Nedelja 29. jun 2014.
Piše: James Laughlin

ZEMLJA NADE (1)

Izbor iz poezije

 


ŠTO OLOVKA PIŠE


James Laughlin
Ime Jamesa Laughlina zauzima ne samo jedno od najistaknutijih mjesta u povijesti američkog nakladništva nego i sasvim izdvojeni položaj u panteonu znamenitih američkih pjesnika. Malo tko je u povijesti američke književnosti u tako ranoj mladosti ušao u svijet literature a tako kasno počeo objavljivati svoju poeziju kao James Laughlin. Rođen je 30. listopada 1914. a već 1936., kao student Sveučilišta u Harvardu, osnovao je nakladničku kuću “New Directions” koja je tijekom godina i desetljeća prerasla u jednog od najvećih izdavača suvremene američke i svjetske proze i poezije. Ne samo što je “New Directions” bila matična nakladnička kuća takvim pjesnicima i prozaistima kao što su Ezra Pound, William Carlos Williams, Wallace Stevens, E. E. Cummings, Elizabeth Bishop, Marianne Moore, Dylan Thomas, Tennessee Williams, Henry Miller, Thomas Merton, Lawrence Ferlinghetti i stotine drugih, nego je sustavno objavljivala i najznačajnije prijevode iz suvremene svjetske poezije (najčešće u dvojezičnom izdanju), naprimjer izabrane pjesme Cardenala, Borgesa, Paza, Apollinairea, Baudelairea, Mallarméa, Michauxa, Lorce, Montalea, Nerude, Rilkea, Rimbauda, Valéryja, itd. Za sve to vrijeme, gotovo 60 punih godina, Laughlin je samozatajno i iz prikrajka, sa svog imanja u Norfolku, Connecticut, upravljao nakladničkom kućom “New Directions” kao njezin vlasnik i glavni urednik. Potkraj Laughlinovog života u šest opsežnih svezaka objavljen je tek maleni dio njegove prepiske s prijateljima književnicima kojima je niz godina bio i odani nakladnik: prvih šest svezaka uključuju zasebne knjige izabrane prepiske s Williamom Carlosom Williamsom, Ezrom Poundom, Delmoreom Schwartzom, Kennethom Rexrothom, Thomasom Mertonom i Henryjem Millerom. James Laughlin umro je 12. studenog 1997. ostavivši za sobom neprocjenjivo materijalno i književno bogatstvo – ne samo zbog nekoliko tisuća knjiga koje je objavio u nakladničkoj kući “New Directions” nego i zbog svega onoga što je ostavio u svojim stihovima. Cijeloga života, još od najranije mladosti, James Laughlin pisao je pjesme, ali ih je učestalije počeo objavljivati tek kao sedamdesetogodišnjak! Tako se dogodilo da je za posljednjih petnaestak godina života objavio čak deset opsežnih pjesničkih zbirki. Sa skromnošću je govorio o svojoj poeziji kao o “lakim stihovima”, ali njegovi stihovi, za razliku od svojevrsne sveameričke tradicionalnosti Ogdena Nasha ili Dorothy Parker, vraćaju nas u vrijeme Katula, i preko drevnih kineskih pjesnika i francuskih trubadura vode do Poundove pjesme “Moeurs contemporaines” i William Carlos Williamsovog pjesničkog učenja “Ne ideje nego pojedinosti”. U jasnim a ipak slobodnim stihovima, Laughlin s očitom nježnošću, ljupkošću i duhovitošću istražuje i prati razvoj hirovitosti ljudske ljubavi i seksualnosti, radosti i bola uspomena. Pjesnik raznolikih glasova, Laughlin se nerijetko pojavljuje kao komentator događaja i pojedinosti iz vlastitog života. Pjesnika Laughlina u Italiji su zvali Il Catullo americano, tj. američki Katul. Uistinu, poput latinskog pjesnika kojeg je Laughlin cijeloga života izdvajao za svoj pjesnički uzor, u središtu Laughlinove poezije je ljubav – “ljubav / ... i pomanjkanje ljubavi / koje stvara zlo” – ali takve ljubavi koja je najčešće sagledana iz ironične, zajedljive ali i vrlo dirljive perspektive starosti. U razdoblju suvremene književnosti (koje traje već dulje od pola stoljeća) i kada pretjerano velik broj pjesnika upotrebljava kavanske mudrolije ili nas pokušava očarati nebeskom metafizikom njihova vlastitog besmisla, okrećući pri tome leđa milosrđu i istinskoj ljubavi, James Laughlin je pjesnik koji nas čehovljevskom ustrajnošću i čežnjom vodi u predjele u kojima ljudska ljubav i jednostavnosti životnih pojedinosti neprestano odražavaju mjeru ljudske radosti i tuge a koje pjesnikov izričaj tako sjajno utjelovljuje.

Često kad iziđem iz kuće

u džep od kaputa stavim


nekoliko papirića i olovku

za slučaj ako poželim


štogod zapisati

i tako oni mi prave društvo


kamogod idem

i dok se moj kaput njiše


olovka ispisjuje

nerazumljive


hijeroglife o kojima

često razmišljam dok se


noću svlačim i vadim

te papiriće


na kojima se ništa ne vidi

osim čudnih i


besmislenih tragova i otisaka a

upravo to je priča mojega života.




