Beton br.172
Sreda 22. jun 2016.
Piše: Đorđe Matić

Haarlem Nokturno


Haarlem

da, s dva “a”

manje poznat

od onoga sa slovom manje

kojem je dao ime.

Mnogi što ovdje dođu prvi put

čude se nad vezom

u misli uspoređuju što vide

sa svime na što ih ime podsjeća,

ili se naški prave blesavi,

kao najpoznatiji usamljenik moje kulture

kad sam ga ono jednom

zvao u njegov Houten.

“O, a ja mislio da iz onog Harlema zoveš..”

Da, vjerujem ti da nisi shvatio...


I zato:

Haarlem – the splendid isolation

grad kao otok.

Sve što je čovjek s manje sretnih mjesta nekad sanjao

o sretnim sjevernim gradovima starih gildi i esnafa

ovdje je

u kućama i uglovima ulica.

Tajna historija dublje mudrosti

misteriozne trpeljivosti

ugrađene u čudo menonitskih tajnih crkava.


Smirenost, strpljenje

grad sa svojim kućama uskoga struka,

visoki prozori, tamne, nedokučive cigle

svijetla farba na rubovima

kao u arhitektonskom komplotu

koji kao da hoće potvrditi

da je jednom sve ovo izgrađeno

s pripadajućom mjerom

što iza skromnosti skriva ljepotu

od najrjeđe vrste:

ljepotu koja ništa ne dokazuje

koja osvaja vremenom

i konačno

trajniju

tiše zavodljivu, maglenu

s više utjehe

od providnog neba Juga.


Ah, Jug...

Sve je ovaj grad preživio

španjolsku opsadu, kugu i Nijemce,

ali jedva kasnije, neznajuće neimare

što će jednom izvršiti nepotrebnu operaciju -

zahvat na otvorenom srcu grada.


Dugotrajući prištevi na mekoj koži panorame

još su bili vidljivi

kad sam, sasvim slučajno (duga priča),

ovdje stigao:

vidio sam lijep

zapušten grad

učio njegovu ljepotu

tek s prolazom godina

sporo i postupno.

U nejasnoj usporednoj igri

grad je s godinama

postajao sve ljepši.

I po prvi put

nije se izvinjavao zbog toga


Ipak, ne možeš ni sve imati.


Kao John Cage što je postavio ram oko tišine

tako je crtač u zraku oko Haarlema

objesio art deco okvir.

Ulazim u taj stripski kadar

i hodam ulicama.

Onda, ponekad, kasno noću stanem

na Glavnom trgu

ispod spomenika*

i popričam s njime


On, čini se, razumije me namah.

Kako i ne bi?

I ja sam dijete kulture gdje su mnogi bili

prvi na svijetu

u raznim revolucionarnim stvarima

samo što svijet, avaj, za to nije znao

ili bi porekao.


No nas dvojica zato znamo

da su priče i san

beskrajno važniji

baš kao što Haarlem

može biti važniji nego Harlem


S tim tajnim znanjem

razgovaramo povjerljivo:

ja, leteći Balkanez

i on, lokalni sanjar

izblijedjelih snova


I tada, samo na tren – pojavi se

ono drugima neizrecivo -

osjećaj

da smo ovdje

ipak

kod kuće

možda


(s holandskog preveo autor)


* Laurens Janszoon Coster (1370-1439), holandski, haarlemski trgovac o kojem kruži legenda da je “izmislio štampu prije Gutenberga”.

Vreme smrti i razonode arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.