PRAVI ŠAH

Život podsjeća na šahovski turnir za prvaka svijeta

                                                 na kojem se igrači nadmeću

                 za šahovskim poljem

                                    jer imate tek

                 toliko vremena

                                    da odigrate svoje poteze

Jer vaš sat neprestano

                                otkucava

     i ako

           oko jednog poteza

                                      predugo razmišljate

                    za toliko ste vremena

                                                   skratili

                               vlastiti život

A vaš vas protivnik

                             mrgodan ili veseo

                 (koji možda jest a možda i nije

                                                               sâm život)

ometa prodornim pogledima

     ili vam bestidno namiguje

         ili vam otpuhuje dim u lice

            ili se neprekidno vrpolji

                                              i ni za čas ne miruje

ili se naprosto zajebava

     i ponaša kao kakav drzak neranjiv i

                                            nepobjediv bog

             koji čita vaše misli i želje

Jedan jedini ishitren potez

                                        može vas uništiti

             zato morate igrati

                                        pravi šah

     (poput susreta u kojem je Spaski matirao Fischera)

I ako vaše nepromišljeno otvaranje

                                                     nije bilo osobito briljantno

         morate igrati na pobjedu a ne na remi

                     i odjednom napasti

                                           novom Nabokovljevom varijantom

I tada ga konačno pobijediti

                        nekom sjajnom završnicom

                                      o kojoj još nitko nije čak ni sanjao

Ima još vremena –

                              Vi ste na potezu

DVA SMETLARA NA KAMIONU, DVOJE ZGODNIH MLADIH LJUDI U MERCEDESU

 Čekajući pred semaforom da se upali zeleni svjetlo

                                        u devet ujutro usred San Francisca

     jarkožuti kamion za odvoz smeća

                       s dva smetlara u crvenim plastičnim prslucima

         koji stoje na stražnjoj platformi

                                     drže se za ručke

              i gledaju prema

                                   Mercedesu otvorenog krova

                    i elegantnom paru u njemu

Mladić

        u otmjenom trodjelnom lanenom odijelu

     duge plave kose koja mu pada do ramena sa sunčanim naočalama

Plavokosa djevojka ljupko počešljana

                               odjevena u kratku suknju i višebojne čarape

     voze se prema njegovom arhitektonskom uredu

I dva smetlara na nogama još od četiri ujutro

                                               umorni i prljavi od napornog rada

                         vraćaju se u bazu

Stariji smetlar sijede kose boje čelika

                                                      i pogrbljenih leđa

           promatra ih poput

                                      kakvog Quasimoda

I mlađi smetlar

                      također dugokos i sa sunčanim naočalama

     otprilike jednakih godina kao vozač Mercedesa

Oba smetlara bulje

                            i kao da iz velike udaljenosti gledaju

                    u ravnodušni par

              koji kao da promatra neku besmislenu TV reklamu

                                        u kojoj je uvijek sve moguće

Crveno svjetlo semafora načas

                     zadržava jedan par pokraj drugog

     kao da je išta među njima

                                           moguće

          s druge strane velikog zaljeva

                               na otvorenim morima

                                                               ove demokracije

AVIONSKI ŽIVOT

     Usred leta kompanije TWA za Boston

                 žena u “Ambasador” klasi ima

                            srčani napad dok se

                 svi putnici koji drže slušalice na ušima

                            veselo smiju

                       gledajući film

                                          u kojem

                                                     Dustin Hoffman

                                                glumi ženu dok

                 donose masku za kisik i

                       stavljaju joj je na lice

                                           i nakon što dođe k sebi

                           ona počinje plakati i zapomagati

                                   Oh umrijet ću

                                                  umrijet ću

                 Dok putnici i dalje veselo žamore

                       žena plače i zapomaže

                                                        Umrijet ću!

                                                                      ali

               Ne umire

               Film se i dalje vrti

               Putnici se nastavljaju smijati

               I avion kao i sâm život

                                                 nastavlja

                                    prevoziti svoje bespomoćne

                                                                             putnike

ZA VRIJEME REVOLUCIJE, NA PRIMJER

Upravo sam bio naručio porciju ribe za šankom

kada je troje vrlo zgodnih

zajebanih ljudi ušlo

doista ne znam zašto

ali pomislio sam da su

zajebani premda su

bili vrlo zgodni

dva mladića i jedna vrlo zgodna

zlatokosa djevojka

vrlo njegovana i kao i njezini pratioci

odjevena u sportsku odjeću

činilo se da su upravo

izašli iz Stutz

oldtajmera dvosjeda

sa spuštenim

krovom i teniskim reketima i

djevojka je njišući kukovima

otišla u dno restorana

pronašla slobodan stol i

njišući kukovima vratila se

po dvojicu mladića

pozivajući ih elegantnim

pokretima i

blago im se osmjehujući

potom su se njih troje

polako zaputili prema stolu

kao da ih u ovom lokalu

nije bilo strah

nikoga i ničega

sjeli su za stol

ljupkim pokretima i

vrlo ljupka djevojka

smjestila se s lakoćom

na malenu sofu pokraj

mlađeg od dvojice muškaraca

obojica su imali

svijetlosmeđu kovrčavu kosu ne odveć dugu

i frizuru poput hollywoodskih

teniskih zvijezda ili

gostiju iz nekog drugog mnogo

otmjenijeg grada od ovoga našega jer

oni su očito izgledali mnogo bolje

i bili bolje odgojeni od bilo koga

iz ovog lokala

izgledali su kao da su možda

u rodu s Kennedyjevima i

očito u njima nije tekla ni indijanska a ni talijanska krv

jer pred njom su se očito

otvarale mnogobrojne mogućnosti

s njezina dva muškarca

od kojih je jedan od njih mogao biti njezin brat

nisam je mogao zamisliti kako drži

karabin i

neprestano je nježno sklanjala kosu s

očiju i

osmjehivala se obojici

i to ni zbog čega osobitog

što bih mogao zamisliti

dok su joj se usne nježno pomjerale

uz nježni osmijeh

ja sam i dalje pokušavao zamisliti

što li to ona možda govori

tim savršenim usnama i

tim savršenim tako bijelim zubima

povremeno je pogledom prelazila

od vrha do dna šanka za kojim je

sjedilo mnoštvo sasvim običnih ljudi

i tiho jelo svoja sasvim obična

jela dok se

troje divnih ljudi kojima je

bilo svejedo gdje se nalaze

ponašalo kao da će baš naručiti

neku osobitu deliciju i to

pojesti uz sladoled i cigarete

konačno je stigla i moja porcija ribe

koja je još uvijek izgledala prilično zaleđena

i plastična ali

odlučio sam je pojesti jer

ona je doista bila veoma zgodno stvorenje a ja sam se

osjećao kao Charlie Chaplin dok jede vlastitu cipelu

kad je očima prešla preko mene

glazba Modern Jazz Quarteta

odjekivala je iz zvučnika i

u nekim drugim okolnostima

za vrijeme revolucije, na primjer

možda smo se i mogli…

                                                                                   (preveo: Vojo Šindolić)