IZ ZBIRKE SAN FRANCISCO BLUES

     * * *

Debele djevojke

U crvenim kaputima

I ravnim, bijelim cipelama

      Grozni vojnici

      Tumaraju u zoru

U potrazi za kurvama

      Izgarajući od želje za pušenjem

Opterećeni problemima meksički nadničari

     U San Franciscu

     Postaju poštovani građani

Koračajući  s novinama

Kulturnog bremena

I gomilom želja

U zoru nevoljko

     Odlaze na posao

Mačke se ne šunjaju

Osjećajući da će tuda proći,

  Jedvačujni poput njih

  U salonskim cipelama

  Svjetlucavim poput noći

  Netko korača poledicom

I gazi nesigurnim koracima

  Poskliznuvši se i tresnuvši:

     Tras!

      * * *

Šutljiva djeca debelih usana

I crne kože

Nose papirnate vrećice

Beznačajno:

“Prestani gnjaviti mačku!”

Majka se jučer izderala na njega

A sada

Odlazi na posao

Niz Treću ulicu

U mliječnobijelu zoru

Zvuk klavira odzvanja brežuljcima

To je napjev engleskih gajdaša

I neki moj veseliji,

“Drangulije, puke drangulije,

  Dok netko piće ne ulije

  U bubrezima je sve burnije;

     Dok rečeš keks

  Narančin sok i vodka na eks!

     U licu crven

     K’o pimpek”

    * * *

   Teško je reći

Što je na umu

Košćatog tipa

   U kariranoj radnoj kuti

I sa cvikerima

   Dok nosi svoj ručak

   I gega se

       Odlazeći na posao

Ili zgodne Indijanke

Koja otmjeno žuri u

   U dućan mješovite robe

Koji vode Grci

   Da bi kupila banane

       Za svoju ljubavnu noć,

   Ma zamislite samo!

        Usne su joj poput trešanja,

   Obrazi ih još više ističu

   Mameći te da ih poljubiš

   I isišeš njihove sokove.

     * * *

Mlada žena bježi od starca,

Muhamedovo proročanstvo:

U svakom slučaju

Dobila je nekoliko avokada.

   Podmukla kurva

   Osvrće se preko ramena

Dok otključava vrata

   Svodnikovog

   Stana

Koji poput krupnog Crnje iz Arkansasa

Ili naftaša sa naftnih polja Istočnog Teksasa

S velikim šeširom nalik na Harryja Trumana

   Stoji na ulici

       Čitav dan

       Čekajući na promrzlu djevojku

       U kišnom ogrtaču na vjetru

       I kiši u nedjeljno poslijepodne

       Ne bi li priskrbio nešto love

           Jer Frajer se želi naspavati noćas

          A kosooki sa vraća –

      * * *

Dizala u zgradi Westinghouse kompanije

Puna su zgodnih djevojaka

S otmjenim škatuljama

   I privlačnim datuljama

   I dugim vitkim nogama

   I očima za šefa

   U četvrt do četiri.

      * * *

Poznavao sam jednog anđela

    U Mexico Cityju

Još zvanom La Negra

Imao je iste oči

       Kao Sebastijan

       I reinkarnirao se

          Da bi patio u kockarnici

          I na kiši

          Imao je  iste oči

              Kao Sebastijan

          Kad ga je prožela Nirvana

Zvao se je Sambati.

Mora biti da je nekoć imao jednu nogu

I skupocjene štake

    I putovao po kiši

    Mladićki prikrivajući bol

      * * *

Ovaj lijepi bijeli grad

Na drugoj obali ove zemlje

     Neće mi više biti

     Dostupan

     Vidjeh nebo kako promiče

        Rekoh “Ovo je Kraj”

        Jer bijah umoran

        od svih tih nagovještaja.

        A kad vam

            zatrebam

Pozovite me

            biti ću na drugoj

              obali

     I čekati

               u predvorju kraja.

       San Francisco Blues

Zapisan u stolici za ljuljanje

  U Hotelu Cameo

       U četvrti beskućnika u San Franciscu

       Tisuću devetsto pedeset četvrte.

                                                                    (preveo: Vojo Šindolić)