RIM: U KAVANI


Ona dolazi točno u jedanaest svakog jutra

da bi se sastala s muškarcem koji je rasplače


oni sjede za stolom u stražnjem dijelu kavane

i razgovaraju vrlo ozbiljno


ubrzo ona počinje plakati a on je drži

za ruku i prepire se s njom


ona se pokušava osmjehnuti kad on ustane

i ode a onda ponovno plače i


naručuje konjak koji ispija naiskap

i popravlja šminku na licu


i odlazi kući, ipak, ja mislim

da ona zna da dolazim samo


da bih je promatrao i da čekam

onaj dan kad on uopće neće doći.




FILOZOF


Ovom pjesmom pozdravljam

čistog starca koji


svakog dana izlazi i

pomoću žvakalice zalijepljene za uzicu


vadi novčiće kroz rešetke šahtova

podzemne željeznice na Broadawayu


objašnjava da u prosjeku

uspije izvaditi pet dolara na tjedan


i kako je to dovoljno

čovjeku koji ne pije.



VAŽNOST RJEČNIKÂ


Mallarmé je kazao Degasu da se pjesme

prave od riječi a ne od


ideja i da je on neke od

najzanimljivijih riječi pronašao u Larousseu


ali budući da ja nikad nisam imao

ideju a i ne očekujem da ću je ikad imati


slijedim njegov savjet

ali ja upotrebljavam Dictionaire du


français argotique et populaire

jer riječi iz njega puno su


živopisnije i upečatljivije.




NEKI LJUDI MISLE


 

da bi poezija trebala

biti kitnjasta ili komplicirana


ne čini mi se da je to njezina svrha

mislim da je puno bolje


da običnim i sažetim jezikom

govori ono što treba


meni je to sasvim dovoljno.



MOJ STARI SIVI DŽEMPER


leži u  dnu ormara

što ćeš učiniti s njim


s onim što se raskopčava na prsima

s onim debelim vunenim kojeg sam obično odijevao


dok sam još mogao cijepati drva što ćeš

učiniti s njim imaš li ga namjeru darovati Vojsci spasa


pretpostavljam da ga neki čestit i siromašan čovjek

može još dugo nositi


ali znaš da to ne bih

volio molim te odnesi ga


u šumu i pribij

za onaj veliki hrast Gary Snyder se šali


kako želi ponovno ući u

lanac prehrane i kako želi da ga pojede


medvjed ja bih volio da se moj džemper

jednostavno raspadne u šumi i


da ga ptice kljucaju i sivim predivom

sagrade svoja gnijezda


molim te pribij ga za veliki hrast.


 cn_image.size.rome-italy-street-cafe-getty



JA PRIPADAM

                            za Lawrencea Ferlinghettija

 
 

najboljoj od zapadnjačkih kultura.

Kao nekadašnji putnik koji se vozio državnom cestom koja se

     nekoć zvala br. 66

(ali sada ima drugu oznaku)

mogu posvjedočiti da je najbolja.

Kao mladi zaljubljenik u Lolitu (u književnom smislu)

mogu posvjedočiti da je najbolja.

Ona nudi velik izbor golemih bračnih kreveta koji su najbolji.

Wampum je ukinut i umjesto njega uvedene su kreditne kartice,

osim toga, sada možete birati film koji sa satelita želite gledati u svojoj

     spavaćoj sobi.

Njemački i japanski turisti također uživaju u najboljoj od zapadnjačkih

     kultura i jednako se slažu da je najbolja.

Ali zbog nekog razloga Hopi, Navajosi i Zuni nisu toliko oduševljeni

premda se dovoze svojim kamionetima (njihovi konji mrtvi su koliko

      i dinosauri) da bi plešući za turiste zaradili plaću.

Svoje deke i ogrtače ukrašene perjem bjelorepog orla zamijenili su

     za traperice skijaške vjetrovke kaubojske čizme bejzbolske kape

     i velike šešire kakve nosi J. R. u sapunici o Dallasu.

Njihove nove montažne kuće izgrađene su od građevnih blokova a

     oni koriste štednjake na plin sa spremištima za plinske boce.

Čini se da oni ne vole našu Najbolju od zapadnjačkih kultura.

     Osjećamo određeno neprijateljstvo koje nas zabrinjava i istodobno čini

     tužnima. Najbolja od zapadnjačkih kultura zahtijeva jako puno da bi je baš

     svi voljeli.




 BwyWalk0505_StationBroadwayLafayette



ISPREPLETENOST


 

Postoji nešto sveto


u padanju u san dok ležiš


pripijen uz voljeno tijelo      to je

preživjeli običaj nekog primitivnog obreda


to je nešto mnogo više od

životinja koje se tiskaju jedna uz drugu


u oluji      jedno tijelo je

svetište za drugo    a isptrepletenost tijela


zavjet za budućnost

zalog koji se ne smije prekršiti


dok krvotok dodiruje krvotok

a dah i dah spajaju se


kao da su ruke koje se dodiruju i miluju.


(izbor i beleška o pesniku: Vojo Šindolić)  
Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2020.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.