Dijete Gojko i kamen mudrosti
Hipotetički slučaj
Dijete Gojko krenulo na pijac, vozeći biciklo. Ali je pijac potopila Sava, preko koje odmah počeše da dižu Most đenerala. Tako Dijete Gojko bijaše prinuđeno da vozi zaobilaznim putem, veoma zaobilaznim. A taj ti je put Bože sačuvaj i Ništa me ne pitaj. Redom kraj puta krajputaši i sveta mesta, crnjak jedan. Niz drum ti prvo naiđu jedna lakat krivina i jedna grdna gudura, pa druga gadna krivina i druga kršna gudura, i onda, normalno, treća crna krivina i treća mučna gudura. Tri su strašne gudure i tri slepe krivine čekale Dijete Gojka. A ono pedala li pedala, Dijete ti je na biciklo sviklo, a u desnici odlučno steže ceger. I prođe Dijete Gojko prvu krivinu i prvu guduru, i juri Dijete, pa savija i poleže, sve kolenom struže drum, i prođe drugu krivinu i drugu guduru. Al’ kad stiže pred treću krivinu, otkinu se kamen sa treće gudure, te pade pred Dijetetovu gumu kramponku. A pade tu i Dijete Gojko. Pa glavom pravo u neki stećak. I na drevnom kamenu ukazaše se reči: Ne tikaj u me, izbušiću ti gume. Tu se Dijetetu nešto desi, te vrisnu: Tražim pomilovanje!
Niko od tada ne prođe Desankinim drumom, Bog da joj dušu prosti.