Beton br.203
Utorak 15. januar 2019.
Piše: Miloš Živanović

NADGROBNA ANA

u času ushita doživljava ukazanje Azre na fešti u Banjaluci dana 9. siječnja

Vidjela sam fini party

nigdje ljudi mnogo žandara.

Vidjela sam sretna lica

dugo nisam takva gledala.

Znam za smijeh

imam zašto da se smijem.

Znam za ples

cijeli kordon sada pleše.

Znam za noć

vidim tu je oko mene

kao procvat rasvjete

kao policijski čas ili očišćeni trg.


Ja se zovem Nadgrobna Ana

otkrila sam velkog čovjeka

stigla sam mu po zadatku

cijelo vrijeme sam ga tražila

lenta ili možda orden, ne znam

sjećam se gorjele su neke svijeće

a ruke njegove tako muške i prozračne

kao putokaz za nešto

za logor ili smrt.


Prisjećam se mnogih stvari

ali pamtim ovaj doživljaj

by the way

nisam bila krupna zvjerka

morala sam ići do kraja

bio je tako lijep te večeri

kao kad mu prodam oružje

kao kad neobično podrigne

kao izvještaj centrali

kao udar, sudbina.


Mile, uzmi me sa sobom,

odlikuj me kako znaš.

Užas je moja furka

dječaci trule daleko od oka

roditelji im zaprašuju cestu

a ti si usamljen kao i drugi

pametni i poduzetni ljudi.

Paradni grad je zadovoljan tobom,

strukture ga dobro furaju.


Tvoje ruke u neskladu

između pendreka i evra

gledam grad u prolazu

neki ljudi bježe od nas

hajde pojuri ih jedinicom

uradi im sve što znaš

hajde povedi me sa sobom

mmm, racija.


Govoriš mi da si Slobodan

želim vjerovati u to

specijalci u odsjaju

zaluđuješ me polu-nasilno

hajde uzmi me sa sobom

pokaži mi šta sve znaš

hajde baci foru za dječaka

mmm, racija.


Oduvijek te volim

da li to znaš

pjevaš mi kosovku karaoku

tražim ritam u plesnom koraku

stojeći piškim u pustu Banjaluku

hajde uzmi me sa sobom

pokaži mi šta sve imaš

hajde uzmi me sa sobom

mmm, asanacija.


*

pogled.ba

Vreme smrti i razonode arhiva

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.