Studen iz ormara je izišla na ulice i

kuće su zatvorile prozore i vrata,

najniže spustile kapke.

Magla iz dimnjaka pada na

oči i duše, kad nešto brzo promakne,

slutnja prvog snijega.

Tako s jeseni počinju

svaka zima i rat,

očekivana zasjeda tjeskobe.

Silazim niz ulicu, desno od utjehe

uznemiri se pas, lavež na lancu, jedan, pa tri,

i jato mrtvih ptica nad valovima blata,

odlaze u toplije, ne odlaze, poniru,

u niskom tromom letu kao ruke u džepove

ulaze u Matoševu pjesmu.

Koju ću kad stignem staviti na prozor, novi vidik

za novi dan, monitor svijetli, mirišu

drva i čaj, pjeni se vatra,

i već se tiho smrkava,

zgušnjava.