Haarlem Nokturno
Haarlem
da, s dva “a”
manje poznat
od onoga sa slovom manje
kojem je dao ime.
Mnogi što ovdje dođu prvi put
čude se nad vezom
u misli uspoređuju što vide
sa svime na što ih ime podsjeća,
ili se naški prave blesavi,
kao najpoznatiji usamljenik moje kulture
kad sam ga ono jednom
zvao u njegov Houten.
“O, a ja mislio da iz onog Harlema zoveš..”
Da, vjerujem ti da nisi shvatio...
I zato:
Haarlem – the splendid isolation
grad kao otok.
Sve što je čovjek s manje sretnih mjesta nekad sanjao
o sretnim sjevernim gradovima starih gildi i esnafa
ovdje je
u kućama i uglovima ulica.
Tajna historija dublje mudrosti
misteriozne trpeljivosti
ugrađene u čudo menonitskih tajnih crkava.
Smirenost, strpljenje
grad sa svojim kućama uskoga struka,
visoki prozori, tamne, nedokučive cigle
svijetla farba na rubovima
kao u arhitektonskom komplotu
koji kao da hoće potvrditi
da je jednom sve ovo izgrađeno
s pripadajućom mjerom
što iza skromnosti skriva ljepotu
od najrjeđe vrste:
ljepotu koja ništa ne dokazuje
koja osvaja vremenom
i konačno
trajniju
tiše zavodljivu, maglenu
s više utjehe
od providnog neba Juga.
Ah, Jug...
Sve je ovaj grad preživio
španjolsku opsadu, kugu i Nijemce,
ali jedva kasnije, neznajuće neimare
što će jednom izvršiti nepotrebnu operaciju -
zahvat na otvorenom srcu grada.
Dugotrajući prištevi na mekoj koži panorame
još su bili vidljivi
kad sam, sasvim slučajno (duga priča),
ovdje stigao:
vidio sam lijep
zapušten grad
učio njegovu ljepotu
tek s prolazom godina
sporo i postupno.
U nejasnoj usporednoj igri
grad je s godinama
postajao sve ljepši.
I po prvi put
nije se izvinjavao zbog toga
Ipak, ne možeš ni sve imati.
Kao John Cage što je postavio ram oko tišine
tako je crtač u zraku oko Haarlema
objesio art deco okvir.
Ulazim u taj stripski kadar
i hodam ulicama.
Onda, ponekad, kasno noću stanem
na Glavnom trgu
ispod spomenika*
i popričam s njime
On, čini se, razumije me namah.
Kako i ne bi?
I ja sam dijete kulture gdje su mnogi bili
prvi na svijetu
u raznim revolucionarnim stvarima
samo što svijet, avaj, za to nije znao
ili bi porekao.
No nas dvojica zato znamo
da su priče i san
beskrajno važniji
baš kao što Haarlem
može biti važniji nego Harlem
S tim tajnim znanjem
razgovaramo povjerljivo:
ja, leteći Balkanez
i on, lokalni sanjar
izblijedjelih snova
I tada, samo na tren – pojavi se
ono drugima neizrecivo -
osjećaj
da smo ovdje
ipak
kod kuće
možda
(s holandskog preveo autor)
* Laurens Janszoon Coster (1370-1439), holandski, haarlemski trgovac o kojem kruži legenda da je “izmislio štampu prije Gutenberga”.