charles Bukowski (1920 - 1994)

HEJ, KAKO STE?

 
BUDI SVOJ

 

dok razmišljaš

kako se baš sve

neprestano odvija naopako

počni gledati u zidove

i žudjeti za unutrašnjošću

jer ulice su

isti stari film

a svi heroji završavaju poput

starih filmskih junaka:

imaju debelu guzicu, debele obraze i

mozak gmizavca.

 

nikakvo čudo što se

mudar čovjek

penje na 3000 metara visoku planinu

i sjedi tamo opušten

i hrani se bobicama s grmlja

radije nego da sav ulog stavi na dva koljena u mrežastim čarapama

koja mu zasigurno neće ostati vjerna do kraja života

i u 2 od 3 slučaja

neće ostati niti do kraja noći.

 

teško je verati se uz planine.

zidovi su tvoji prijatelji.

spoznaj svoje zidove.

 

ono što nam nude tamo na

ulicama

to je čak i maloj djeci

dosadilo.

 

ostani između svoja četiri zida.

 

oni su najvjernija ljubav.

 

gradi tamo gdje malo tko drugi gradi.

to je posljednja šansa.

 


  bukowski-charles

 
HEJ, KAKO STE?

 

taj strah da budu ono što jesu:

mrtvaci

 

barem nisu beskućnici na ulicama, dovoljno su

pametni da sjede kod kuće, ti

ugojeni luđaci koji sjede osamljeni pred televizorima,

njihovi životi ispunjeni ustajalim, bolesnim smijehom

 

njihovo idealno susjedstvo su

parkirani auti

mali zeleni travnjaci

mali domovi

mala vrata koja otvaraju i zatvaraju

dok ih njihovi rođaci posjećuju

tijekom blagdana

vrata se zatvaraju

iza umirućih koji sporo umiru

iza mrtvih koji su još uvijek živi

u vašem tihom prosječnom susjedstvu

vijugavih ulica

agonije

zbrke

užasa

straha

neznanja.

 

pas stoji iza ograde.

 

čovjek nijem za prozorom.

kapetan_je_otisao-648x1024
 
UMJETNOST

 

kako

duh

slabi

tako se

forma

pojavljuje.

Vreme smrti i razonode arhiva

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.